Dječje laži su nešto što se često smatra normalnim i bezazlenim, te sastavnim dijelom djetinjstva. Međutim, roditelji se često zapitaju kada primijete da im dijete laže.
Ponekad su te dječje laži sitne i smiješne, poput tvrdnje da kod bake nisu jeli slatkiše, ali kad prođe trenutak smijeha, roditelji se pitaju kada je dijete naučilo zbrajati. Prvo i glavno polazište u formiranju dječjeg ponašanja svakako su roditelji. Često nisu svjesni koliko njihovo ponašanje utječe i oblikuje dijete.
Djeca često ne razumiju sve što im roditelji govore ili rade, ali to ipak usvajaju. Osim toga, ljudi su uglavnom skloni lagati, bez obzira ima li za to razloga ili ne. Roditelji se često pitaju kako spriječiti djecu da lažu. Iako o tome postoje razne znanstvene knjige, mišljenja psihologa i pedagoga, ovaj je problem teško rješiv.
Razlog tome leži u činjenici da su danas mnogi ljudi skloni laganju i manipulaciji, pa je djeci teško pronaći točne parametre i smjernice što je ispravno ponašanje. Roditelji koji žele da im dijete manje laže trudit će se biti dobar primjer, što znači da se trebaju truditi lagati što manje i držati obećanja.
Na primjer, ako roditelj obeća djetetu da će mu kupiti igračku ako bude poslušno, mora to obećanje ispuniti. Ako to ne čini, dijete gubi povjerenje u njega, a laž shvaća kao nešto što je u redu, a nije. Roditelji trebaju biti uzor svojoj djeci i pokazati koliko je obećana riječ važna. Kada djeca to vide, mogu očekivati isto ponašanje u budućnosti.
U knjizi poznatog pedagoga Neilla stoji njegova izjava: “Ako vaše dijete laže, ili vas se boji ili vas kopira. Uz lažljive roditelje, lažljiva djeca rastu. Ako želite čuti istinu od svog dijete, ne lažite.”
–
Foto: Freepik
