Koliko je gradova u Hrvatskoj, toliko je tradicionalnih običaja bojanja pisanica koji se prenose s koljena na koljeno. Tak se priča o baštini, kulturi, načinu života. U Međimurju je priča posebna, o čemu će vam priču ispričati Riznica Međimurja. To je jedinstven muzej u strogom centru Čakovca koji u ovo blagdansko vrijeme (ali i tijekom godine) kroz interaktivne radionice Biserka Vučenik pokazuje kako se ukrašavaju pisanice ‘po starinski’. U Međimurju su pisanice crne (‘črne’), kako bi se ne njima vidjela sva moć i ljepota ukrašavanja.
Pisanice su sastavni dio običaja „sestrenja” i „bratimljenja“. Dva mladića ili dvije djevojke se „bratime i „sestre” tako da jedan drugome naizmjenično pružaju pisanice u ruku istovrmeneo govoreći – ”Sestra,nevesta – Za naveke sestra” ili „Brat, brat – Za naveke brat“. Ovaj je običaj zabilježen je u pisanim izvorima već 1895. godine te predstavlja odjek raširenog južnoslavenskog običaja. „Pobratimljeni” mladići i „posestrene“ djevojke su se od toga trenutka međusobno nazivali „pisanim sestrama i braćom”.
A kakve od tada bile međimurske pisanice? Karakterizira ih dva obilježja: crne su podloge i na sebi imaju cvjetne ili druge motive. Stoga ih nazivaju crnim pisanicama, a njihova je izrada posebna i vrlo zahtjevna. Naoko krhko jaje se u svakoj fazi izrade može nepopravljivo oštetiti što postupak izrade vraća na početak. Upravo zato su ukrašavanje pisanica radile samo vještije žene u selu. Oni koji nisu bili vični toj vještini, kupovali su ili mijenjali za jaja. Svaka „črna pisanica” je zapravo minuciozno izrađeni unikat. A „črne pisanice“ u Međimurju su se izrađivale za „Pisanu nedjelju’ nakon Uskrsa.
Postupak izrade črnih pisanica
Postupak izrade pisanice počinje iscrtavanjem kontura voskom u raznim bojama na ljuski jajeta. Radi se uz pomoć drvenog štapića na čijem je vrhu namotan komad bakrene žice oblikovane kao kljun ‘kičica’. Kičicom se prelazi preko plamena svijeće kako se zagrijava kako bi se u dodiru s pčelinjim voskom dobila tekuća masa za iscrtavanje kontura.
Motivi su se uvijek iscrtavali okomito, a vertikalno se ispisuje tekst. Konture se trebaju obojati. Nekad je za to korišten krep papir prepun crvene boje koji se izrezao i vlažio te stavljao preko konture dok se ne dobije lijepi intenzitet boje. U današnje vrijeme, moderne domaćice prekrivaju konture flomasterima. Polja između ocrtanih kontura se tada pune voskom ‘čoskaju’ (jednakom tehnikom kao i iscrtavanje konture). Iscrtana pisanica se tada stavlja u vodu u kojoj je otopljena čađa (‘sađe’) te kuhaju sve dok se jaja ne skuhaju, a stijenke jajeta ne obojaju intenzivnom crnom bojom. Kako bi bila sjajna, domaćice su jaja ulaštile s masti ili slaninom.
Foto: Nikola Zoko
