Nakon prvog dijela gdje smo uglavnom naveli osnovne informacije, idemo sad na opise svega šta Mauricijus pruža i zašto želite doći ovdje – plaže, lagune i zelenilo.
Mauricijus je jedna od najrazvijenijih zemalja Afrike zbog šećerne trske koju u obliku šećera i ruma izvoze po cijelom svijetu. Na drugom mjestu im je turizam koji je jedno vrijeme bio zapostavljen pa se sad ponovo oživljava. A i tekstilna idustrija im je raširena.
Povijest Mauricijusa
Mauricijus je danas dom hinduista, kršćana i muslimana, no do 17. stoljeća bio je potpuno nenaseljen. Još u 10. stoljeću otkrili su ga Arapi koji su otok nazvali Dina Arobi odnosno Pusti otok. U 16. stoljeću na otok su došli Portugalci u potrazi za zlatom kojima je otok služio samo kao usputna stanica u njihovoj potrazi. Prvi su otkrili pticu Dodo.
Početkom 17. stoljeća ovdje dolaze Nizozemci koji su kolonizirali otok i nazvali ga po svom princu Mauriceu. Uveli su stoku na otok kao i robove iz Afrike. A i odgovorni su za izumiranje ptice Dodo. Zašto? Ptica Dodo nije znala letjeti te se gnijezdila i polagala jaja na tlu, na otvorenom. Kako je ptica tu bila prije ljudi i stoke, nije bilo grabežljivaca. No, dolaskom stoke, jaja koja su bila na tlu bila su lak plijen stoci koja se hranila jajima. Naposljetku je tako i izumrla.
Nizozemci su nakon nekih 100 godina boravka na Mauricijusu, otok proglasili nepogodnim za život i napustili ga. Nakon toga dolaze Francuzi i otok nazivaju Il de France. Osnivaju glavni grad Port Louis. Nakon otprilike 100 godina vladavine Francuza, otok napadaju Britanci koji ga preuzimaju i vraćaju ime Mauricijus. Oni su ukinuli ropstvo.
I konačno, 1968. godine Mauricijus postaje nezavina država, a otac nacije se smatra Sir Seewoosagur Ramgoolam te se po njemu danas uglavnom sve zove (aerodrom, botanički vrt, bolnica…). Njegov sin je danas premijer koji se počeo ponovo zalagati za turizam.
Službeni jezici su francuski i engleski, te je jako raširen mauricijski kreolski.
Mauricijus i njegove plaže
Sad kad smo vas malo upoznali s poviješću idemo na ono radi čega svi dolaze na Mauricijus, a to su
plaže i tirkizno more koje viđate na raznim brošurama. Mauricijus ima jako puno plaža i mi smo ih čak dosta i obišli pa ćemo vam približiti ove na kojima smo bili. Općenito kažu da se na sjeveru i zapadu nalaze najljepše plaže, no nama je srce osvojila plaža na istoku.
Ono šta bih odmah izdvojila da su sve plaže javne, čak i ispred luksuznih hotela se možete kupati. Na dijelovima gdje je službeno javna plaža gotovo uvijek imate šumicu, food truckove s finom hranom i pićem, kombi sa sladoledom koji stalno sviraju (nama su već znali ići na živce). I na gotovo svakoj takvoj plaži imate wc, garderobu i tuševe i to je sve besplatno.
Skoro cijeli otok je okružen koraljnim grebenom pa je more uglavnom mirno, a na svakoj plaži naći ćete puno mrtvih koralja koje je izbacilo more. Lijepe i velike školjke kakve smo nalazili na Sejšelima, ovdje nismo našli.
A upravo radi koraljnog grebena ovdje nikad nije zabilježen napad morskog psa pa se možete sigurno kupati unutar grebena.
Trou aux Biches
Ovo je dugačka pješčana plaža, jako popularna na sjeverozapadu otoka u kojoj se može i zaplivati ali i brčkati u plićaku. I ovo je bila naša baza. Jedan dio plaže su uglavnom hoteli i uži je dio obale gdje možete ostaviti stvari. Tu smo došli prvi dan ispod jednog drveta koji je bio ispred hotela. Cijelo vrijeme je čuvar u bijelo obučen (izgledao kao neki časnik mornarice) hodao okolo da netko slučajno ne bi sjeo na hotelsku ležaljku, a nekim turistima je čak maknuo dječju kanticu s puta. Gledali smo da nam se hotel čini skroz ok, imao je dosta zelenila i tuš tik ispred plaže. Međutim, more baš ispred tog hotela je jako plitko i s jako puno koralja i kamenja u moru pa se mora pažljivo gledati gdje se hoda.
Dalje na tu stranu nismo htjeli istraživati ,nego smo krenuli u suprotnom smjeru bliže našem hotelu i supermarketu. I tamo je baš lijepo. Jako je širok pješčani pojas na kojem možete držati ručnike pa ne morate biti nekom ispred ležaljki. Na tom dijelu su više neki apartmani i kućice koje se mogu unajmiti za smještaj. I pjesak je ovdje lijep i mekan.
Tu popodne/predvečer dolazi jako puno umirovljenika sa svojim stolicama i sjede i druže se na plaži. Nama je to isto bio najljepši dio dana u kojem smo baš uživali i bili skroz opušteni. Promatrali smo domaće koji dolaze, svaki dan su lovili ribu ili dolazili iz lova… Iznad nas su letjeli šišmiši, ali na našu žalost ovdje nije bilo nekog tko bi ih pripitomio da ih pomazimo.
Kupanje pod ciklonom
Ono šta me jedino malo smeta na toj plaži su brodice i zato nam je aspolutno najljepši dan za kupanje bio predzadnji kad je bio prograšen alarm klase 3 za ciklonu pa su svi povadili svoje brodice van. More je taj dan bilo predivno, nigdje ničega da nam smeta. Baš smo uživali u kupanju. U daljini na grebenu smo vidjeli da su veći valovi nego inače, ali do nas još nisu dolazili.
Do nas su došli idući dan (kad je ugašen alarm) i stvarno su bili veliki. Samo poneki su se kupali taj dan. Nisu bili toliko problem valovi u moru nego činjenica da su valovi izbacivali baš velike gromade koralja na obalu od kojih bi se mogli ozlijediti. Uz to, valovi su zapljuskivali cijeli taj debeli pješčani pojas obale pa se nije imalo gdje stvari ostaviti. No, jel moramo reći tko se taj dan okupao? Naravno Dejan! A zahvaljujući Maiju i njegovoj brzoj reakciji nisu nam sve stvari plutale po moru jer smo ih na vrijeme zgrabili.
Na ulazu u plažu imate isto kamiončiće s hranom, a duž plaže imate nekoliko restorana gdje možete pojesti, popiti ili iznajmiti ležaljku. Mi smo samo prvi dan išli u jako lijepi La Plage popiti piće. Na ovom dijelu nismo vidjeli tuševe i garderobe (možda smo i prolazili pored njih da nismo ni skužili jer nam nije bilo bitno zbog hotela).
Plaža je dostupna i gradskim prijevozom, jer je povezuje linija između Grand Baie i Port Luisa. Busna stanica je odmah ispred plaže (i našeg hotela).
Saznali smo naknadno da je ova plaža dobila priznanje kao najbolja plažna destinacija na svijetu po izboru World Travela 2011. godine.
Mont Choisy
Također jedna dugačka pješčana plaža na sjeveru koja je savršena za opuštajuću šetnju plažom, a ako dobro gledate prema drveću možete vidjeti i zelene papige. More je više zelenkaste boje i lijepo je za plivanje, mekani pjesak u moru, ali je mutno. Mislili smo da je to možda u doba kad smo mi bili obzirom na ludo vrijeme (sunce,kiša,sunce) no čitali smo da je tamo baš mutno more i nije za ronjenje. Ne znamo zašto.
No, Mai je uživao dodajući se s lopticom, a onda su mu se i dva domaća dečkića pridružila pa se igrao s njima.
Oko plaže nema restorana, no zato imate šumicu u kojoj su food truckovi, kombi sladoled, tuševi, garderobe…
La Cuvete
Čitali smo da je ovo mali skriveni dragulj Mauricijusa koji se nalazi oko 5 minuta vožnje od Grand Baie (15 minuta pješice) pa smo odlučili doći ovdje. Plaža je dosta mala, s mekanim pjeskom i lijepim morem za kupanje. I tu vole doći obitelji s djecom. Nama su bili valovi pa je Mai uživao bacajući se po njima u plitkom. Plaža je okružena crnim stijenama, a tu se nalazi i nekoliko lokala s pićem i hranom, te wc, tuš i garderoba. Ovdje smo pili baš finu kavu koju nam je preporučila jedna obitelj iz Hrvatske koju smo tamo upoznali na plaži. Volimo kad tako negdje u svijetu čujemo svoj jezik i odmah se upoznamo s tim ljudima 😊.
Grand Baie
Gradska plaža ovdje nije baš najljepša iz razloga jer je ovo jedna velika uvala s jako puno brodica. Sama plaža nije ni jako velika i nalazi se uz cestu. Mi smo se iznenadili da se tu stvarno ljudi i kupaju, iako u uskom pojasu. Mi se nismo htjeli kupati nakon La Cuvete ovdje, ali smo zato tu ručali fine noodlse za 3 eur. A najveća fora u tom lokalu na plaži je šta su stolnjaci na stolovima zapravo parei pa je svaki stol imao drugačiji pareo.
Općenito, na Grand Baie se dolazi prvenstveno radi više hotela kao polazišna točka za dalje te radi puno restorana, birceva, tržnice, a imaju i shopping centar koji je udaljen svega 5 min pješice od plaže. Mi smo pogodili baš na praznik Maha Shivaratree pa nije radio kad smo došli . No mogli smo ući unutra i imali smo dojam kao da smo propali kroz neku vremensku rupu onako u praznom shopping centru.
Cap Malheureux
Ovdje nismo došli radi plaže nego radi Cap Malheureux koji u prijevodu znači Rt nesreće, a s njega se gleda na otok Coin de Mire koji mene jako podsjeća na morskog psa koji se sprema napasti.
Ovdje je i poznata crkva Notre Dame Auxiliatrice koju krasi crveni krov i koja je jedno od obilježja razglednica s Mauricijusa. Tu nas je oprao pljusak 2 minute kako smo došli, no nakon toga je opet izašlo sunce i kao da ništa nije bilo.
Belle Mare
Nama je ovo bila definitivno najljepša plaža, a nalazi se na istoku otoka. Dugačka plaža s bijelim mekanim pjeskom. Tirkizno more je bilo na nekim dijelovima pliće na nekima dublje pa se moglo i plivati i samo izležavati po plićaku. Kad smo stigli mi smo odmah krenuli prema desnom dijelu gdje su luksuzni hoteli i tu smo se utaborili jer nam je bilo stvarno predivno. Čak smo se otišli i okupati u hotelski bazen praveći se da mi tamo pripadamo 😊.
Ne bi mi išli na taj bazen da nas nakon neka 3 sata uživanja nije iz mora sve izbacio redar jer su se pojavile meduze. Mi smo vidjeli jednu na plaži, prozirnu, čak ju je jedan turist držao u ruci. No more je zaista u svega par minuta postalo pusto. Ljudi su povremeno s oprezom ulazili u more na kratko osvježit se. Tako smo i mi. No nismo vidjeli da je ikog meduza opeka. Da li pretjerana mjera opreza ili je stvarno bilo meduza da baš nitko nije to vidio, eto ne znamo. Kako god, navodno je ovo bila jedna od rijetkih situacija. I baš smo je mi doživjeli. Općenito se za vrijeme našeg boravka toliko čudnih stvari događalo da smo se već počeli pitati šta je iduće.
Inače, tu si možete dogovoriti jahanje konja i cijeli fotossesion na plaži s njima.
Poste Lafayette
Tu smo došli samo u prolazu kako bi se divili divljoj strani oceana i njegovim valovima. Ovaj dio nije zaštićen koraljnim grebenom pa su zato jaki valovi. Hodali smo po vulkanskim crnim stijenama koje su odlične za fotkanje. Morate samo paziti da ne idete preblizu kraja stijena jer nikad ne znate koji val će vas zapljusnuti. Oprilike je orijentir kad vidite da su stijene mokre da ne idete dalje 😉.
Puno ljudi ovdje dolazi meditirati.
Ile aux Cerfs
Ovaj otok se nalazi na istočnoj obali i tamo ste za nekih 10 minuta vožnje malim speed boatom iz nekog manjeg mjesta (nismo zapamtili ime). A imate i ture kojima idete katamaranom do tamo, i one kreću iz drugih mjesta, udaljenijih pa je i put katamaranom nešto duži.
Ovo je privatni otok koji su nekad zvali otokom jelena (zamišljam nešto kao naš otok Badija), ali su Nizozemci istrijebili i te jelene. Zanimljiv je jer je s jedne strane ocean, a s druge strane miks slane i slatke vode zbog vodopada GRSE koji se ulijeva u rijeku po kojoj smo i plovili (ni ne skužite uopće da odjednom po rijeci plovite). Na ocenskoj strani je dosta plitko more i ima dosta koralja i ježeva pa se treba pripaziti gdje se staje. Poslije smo se prebacili na obalu gdje je bočata voda i tu nam je čak bilo ljepše za kupanje samo jer je bila normalna dubina, ali je vidljivost bila manja.
Majmun i jaje
Uglavnom ploveći prema vodopadu obavezno je zaustavljanje na jednom dijelu gdje su majmuni koji su navikli da dolaze turisti i da ih hrane. I nisu agresivni. Mi taj dan nismo imali banane za doručak (jedan jedini dan) pa je jedan dečko ponio kuhano jaje u ljusci. Majmun ga je bez problema uzeo, oljuštio i pojeo 😊.
Poslije smo išli na jedan dio otoka gdje smo imali ručak (riba, piletina, riža, salatu te pečena banana i naranča kao desert). Uz ručak je bilo pića – voda, gazirani sokovi, pivo, vino i rum koji su mješali s mangom – jako fini i brzo udari u glavu. Tu se napravi i feštica da se zapleše i bude jako ugodno.
A na povratku domaći vole izvoditi egzibicije i glisirati pa su nas malo izljuljali kao da smo u lunaparku. Taman mali adrenalinski šećer za kraj izleta.
Flic en Flac
Ovo je jedna od najpopularnijih plaža na zapadnoj obali radi duge pješčane plaže i puno restorana i hotela. Iako, za kupanje se preporučuju šlape jer je dosta koralja i kamenja u moru. Ujedno struje su tu dosta jake i stoji tabla na plaži kao upozorenje, iako bove su prilično blizu obale stavljene.
Nama je ovdje bilo oblačno vrijeme s ponešto sunca ispod oblaka pa je nismo baš doživjeli u punom smislu riječi. Na plaži ima nekoliko „paviljona“ pa smo u njih stavili stvari jer je taman počela kišica kad smo došli. Ja se za razliku od mojih dečki tu nisam ni kupala, ali sam zato šetala uz obalu i to je jako lijepo i smirujuće. Mislim da je plaža puno ljepša kad je lijep dan.
Ova plaža se nalazi 8 km od parka prirode Casela gdje imate mini safari i mogućnost druženja s nekim životinjama. Tako da možete kombinirati u jedan izlet ako želite oboje posjetiti.
Le Morne
I evo jedan šećer za kraj obilazaka plaža. Najpoznatija plaža koja se nalazi na svim razglednicama i vrlo je prepoznatljiva po planini Brabant. Planini iza koje se skriva tužna priča. Na njoj su se skrivali robovi u doba robovlasništva, a kad su Britanci ukinuli ropstvo vlasti su došle obavijestiti robove da su slobodni. Međutim robovi čim su ih vidjeli počeli su se bacati s planine u smrt samo da ponovo ne postanu robovi.
No osim te planine postoji nešto što ovu plažu kao i cijeli Mauricijus, čine najpoznatijim, a to je podvodni vodopad. To je zapravo optička iluzija na jugozapadnoj obali poluotoka Le Morne. U stvarnosti nije riječ o vodopadu već naslagama pijeska i mulja koje su u stalnom kretanju. Ovu atrakciju možete vidjeti jedino iz zraka pa tamo često voze helikopteri. Kako je vožnja po osobi oko 600 eur i više, a mi nismo buržuji, taj dio smo preskočili.
No, s nama u grupi je jedan dečko imao dron pa smo dobili prilično dobre fotke iako to nije isto jer nije ista visina i kut. No, mi zadovoljni.
Port Louise
Osim plaža, svakako treba posjetiti i glavni grada Mauricijusa – Port Loiuse. Ima 150.000 stanovnika, a nalazi se uz more na sjeverozapadu otoka.
Gradom dominira stara tvrđava, Citadela izgrađena na brežuljku gotovo u središtu i nju smo prvo posjetili. Tako da smo odmah dobili dojam o veličini grada gledajući ga iz visine. Poslije toga smo se spustili u grad, a vozeći se busom prošli smo pored starih kuća, novih kuća, lijepih hramova te velikih parkova koji se nalaze između avenija gdje voze auti. A onda smo došli do novog dijela grada naziva Caudan Watarfront gdje se nalazi veliki shopping centar, kockarnica,kino, muzej, restorani, hoteli. Jedan pravi bussines centar kroz koji smo samo prošetali.
Na tom dijelu se nalazi i najšarmantnija ulica u gradu, Umbrella Street koja je odlično mjesto za fotografiranje, a jednako tako dobro posluži kao zaštita od sunca ili kišice (u našem slučaju). Tu isto ima slatkih dućana sa suvenirima kao i lokala sa svježe cijeđenim voćem.
Prošetali smo uz obalu i dok smo se fotkali s kipom SSR-a (oca nacije), ugledali smo nešto što nas je totalno iznenadilo. Metro! Znači zadnje šta bi čovjek očekivao da vidi na Mauricijusu je metro. Saznali smo da spaja nekoliko gradova.
Na posljetku smo otišli do obližnje tržnice do koje smo došli pothodnikom. Tržnica je velika, na jednom dijelu je uglavnom hrana, a na drugom odjeća i suveniri. Tu smo zdrobili dosta novaca jer nam je sve bilo lijepo! Tu se svakako cjenkajte za sve i svaki put kad smo htjeli produžiti dalje, pristali su na našu cijenu.
Botanički vrt SSR u Pamplemoussesu
Ovo je najstariji botanički vrt na južnoj hemisferi, osnovan 1770. godine. Dugo je bio treći najveći na svijetu, no danas je jedan od pet najljepših na svijetu. I predivan je pa čak i ako vas okupa kiša nekoliko puta. Onda stvarno znate da je lijep.
Sadrži čak 85 varijacija palmi, baobab, vodeni ljiljan… a veliki broj biljaka zasadile su slavne osobe kao što su Princeza Margareta, Indira Gandhi, Robert Mugabe… Jedna od najvećih atrakcija su svakako najveći lopoči i to stvarno izgleda predivno. A nama je bio fora i dio s kornjačama i jelenima koje smo hranili.
Obišli smo ga zadnji dan kad su ugasili alarm od ciklona, a kako se nama pomaknuo let za navečer imali smo vremena i njega obići. Ulaznica je za sve ista 300 MUR (6 eur), jedino djeca do 5 godina imaju besplatan ulazak. Dobijete mapu da se lakše snalazite iako kad smo tek ušli nismo uopće mogli skužiti gdje smo.
Za neki drugi posjet Mauricijusu ostao nam je naš izlet na jugu koji nismo uspjeli sad realizirati radi ciklona. Tu ima još nekih lijepih dragulja koje Mauricijus čine posebnim.
Za više pojedinačnih priča o svakom mjestu posjetite nas na našem Instagram profilu.
–
Tekst: Branka BH; Foto: Dejan H
