Odlučili smo ovo ljeto otići na nekoliko dana na izlet po Pelješcu i Korčuli. Sve o Pelješcu ste mogli pročitati u prvom dijelu priče, a sad donosimo nastavak avanture i doživljaje s Korčule.
Nakon kupanja na plaži Divna krenuli smo prema Orebiću i trajektonj luci. Imali smo sreće da je trajekt taman dolazio pa smo u roku 15 minuta već bili na njemu i plovili prema Korčuli.
Korčula
Za taj dan smo imali plaćeno spavanje preko Bookinga u Dragan’s Den hostelu koji je odmah blizu trajektne luke. Ovo je bio najpovoljniji smještaj koji smo našli i mjesto je za svaku preporuku. Mi smo imali četverokrevetnu sobu s vlastitom kupaonicom i na katu zajedničku terasu (89,10 eur). No ima i soba za spavanje u višekrevetnim sobama s dijeljenom kupaonom za puno manje novaca. Smještaj nije blizu plaže, potrebno je autom ići, ali to nama na ovom putu i nije bilo bitno jer smo i tako u obilasku svega autom.
Kako je zMai dobio i temperaturu, uglavnom smo to popodne on i ja bili u sobi i odmarali dok je muž išao do ljekarne i po hranu. Navečer kad je zMaiju bilo bolje išli smo prošetati po starom gradu. Ja sam se odmah zaljubila u svaku ulicu i samo sam govorila kako mi je žao da ne mogu to fotkati jer je noć. Zato je pao dogovor da drugi dan dođemo prošetati po danu nakon izleta s Badije.
Ručak u Korčuli
Drugi dan smo nakon Badije prošetali opet gradom a onda išli na ručak. Sjeli smo u Curioso na hamburgere i ćevape po cijeni od 8 eur svako jelo. Bilo je ugodno sjediti vani na terasi u hladu, a i hrana je bila fina i ono najbitnije, najeli smo se. Mi nismo od nekih fensi obilazaka po restoranima, dosta smo na budžetu i draže nam je što više toga vidjeti i doživjeti od same hrane. Ne znači to da mi ne volimo jesti, to nikako, ali na putu uvijek dajemo prioritet doživljajima ispred restorana. Zato ćete od nas rijetko kad čuti za neku preporuku skupih restorana, ali zato možete naći preporuke za jeftinija mjesta s finom hranom. Ili ako nešto ne valja to isto tako naglasimo.
Inače, od kolege sam dobila i preporuku za pizzeriu Leut kao dobrog mjesta s finom i ne skupom hranom. Samo je 40 m udaljen od Curiosa no kako smo ovdje već bili sjeli nismo išli probati pizze.
Badija
Ujutro smo napustili naš smještaj, a domaćim Dragan nam je rekao da slobodn uzmemo jabuke iz dvorišta za jelene. Tako da smo krenu li s vrećicom jabuka da imamo s čim hraniti jelene.
Auto smo parkirali kod groblja, blizu rotora jer je tamo besplatan parking. I samo smo se cestom spustili niz ulicu do rive ravno gdje pristaje brodić za Badiju. Išli smo na brodić s rive koji vozi u 10:30 (taxi boat Korčula). Naplatili su nam samo ulaznice za odrasle, 10 eur po osobi, što nas je u startu ugodno iznenadilo.
Brodić se napunio i prije vremena pa su odmah krenuli. Kako smo se približavali otočiću gledali smo s nestrpljenjem da li će biti jelena (obzirom da je prijatelj bio dan prije popodne i nije ih vidio). No čim je brodić pristao ugledali smo ih, a i oni nas.
Kako smo i čitali, odmah dođu do novih posjetioca u potrazi za hranom, ako zašuškate vrećicom dolaze i njih više odjednom i guraju nestrpljivo glavu u ruke. Kako smo imali jabuke prvo smo ima davali cijele manje, a poslije smo ih kamenom razrezali da imamo više manjih komada da ih možemo i duže hraniti. Uglavnom ostali smo s njima oko 40 minuta jer smo uživali biti s njima. Čak smo i neku malu borbu doživjeli između 2 jelena, ali nitko nije stradao. U jednom momentu sam im uspjela dotaknuti i rogove – to je čisti pliš koliko su mekani. Nisu se baš da li nešto maziti, ali su zato hranu nježno uzimali iz ruke.
Poslije smo odlučili prošetati obalom do plaže Pebble koja gleda na Orebić. Tu smo se okupali i odmarali u hladu. Oblutci su bili jako veliki na ovoj plaži pa smo ih slagali jedan na drugi.
Hop on Hop off – Korčula-Badija-Vrnik-Lumbarda
Oko 13 sati mo odlučili ići do grada na ručak. Bili smo jedini koji su u tom momentu išli prema Korčuli, a došao je kružni brodić koji je vozio dalje do Vrnika. Rekli su nam da možemo s njima, a kad su se svi iskrcali na Vrniku imali smo privatnu vožnju do Korčule, takve su najbolje 😊.
Ako nekoga zanima kružna tura odnosno hop on hop off cijene karte su 20 eur po osobi za cijeli dan, a možete obići Korčula-Badija-Vrnik-Lumbarda.
Plaže Bilin Žal i Vela Pržina
Poslije hrane smo otišli na plažu Bilin Žal jer je pješčana. Parking se plaća 5 eur cijeli dan. Na plaži je jedan ugotiteljski objekt sa skupljim cijenama nego u Curioso, a u tom objektu možete i kupiti žetone za tuš po cijeni 0,50 eur. Na plaži ima i jedan mol na kojem je dizalica za kupanje osoba s invaliditetom.
Plaža je velika, s pravim pjeskom na plaži i u moru, no za razliku od Prapratno tamnije je boje i plićina je dosta dugačka. No zato je za djecu ili za picigin ova plaža odlična. Mi smo se okupali i sjeli u hlad koji je u popodnevnim satima bio od zida koji se nalazi duž plaže, a zMai se naravno brčkao u moru ili radio kule u pjesku. Ispravlja me pa moram naglasiti da to nisu samo kule nego cijeli gradovi šta je izgradio 😊. A tu smo zatekli i poznato lice s obitelji – Igor Vori.
Poslije smo išli vidjeti kakva je plaža Vela Pržina koja je samo s druge strane vinograda i moramo reći da je naš odabir za kupanje na Bilin Žalu bila ispravna odluka. Pržina ima manju plažu te više kamenja i stijena po rubovima koji vire iz mora. Ima i dosta mjesta za parkiranje (ne znamo da li se plaća jer smo došli iza 19 sati, pretpostavljamo da se plaća inače). Također jedan ugostiteljski objekt, vanjski wc-i i najskuplji tuš koji smo vidjeli ovo ljeto po cijeni 1 eur! Na ovoj plaži možete i rentati jet-ski.
Prigradica
Za iduće dvije noći imali smo dogovoreno spavanje u Prigradici kod Ivane koju uopće nismo poznavali, ali nas je prijatelj spojio. Ovo je upotpunilo naš boravak na Korčuli i dalo mu dušu. Ivana nas je ugostila u donjem dijelu svoje kuće pa smo imali cijeli apartman za sebe i to s pogledom na cijeli centar mjesta. Doslovce iz kreveta možete gledati na mjesto. Nažalost, s Ivanom smo se najmanje uspjeli podružiti jer je radila, ali smo zato s njezinom djecom te psima i mačkama. Naravno da tako divna i velikodušna osoba ima životinje!
A ovo malo živopisno mjesto nas je oduševilo i bilo nam je pravo otkiće. Prigradica je malo ribarsko mjesto udaljeno 4 km od Blata i 12 km od Vela Luke. To je jedno od najranije naseljenih uvala na otoku, nastalo kao izvozna luka za vino i maslinovo ulje iz Blata. Mjestašce je puno kamenih kuća tako da je očuvalo autentičan rustikalni ugođaj minulih vremena. A odlično je za odmor jer je sve blizu – plaža, dućan, sportski teren… Ima plaža u samom mjestu blizu dućana koja je jednim dijelom šljunčana i na njoj je tuš i kabine za presvlačenje. Dalje idu stijene. Mi se tu nismo kupali, nego na drugoj strani mjesta na stijenama jer nam je bilo bliže kući. A i zbog gustog rasporeda tu smo se okupali samo zadnje jutro pred povratak nazad.
Proizd
Kako doći na Korčulu, a ne otići do Proizda? Nikako! Tako smo odmah iduće jutro išli brodićem koji je kretao u 10:30 s rive. Tu smo odmah ostavili i auto za cijenu 6,70 eur za 24 sata parkinga. Može se plaćati na aparatu, ali može se platiti i čovjeku što je nama uvijek draža opcija od aparata.
Nakon otprilike 35 min dolazi se na Proizd gdje vas dočeka tabla sa putokazom gdje je koja plaža. Tu se odmah nalazi i restoran, a iza njega kreću putevi za plaže.
Veli Bili bok
Mi smo prvo išli na Veli Bili Bok koji ima veliku plažu s oblucima i stijene, a tu je i kissing point. Ono šta nas je iznerviralo na plaži su hrpe smeća na dva mjesta. A kanta za smeće se nalazi u šumici prije ulaza na plažu. Nikad neću shvatiti ljude koji bacaju smeće okolo, a naročito na ovakvim mjestima.
Srednji Bili bok
Tako da smo se tu samo jednom okupali i išli dalje na Srednji Bili Bok. Prvo nam je bio šok kad smo vidjeli da su samo stijene i to jako strme da se čovjek može otkotrljati direkt u more. No baš to je dalo neku čar cijeloj plaži. Našli smo prostor u hladu na kraju stijena (hlad je tamo do nekih 13:30) i tamo se onda opustili. More je bilo super, a imali smo i sunce i hlad na stijenama pa smo mogli birati gdje želimo boraviti.
Batalo
Za kraj smo još htjeli ići vidjeti i plažu Batalo. Ona je najbliža brodiću pa smo nju ostavili za kraj. A dobro je ispalo jer ona ima i kabine za presvlačenje i tu ima jako puno hlada. Šljunčani dio plaže je manji i jedan dio je prekriven suhom travoim, ali ima dosta stijena. More je isto jako lijepo i bilo nam se i tu super kupati. Nju ljudi uglavnom brzo otpišu kao najlošiju na otoku.
Jedino nismo išli na Donji Bili Bok jer je to nudistička plaža pa nam se nije s djetetom tamo dalo ići bez obzira šta svi govore da se možete kupati i obučeni. Smatram da to i nije fer prema nudistima…
Osim predivnih plaža, ovaj otočić oduševljava i sa borovom šumom i lijepo uređenim stazama koje vode do svake plaže. Na puno mjesta ima i klupica za odmor te relaksaciju da se može uživati u čistoj prirodi i zvukovima cvrčaka.
Vela Luka
Nakon Proizda smo prošetali po vela Luci. Jako su nam se svidjeli puteljci s mozaicima po cijelom centru. Naravno da smo odmah potražili Oliverovu kuću, a onda otišli i do groblja Sv. Roka. Put prema groblju nam je jedan od najljepših puteva na nekom groblju. Možda zvuči blesavo, ali čovjek kad zna da će ga tim putem voditi do vječnog doma može i umrijeti spokojno. Cijelim putem je i hlad pa za vrijeme vrućina to jako dobro dođe. I samo groblje je lijepo, kaskadno je, ali taj put do groblja nas je baš, baš oduševio. Obišli smo Oliverov grob i zMai je ostavio srce od kamenčića. A sjećam se kao da je bilo jučer kad je Oliver umro pa bi zMai (tada trogodišnjak) svaki put kad bi čuo njegovu pjesmu pitao „Je l’ to onaj šta je umrio“.
Povratak kući
Drugo jutro smo se okupali u Prigradici te nastavili prema trajektu. Uopće nismo razmišljali da je nedjelja i da se dosta ljudi vraća s godišnjeg pa smo se blago ušokirali kad smo stali u nepreglednu kolonu. Uglavnom propustili smo 2 trajekta i tek se ukrcali u treći nakon 2 i pol sata čekanja.
Nakon ponovnog kupanja u Prapratnom, stali smo u Opuzenu kupiti lubenicu, breskve i paradajz. Ta lubenica je bila definitivno najfinija od svih koje smo u životu do sad jeli.
Svakodnevno nas možete pratiti na našim profilima na Instagramu i Facebooku.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H., Mai H.
