Bijeli sljez je u narodu cijenjen od davnina zbog svojih ljekovitih svojstava, posebno kada je u pitanju ublažavanje kašlja.
Ova biljka je bogata sluzi, pektinima, asparaginom, škrobom, taninima, fenolnim kiselinama, betainom, ugljikohidratima i vitaminom C. To je čini idealnim prirodnim lijekom za umirenje nadražene sluznice dišnih puteva.
Konzumiran u obliku macerata (hladnog čaja) ili sirupa, bijeli sljez stvara zaštitni sloj na sluznici grla i dišnih putova koji smiruje kašalj i olakšava iskašljavanje nakupljene guste sluzi.
Njegova sposobnost vlaženja glasnica i omekšavanja sekreta na sluznici ždrijela i grkljana čini ga korisnim ne samo za suzbijanje kašlja, već i kod promuklosti i otežanog disanja.
Za pripremu macerata bijelog sljeza preporuča se jednu žlicu nasjeckanog korijena preliti s dva decilitra hladne vode. Nakon što odstoji oko 60 minuta, čaj se procijedi i pije nekoliko puta dnevno. Na taj se način izvlači sluzavi dio sluzi koji je odličan za oblaganje dišnih putova. Može se zasladiti s malo meda, ali i ne mora jer je slatko po prirodi.
Kuhanje korijena nije dobro, jer se time izvlači i škrob, tekućina postaje gušća, ali je mutnija i brzo se kvari, jer se ukiseli.
Osim što je učinkovit protiv kašlja, sljez se koristi i za ublažavanje simptoma žgaravice, te kod gastrointestinalnih tegoba i upale mokraćnog sustava. Njegovi blagotvorni učinci razlog su zašto je sljez čest sastojak industrijski napravljenih sirupa protiv kašlja.
Od bijelog sljeza prave se i originalni bomboni od pjene od bijelog sljeza.
Bijeli sljez je porijeklom iz zemalja oko Kaspijskog, Crnog i Sredozemnog mora. Odatle se proširio čak do Australije i Amerike. U mnogim zemljama zapadne i srednje Europe uzgaja se zbog korijena, listova i cvjetova koji se koriste u medicini. Voli lagano, duboko, vlažno tlo, a uglavnom riječne naplavine, koje povremeno poplavi.
–
Foto: Freepik
