Nakon obnove koja je trajala 4,5 godine i koja je financirana sredstvima EU fondova, u lipnju prošle godine otvoren je Centar izvrsnosti Cerovačke špilje. Smješten samo 4 kilometra od Gračaca, na cesti prema Kninu, ovaj dio Parka prirode Velebit izvrsna je prilika za trosatni izlet i obilazak Donje i Gornje Cerovačke špilje, svaka u duljini od oko 700 metara.
Špilje su otvorene za posjetitelje svaki dan tijekom cijele godine, a vrijeme obilazaka i cijene provjerite na službenoj web stranici. Svakako treba doći pola sata prije početka obilaska, bez obzira jeste li se odlučili posjetiti obje ili samo jednu špilju. Nakon parkiranja (odličan moderan parking) i kupnje ulaznice (gotovinom ili karticom), treba se pješice uputiti do ulaza u Donju špilju na 624 m n.v. ili u Gornju na 671 m n.v., premda se meni činilo mnogo više. Uspon nije lagan, dosta je strm i pun stepenica.
Preporuka je obući dobre tenisice i slojevito se obući (barem ljeti) jer će temperaturna razlika biti popriličan šok za organizam. Temperatura u špiljama je uvijek konstantna, 6 °C, što je prilična razlika od ljetnih 30°C +. Hladan zrak se osjeća već ispred špilje, tako da će vam dobro doći i kapa – čak i u kolovozu.
Obilazak svake špilje traje oko sat vremena uz stručno vođenje i odlične priče lokalnih vodiča. Ako se dogodi da ima puno stranih turista – osobito ljeti – tada se grupe dijele na dvije: hrvatsku i englesku. Unutar špilja nije mračno jer je staza osvjetljena. Vodič priča priču i ukazuje na oblike nastale protekom vremena koji svaki posjetitelj može vidjeti na svoj način. Neki podsjećaju na psa, neki na Darth Vadera, a drugi opet na Dumbledora ili ovisno o vašoj mašti – na ono što vaše oko u tom trenutku želi vidjeti.
Unutrašnjost je spektakularna. Vapnenačke stijene Brda Crnopac su izgradile mrežu stalaktita, stalagmita, stupova, dimnjaka (otvora), ali i velikih dvorana u Gornjoj špilji.
Vidljivi su fosili špiljskog medvjeda koji je izumro prije 24 000 godina, ali su priče o njegovoj hibernaciji i oblikovanju stijena trenjem krzna o kamen ostale do danas. Naime, kada bi se budili iz zimskog sna u potpunom mraku špilja, medvjedi bi pratili rub stijena do izlaza trljajući istu krznom, tako da su danas vidljivi u potpunosti glatki dijelovi stijena nastali tisućama godina.
Špilje se i dalje istražuju, na ponekim dijelovima je vidljiva planinarska užad. Za nadati se je da će se i staze za posjetitelje produžiti u budućnosti kada istraživanja budu završena.
Do tada ćemo uživati u skoro kilometar i pol uređene staze u trbuhu moćnog Velebita. Nakon aktivnosti se može okrijepiti u restoranu Tomić na glavnoj cesti ili u obližnjem Gračacu u restoranu Vile Dijana.
–
Tekst i foto: Anituška
