Drugi dan u Lisabonu odlučili smo usporiti tempo. Nakon jutra provedenog u Belému, sjeli smo tamo na vlak i krenuli prema Cascaisu. Nekada malo ribarsko mjesto, danas je Cascais jedno od najljepših obalnih mjesta u Portugalu. Smješten je na obali Atlantskog oceana, svega četrdesetak kilometara od Lisabona, pa ga mnogi biraju kao jednodnevni izlet.
Naš cilj je bio jednostavan – provesti nekoliko sati na plaži, prošetati gradom i navečer se vratiti u Lisabon. I pokazalo se da nam je baš takav dan trebao. Samo opušteno.
Kako doći iz Lisabona do Cascaisa?
Do Cascaisa voze redoviti vlakovi, a mi smo se ukrcali u Belému, što nam je bilo usput nakon jutarnjeg razgledavanja. Kartu za vlak smo kupili na automatu na samoj stanici (imaju automate za kartice i za novce). Karta za dvije odrasle osobe i dijete koštale su nas 8 eur po smjeru. Kako nismo kretali s početne stanice, na stanici nema onih vrata gdje se treba prislonit karta da se otvore nego stoji uređaj na koji se treba očitati karta prije ukrcaja u vlak. Po dolasku se izlazi kroz vrata (kao na aerodromu) i kartica se mora opet očitati da izađete sa kolodvora.
Put traje oko 45 minuta, a vlakovi prometuju često tijekom cijelog dana. Kolodvor u Cascaisu se nalazi gotovo u samom centru grada, pa čim stignete možete krenuti prema plaži ili u šetnju.
Ako planirate obilazak Beléma, ovo je odličan način da spojite obje lokacije u jednom danu.
Prvo što smo napravili? Otišli na plažu.
Čim smo stigli krenuli smo prema plaži Praia de Rainha šta u prijevodu znači Kraljičina plaža. Nazvana je po portugalskoj kraljici Améliji koja ju je krajem 19. stoljeća odabrala kao svoje omiljeno mjesto za kupanje. Zbog položaja između stijena more je ovdje obično nešto mirnije nego na otvorenijim dijelovima obale.
Do plaže se spuštate stepenicama, a pogled nam je već govorio da smo dobro odabrali. Mala pješčana uvala smještena između stijena izgleda potpuno zaklonjeno od ostatka grada, pa je teško povjerovati da se nalazi svega nekoliko minuta hoda od centra. Proveli smo tamo nekoliko sati, kupali se, odmarali i jednostavno uživali bez gledanja na sat. Pasala bi i pivica na plaži, ali nisam bila toliko žedna dati 7 eur. Dobra mi je bila i voda hahah
Jedino na što treba računati je temperatura mora jer ipak je to ocean. More je imalo oko 18 stupnjeva pa ulazak nije baš onaj na koji smo navikli na Jadranu. Dakle iako je kraj lipnja i vruće je, osjećaj kupanja nam je bio kao na Cipru u siječnju. Nakon prvog šoka brzo se priviknete, ali sigurno nije more u kojem ćete satima bezbrižno plutati. No kako smo se na suncu ipak brzo zagrijali, kupali smo se više puta i fino se osvježili.
Plaža ima stijene s prolazima pa je Maiju bilo fora provlačiti se kroz te stijene i more, kao i ostaloj djeci na plaži. Ovi domaći su i skakali sa tih stjena non stop. No to i ne čudi jer domaći se pod normalno kupaju i po rijekama o čemu ćete čitati u idućim dijelovima naše portugalske avanture.
Šetnja centrom Cascaisa
Tek nakon plaže krenuli smo istraživati grad. Centar Cascaisa nije velik, ali je baš ugodan za šetnju. Uske uličice pune su restorana, slastičarnica i malih trgovina pa nije problem izgubiti vrijeme u njima.
Nije to mjesto u kojem ćete cijeli dan obilaziti znamenitosti, ali upravo je u tome njegov šarm. Sve je nekako opuštenije i nema osjećaja da morate stalno žuriti kako nešto ne biste propustili.
Iako je danas jedno od najpoznatijih turističkih mjesta u Portugalu, Cascais je dugo bio malo ribarsko mjesto. Krajem 19. stoljeća portugalska kraljevska obitelj odabrala ga je za svoju ljetnu rezidenciju, nakon čega su ovdje počele nicati elegantne vile i uređene šetnice. Upravo je to bio početak razvoja Cascaisa kao mondene ljetne destinacije. Danas se taj spoj ribarske tradicije i elegantne arhitekture još uvijek osjeti tijekom šetnje gradom.
Gdje jesti u Cascaisu?
Zbog blizine oceana nije iznenađenje što većina restorana na jelovniku nudi svježu ribu i morske plodove. Osim tradicionalnog bakalara, koji je jedno od zaštitnih jela Portugala, često ćete pronaći hobotnicu, lignje i svježe ulovljenu ribu pripremljenu na jednostavan način.
Nismo mi nešto od riba previše pa smo mi jeli klasičnija jela, a uvjet gdje ćemo sjesti bila je terasa s tv-om kako bi mogli pratiti tekmu Portugal-Uzbekistan. Izabrali smo skroz simpa restoran, ali iskreno nisam ni zapamtila ime. Nalazi se u uličici koja vodi prema gradskoj plaži Ribeira. Bitno je da je nama bilo veselo!
Marina i Citadela Cascais
Nakon ručka smo još malo prošetači po mjestu do marine i tvrđave.
Marina Cascais otvorena je 1999. godine i danas je jedna od najmodernijih marina u Portugalu. Ima više od 600 vezova, a tijekom godine domaćin je brojnih jedriličarskih natjecanja i sportskih događanja.
Nedaleko od marine nalazi se Citadela Cascais, obrambeni kompleks čija povijest seže u 16. stoljeće.
Izgrađena je kako bi štitila ulaz u ušće rijeke Tejo i prilaz Lisabonu od napada s mora. Tijekom stoljeća dograđivana je i prilagođavana različitim vojnim potrebama, a kasnije je služila i kao ljetna rezidencija portugalske kraljevske obitelji. Danas je dio kompleksa pretvoren u hotel i kulturni prostor, ali se tvrđavom i dalje može slobodno prošetati.
Već je sunce zalazilo i odlučili smo krenuti prema željezničkoj stanici i prema Lisabonu. Kasno navečer nas je čekala naša tekma i trebalo se pripremiti 😊.
Isplati li se posjetiti Cascais?
Po meni, da. Ne bih rekla da je Cascais mjesto zbog kojeg biste putovali u Portugal, ali ako ste već u Lisabonu, svakako bih odvojila jedan dan za izlet. Posebno ako želite predah od gradske vreve i ako se želite okupati.
Možete spojiti Belém i Cascais u istom danu, nekoliko sati provesti na plaži, prošetati centrom, sjesti na ručak i bez žurbe se vratiti u Lisabon. Nama je upravo takav raspored savršeno odgovarao.
Neki ljudi ubace uz Cascais i Estroil ili Cabo de Roca – mi nismo htjeli žuriti nego baš odmarati, a vi izaberite ovisno što bi htjeli – više toga vidjeti u jednom danu ili imati ležeran dan.
Iduća postaja nam je bila Sintra pa uskoro čitajte šta smo tamo sve vidjeli i doživjeli.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H
