Djeca su kroz igru izražavaju svoju kreativnost i maštu, a kroz društvene igre uče socijalni kontakt te kako od malena dostojno prihvatiti poraz
Stara poslovica glasi „ Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“ i to je stvarno istina. To je jedini period u kojem je sve jednostavno, nema velikih problema i sve se može riješiti s „mir,mir,mir, nitko nije kriv…“
Proljeće je vrijeme kad svi s nestpljenjem čekaju izaći van, a djeca još i više. Nakon dugih hladnih mjeseci, kad je boravak vani sveden na minimum, sad je vrijeme da se djecu pusti u prirodu te da ih se potiče da u njoj budu što duže. U vrijeme kad smo mi bili djeca nije bilo moderne tehnologije s kojom su današnja djeca uglavnom zaokupljena i igra u prirodi je bila najveća sreća. Djeca su kroz igru izražavala svoju kreativnost i maštu, ispucali su svoju energiju na dobar način te bi navečer umorni od svježeg zraka i cjelodnevne igre, lijepo zaspali. Također kroz društvene igre se uči socijalni kontakt među djecom kao i kako od malena dostojno prihvatiti poraz.
Potičite djecu na igru u prirodi
Iako sam i ja kao mala bila „alergična“ na rečenicu „U moje vrijeme.. “ danas vidim da stariji nisu to bezveze govorili te se uhvatim kako i sama znam izgovoriti tu rečenicu. I stvarno, dok sam bila mala kad bih pogledala kroz prozor, cijelo igralište je bilo prepuno djece i svatko je u grupicama igrao neku svoju igru. Danas je drugačija situacija te se mogu vidjeti uglavnom grupice dečki koji igraju nogomet, košarku ili se voze na biciklu. Dapače i to je pohvalno, ali stvarno ne pamtim kad sam vidjela da se djeca igraju nekih kreativnih igara vani.
Na roditeljima je da i danas djecu što više potiču da se igraju vani, a što manje za računalom i pred televizorom. Iako svako vrijeme nosi svoje te je danas moderno od malih nogu imati tablet i mobitel, probajte sa svojom djecom napraviti mali odmak od toga. Sjetite se svih onih igara koje ste igrali kao djeca i krenite u aktivnu igru sa svojom djecom. Dogovorite se sa prijateljima i susjedima te proširite ideju igranja na otvorenom. Oživite stare igre ili igre naše mladosti pa napravite i male turnire ako vas ima dosta.
Iako svako vrijeme nosi svoje, sigurni smo da u obilju „igara vaše mladosti“ postoji neka koja će zainteresirati i vašu djecu. A dok pokazujete i objašnjavate igru i sami ćete se vratiti u doba bezbrižnog djetinjstva, barem na tren.
Mogućnosti su stvarno velike: igra graničara, gumi-gumi, školice, kume kume koliko je sati, lopova i pandura, lanca probijanca, ledena baba, skrivača ili pikulanje. Nema ničeg ljepšeg nego čuti dječji smijeh za vrijeme bezbrižne igre.
Ako ste zaboravili neke od igrica ili njihova pravila, donosimo mali podsjetnik na one najpopularnije.
Gumi-gumi
Ovo je igra bez koje djevojčice nisu mogle zamisliti da im prođe dan. No, igru su igrali i dječaci. Za igru je potrebno najmanje troje djece. Dvije djevojčice oko svojih nogu drže razvučenu gumu (lastiku), dok treća skakuće po njoj izvodeći točno određene pokrete najčešće od 1 do 10. Ako pogriješi proglašava se „trop“ i ona postaje držačica dok u igru ulazi druga djevojčica. Počinjalo bi se s gležnjevima, a potom bi se guma pomalo dizala na listove, koljena, bedra, struk, pazuhe, vrat i ručice (visoko podignute ruke iznad glave). Postojao je čitav niz stilova igre od „njemačke“, „zagrebačke“, „britanske“, „1,2,3“… ili pak „balerine rokoko“ uz pjesmicu: „Balerina rokoko diže noge visoko, balerina dobro skače, vide joj se bijele gaće“.
Vrlo popularan je bio i „Trokut“ – tri igrača jednom svojojm nogom pridržavaju gumu čineći trokut, dok četvrti skače po njoj. Jedna od težih igri bili su „Prstići“- igra započinje tako što se guma drži samo malim prstom, a kako igrač napreduje tako se dodaje po jedan prst dok se ne dobije svih pet. Svaka, pa i najmanja poglreška plaćala se „životom“, odnosno igračica bi morala zaustaviti svoju igru i ući unutra pridržavati gumu. Takva izmjena odvijala se kod svakog tropa. Međutim, često je u igri gumi-gumija postojao i neki kvisko odnosno igrač koji bi stajao sa strane. On je imao tu moć da spasi onoga koji pogriješi tj da ispravi njegov pogrešno odigrani potez. Na ovaj način se uglavnom igralo kad je bilo previše djevojčica pa da nitko ne bude izdvojen.
Gumi-gumi je bio toliko zarazan da su djevojčice u nedostatku prijateljica često znale same igrati neke igre tako što bi se poslužile stolicom ili stupom, drvetom i slično. Bilo je bitno da nešto može držati gumu.
Školica
Tko još nije čuo za igru školice, jednu od najstarijih dječjih igara? Navodno su je igrali i legionari u starom Rimu, a bila je nezaobilazan dio zabave na školskim dvorištima diljem svijeta. Na tlu se kredom nacrtaju polja s brojevima (8 polja iako su neki i do 10 radili). Igrač mora baciti kamenčiću u prvu kućicu te na jednoj nozi odskakutati do nje, uzeti kamenčić i vratiti se na isti način nazad. Nakon toga nastavlja igru bacajući kamen na polje s brojem dva, pa tri i tako redom do kraja. Ako igrač ne uspije odmah pogoditi kamenčić u odgovarajuće polje, ako kamenčić padne na crtu ili ako igrač izgubi ravnotežu te objema nogama dodirne tlo, on gubi red i prepušta igru idućem igraču. Pobjednik je onaj tko prvi uspije završiti igru.
Lanca probijanca
Ova igra je pravo veselje na igralištu i njezino najvažnije pravilo glasilo je – što je više igrača, zabavnije je! Igrači se najprije podijele u dvije grupe i svaka napravi svoj lanac držeći se čvrsto za ruke. Zatim odabiru nekog igrača iz suprotnog lanca da probije lanac na njemu željenom mjestu. Ako on to uspije učiniti, jednog protivničkog igrača odvodi sa sobom. No ukoliko ne uspije onda se mora pridružiti protivničkoj ekipi. Igra traje sve dok od dva lanca ne nastane jedan veliki lanac.
Ledena baba
Jedna osoba je bila ledena baba koja bi lovila druge igrače i zaledila ih čim bi ih dotaknula pa bi se morali odmah zaustaviti u tom položaju. Međutim, drugi igrači koji nisu zaleđeni mogli su svojim dodirom odlediti zaleđenog. Igra završava kad ledena baba sve igrače pretvori u zaleđene skulpture. Onaj koji je tri puta bio zaleđen, pretvara se u novu ledenu babu.
Crna kraljica 1,2,3
I ova igra bila je omiljena među djecom. Dijete koje ima ulogu crne kraljice okrenuto je leđima prema drugim igračima, a nakon što izgovori “Crna kraljica jen, dva, tri” naglo se okreće prema svojim prijateljima. U trenutku kada se izgovara ta jedna rečenica igrači trebaju doći što bliže kraljici, a moraju stati kada se ona okrene. Ako se netko još miče kada se kraljica okrene ispada iz igre, a igra završava kada netko dođe do kraljice.
Care care gospodare koliko je sati?
Ovu igru vjerojatno više pamtite po riječima“care care govedare” no to je samo krivi izgovor riječi gosdpodare. Za ovu igru potrebno je najmanje troje. Jedan je bio car, stajao je podanicima okrenut leđima i odgovarao na pitanje na sljedeći način: X mravljih koraka (stopalo ispred stopala),X mišjih koraka (mali koraci), X mačjih koraka (srednji koraci) ili X konjskih koraka (veliki koraci).
Igrači se izmjenjuju, a pobjednik je onaj tko prvi dođe do cara.
Igrači mogu i mijenjati glas pa je igra zanimljivija jer ih car ne raspoznaje, a može ih i zeznuti i upropastiti ih tako da ih vrati na početak uz odgovor: “Pao sat u bunar”.
Sličice
Tapkanje ili kokanje sličicama su igrali uglavnom dječaci, mada nije bila rijetkost da zaigraju i djevojčice. Dlanom (ili sa dva spojena dlana) lupkali su po sličicama s poleđinom okrenutom prema gore. Cilj igre bio je preokrenuti sličice (licem prema gore) i na taj način uzeti protivniku što više sličica. Zapravo, na ovaj način se moglo i uštedjeti jer se osvajanjem sličica smanjivala potreba kupovine novih paketića u dućanu.
Ukoliko je vrijeme kišno pa se ne može vani igrati, naučite djecu starim popularnim igrama poput kaladonta, grad-država, pokvarenog telefona, pantomime i li pogađanja zamišljene osobe. Ove igre su vrlo jednostavne i ne zahtijevaju nikakve posben rekvizite osim dobre volje.
Pročitajte i: Igre za vrtićarce na plaži
–
Tekst: Barbara D. ; Foto: Freepik
