Doći na Sejšele, leći na pješčanu plažu i zaboraviti na sve drugo je mašta koja u mojoj glavi traje već jako dugo. Sejšeli su čak bili uži izbor za bračno putovanje no tada je ipak prevladao Bali. I obzirom na činjenicu da se odlazak na Sejšele preporučuje u proljeće jer tada nema kiše i vjetrova, taj period nam nekako uvijek ostao preskočen s putovanjima. No ovaj put se sve poklopilo – Uskrs, školski praznici, godišnji… A vrijeme? I vrijeme je ipak bilo dobro!
Na ovo putovanje smo letili iz Beograda preko Dohe pa smo imali i dva extra grada za obilazak što nam je bilo odlično u cjelokupnom putovanju. O njima ćemo pisati posebno.
U ovom dijelu je samo bitno spomenuti da smo išli autom do Beograda i auto smo ostavili na parkingu pored aerodroma. Cijena je 4500 din (38 eur) za 10 dana. Kombi vas doveze do aerodroma i poslije isto dođe po vas. Dobijete i kavu, a kako je padala prljava kiša dok nas nije bilo davali su i žetone za pranje auta. Uglavnom potpuno zadovoljni i za preporuku.
Travel Health
Prije samog putovanja na Sejšele trebate ispuniti obrazac travel health što je kao neki vid vize i dozvole za ulazak u zemlju (mislim da je to zaživilo nakon korone). Ispunjavali smo dan prije puta i za otprilike 12 sati smo dobili kod koji smo trebali sačuvati i pokazati pri ulasku u avion. Međutim u Beogradu su nas samo pitali da li to imamo i da će nas to vjerojatno tražiti u Dohi ali tamo nitko nije pitao. Navodno kad se sleti na Sejšele kroz kamere skeniraju i odmah znaju da li imate. E pa sad da li je tako ne znam, ali nas nitko fizički nije tražio da pokažemo taj kod cijelo putovanje.
To se plaća preko interneta 10 eur po osobi i ne znam zašto, prvi put mi je preko VISA kartice bila naplaćena i neka provizija od 1,20 eur na iznos od 30 eur za nas troje.
Dolazak na Sejšele
Preletili smo Praslin i sletili na Mahe ujutro oko 8 sati. Nakon carinske kontrole i preuzimanja prtljage dolazite u aerodromski dio koji nema klimu i već osjećate vrućinu i vlagu. Do tud smo putovali samostalno, a tu smo se pridružili grupi i vodički. Malim busićima, malo boljim od onih na Zanzibaru krećemo prema hotelu u Beua Vallon. Mi u jednom busiću, prtljaga u drugom. Vozili smo se oko 40 minuta.
Sejšele nikad nisam zamišljala toliko brdovite. Ne znam ni kako sam ih zamišljala osim predivnih plaža, ali baš me iznenadilo koliko su brdoviti. Gdje god smo išli stalno smo se vozili gore pa dole kroz brda da bi došli do plaža 😊. Otoh Mahe nije velik, dugačak je oko 26 km, a širok oko 6 km. No vožnjom u tim busićima po brdima gore dole, imala sam dojam da je i 126 km dugačak.
Hotel za preporuku
Odjseli smo u hotelu Coral Strand i hotel je za preporuku. U mjestu ima i nešto skupljih hotela, ali niti jedan nema ovakav pristup plaži –imate bazen i s bazena se spustite na plažu. Ostali hoteli su ili trebali preći šetnicu pa doći do plaže (a skuplji hotel) ili su imali drugačije izlaze.
Mi smo imali klasične dvokrevetne sobe sa dodatnim krevetom za treću osobu i kad dođe taj krevet djeluje sve malo skučeno. No, koliko provodite vremena u sobi dok ste na putu, a naročito na Sejšelima? Nama je samo bitno da je čisto i da je sigurno, da imamo sef. Dodatno je odlično kad imamo kuhalo za vodu i kavu i čajeve kao što smo tu imali. I svaki dan donesu vodu jer se i zubi peru sa vodom iz boce. Malo jesu bili zaboravni pa su nosili po dva ručnika ili 2 vode, a nas je troje no to smo rekli na recepciji pa smo do kraja imali extra 3 ručnika uvijek u sobi 😊. E da, wifi im je super radio u sobama i na bazenu, na plaži je malo štekao.
Ne trebate nositi svoje ručnike za plažu!
Nama je ovo bitna info pa da je znate – ne morate nositi svoje ručnike za plažu ako odsjedate u ovom hotelu (a vjerujem i u većini hotela na Sejšelima)! Kad idete na izlete uzmete njihove i poslije izleta ih samo zamijenite za čiste. I tako svaki dan. Tako da imate više mjesta u koferu. Mi smo nosili naše one tanke koji se brzo suše, ali smo shvatili da nema smisla to nositi na izlete jer je tolika vlaga da smo rađe uzimali ove iz hotela.
Smještaj u sobe je moguć od 14 sati, a mi smo došli već oko 10 sati. Dočekali su nas sa kavom, sokovima, kroasanima – uglavnom da se osvježimo i možemo odmah na kupanje. Zapravo prvo smo sredili formalnosti i platili hotelsku taxu 7 eur po osobi po danu, djeca do 12 godina ne plaćaju taxu.
Kako su nam kreme ostale u našim koferima uzeli smo njihove koje su bile na bazenu – faktor 40 i 70. Uzeli smo 40 i koju grešku smo napravili. Trebali smo uzeti odmah 70 ili barem naše kreme izvaditi jer očito nisu isti sastavi tih krema pa smo fino pocrvenili i izgorili prvi dan.
U hotelu smo imali i 3 divovske kornjače u ograđenom dijelu vrta pa je djeci bilo zanimljivo svaki dan ih obići.
Beau Valon
A plaža pred hotelom je odlična! Dugačka, pješčana, ujutro skoro mirno ili lagani valovi, dok su tijekom dana klasični valovi gdje se djeca obožavaju u plićaku bacati po njima. More je toplo jako što meni osobno odgovara i unatoč pjesku bistro. Često su nas obilazile veće ribe u moru, kao da su znatiželjne. Ova plaža nam je jedna od boljih i zato smo bili baš oduševljeni da nam hotelska plaža nije bezveze nego super jer smo se svaki dana nakon izleta još dodatno tu opuštali i uživali u zalascima sunca. I uvijek imate pogled na otok Siluete.
Tek zadnji dan sam uspjela prošetati cijelom dužinom plaže i zaključila da je stvarno najljepše ispred našeg hotela.
Za one koji ne vole previše istraživati i više su došli odmarati, ovo je dobra lokacija. Mjesto nije veliko, odmah kad se izađe iz hotela nalazi se kratka šetnjica na kojoj se nalaze štandovi s robom i suvenirima, centar za ronjenje, nekoliko fast food restorančića (preporuka je jesti u takvima!), slastičarna, mjenjačnica i onda dalje klasični restorani. S druge strane je market i nekoliko take away restorančića u kojima smo se uglavnom hranili.
Hrana i gdje jesti
Prije dolaska na Sejšele smo čitali o skupim cijenama u restoranima (osnovni obrok od 30 eur naviše, piva 10 eur, boca vina 35 eur) i da je tamo sasvim uobičajeno vidjeti poluprazne restorane, ali zato svi turisti hodaju s take away posudicama ili kupuju u dućanu. Primjerice hamburger u fast foodu je bio 60 – 70 scr (4-4,6 eur), mješana pizza 145 scr (9,6 eur). Stoga je preporuka jesti u fast food restorančićima uz šetnicu gdje se možete i sjesti npr Leo’s i K food – tu ima baš veliki izbor hrane i mrvu je skuplji od Leo’s. Ili pak u čistim take away lokalima npr desno od hotela pizzeria Sun Coco koja ima i burgere i hot dog; ili Indijski restoran – tu uzeti isključivo za van jer ako sjednete je puno skuplje + plaća se i porez.
U našem hotelu je isto bilo 3 restorana gdje se moglo jesti, mi nismo nijednom jer nam je bilo povoljnije jesti u fast foodu. A više puta smo si donijeli pizzu na bazen i tamo jeli 😊. Nitko od osoblja nije ništa rekao.
Super slastičarna
Na šetnici je i odlična slastičarna Saveurs des Iles koja ima prefini sladoled, kažu najfiniji na Sejšelima. Imaju preko 20 vrsta okusa i daju obilne kugle. Kugla u kornetu je 60 scr (4 eur), a u čašici 50 scr (3,33 eur). Svaki put kad smo jeli sladoled barem dvoje stranaca nas je pitalo gdje smo kupili sladoled. Slastičarna je malo uvučena, iza mjenjačnice pa je možda ljudi ne skuže na prvu. Mi smo naravno odmah primjetili tablu na šetnici.
Cijene u dućanima
U dućanu blizu hotela koji je radio svaki dan, čak i za Uskrs, kupovali smo pive i vodu, dvije najvažnije tekućine 😊. Lokalno pivo SeyBrey je bio 60 scr (3,5 eur), a Carlsberg je bio 50 scr (3,33 eur) i pili smo uglavnom njega. Litra vode je bila 12 scr (0,80 eur). Frižider u sobi je uglavnom bio krcat pivama i vodama 😊.
Novci
Sejšelski novci su nam najljepši novci neke zemlje koje smo vidjeli, barem do sad.
Kod mjenjanja novaca u mjenjačnicama, uzimaju po 50 scr provizije. Tako da je bolje ako mijenjate više novaca nego pomalo. Najbolja mjenjačnica je bila na aerodromu. Ima ih nekoliko i ne razlikuju se. U Beau Vallon je bila mjenjačnica s prilično ok tečajem, ali lošijim nego na aerodromu.
Primaju na dosta mjesta eure kao i kartice.
Kada doći na Sejšele
Sejšeli su otočna afrička država smještena u Indijskom oceanu. Nalaze se južno od ekvatorijalne linije oko 500 km, istočno od obala Kenije i Tanzanije. Sastoje se od 115 otoka, od kojih su 42 granitna i 73 koraljna. A svi ih najviše prepoznaju baš po ovim granitnim otocima.
Iako su otvoreni cijele godine za turiste postoje neka pravila kad je bolji i lošiji period za doći radi vjetrova i kiše. Pa bi tako travanj/svibanj trebali biti bez vjetrova i kiše i ne tako vlažan. Kraj godine do ožujka je uglavnom vlažan, pušu vjetrovi i dosta je kiše. No znate šta ću vam reći – fino zaboravite na sve to jer nema pravila!
Ožujak/Travanj
Mi smo išli u periodu koji bi trebao biti super – toplo, vjetrovi završavaju kao i kiše. U naših 8 dana na samim Sejšelima prognoza je bila svaki dan grmljavinski pljuskovi koji su bili cijeli dan predviđeni. Kad sam to vidjela smračilo mi se momentalno. Međutim, grmljavinu nismo čuli niti jednom, bljesak vidjela jednom, a kiša nas je počastila nekoliko puta. U Beau Vallon je najviše padala, ali smo dosta išli na izlete pa smo je izbjegli jer na jednoj strani otoka može padati kiša, a na drugoj sjati sunce. Tako da ni ta prognoza koju smo gledali nije služila ničemu osim trganju živaca. Imali smo 2 jaka pljuska – jutro kad smo kretali na Praslin i zadnju večer dok smo večerali vani. Ovaj zadnji je padao dobrih pol sata i prestao.
Tako da je nama uglavnom bilo jako vruće i sparno, nakon Balija najsparnija destinacija. A sparno je bilo jer je praktički uvijek negdje neka kiša padala.
Ali, trenutno je tamo baš puno lošije vrijeme nego kad smo mi bili, a govorimo o čistom travnju kad bi trebao biti najbolji period. Kiša baš pljušti i u Beau Vallonu i na La Digue i Praslinu…. strava. Mislim da ljudi koji su išli u veljači su imali ljepše vrijeme iako je kakti lošija prognoza za taj period.
Tako da se opustite i odite kad vam odgovara, jer očito je da će neka kiša uvijek pasti, ali imat ćete puno više lijepog vremena.
Izleti
Kako smo mi uplatili aranžman preko agencije, imali smo 3 izleta gratis, a 3 smo platili. Ove koje smo platili i nisu baš jeftini. Međutim kad smo s ljudima izmjenjivali iskustva i nakon guglanja cijena i raspitivanja oko izleta u samostalnoj režiji, došli smo do zaključka da u samostalnoj režiji bi za neke prošli skuplje, a na nekima bi možda ušparali par eura.
Primjerice preko agencije izlet za Praslin i La Digue košta 195 eur sa uključenim ručkom. No samo karta u jednom smjeru po osobi do Praslina je 60 eur. Kad se na to nadoda odlazak do La Digue, transferi do luke i nazad (taxi nije jeftin, do Viktorije od hotela je oko 40 eur), ručak… ispadne skuplje. A ovako ne brineš o ničemu.
Zato ne zazirite uvijek od agencija jer nekad je agencija stvarno povoljniji izbor. Mi to stalno ponavljamo da putujemo i sami i preko agencije, ovisno šta nam ispadne povoljnije.
U idućem dijelu pišemo o svim tim izletima i predivnim plažama koje smo posjetili.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H
