Volimo Bali unatoč svim preprekama na koje nismo mogli utjecati kao i činjenicu na drugačiji način života na koji se zapadni svijet mora priviknuti dok istražuje ovu provinciju Republike Indonezije. Bali odlikuje hinduizam za razliku od ostalog dijela Indonezije u kojima prevladava islamska vjeroispovijest.
Prvo je korona u potpunosti zatvorila ovaj otok za turiste na gotovo tri godine. A nakon otvorenja ulazak u zemlju je višesatan iako su nam rekli da je to izuzetak, a ne pravilo. Pa ipak prvo se plaća ulazna viza u iznosu od 35 dolara gotovinom ili karticom. Zatim prolazak policijske kontrole koju smo čekali oko 2 sata u redu. I onda šlag na tortu – prijava prtljage online, ako imate Internet. Ako nemate (jer tek ulazite u zemlju) prijavu prtljage radite na 2 aerodromska računala da biste dobili bar kod za prolazak carine.
Krenuli smo na naše desetodnevno putovanje u organizaciji turističke agencije. Grupa nije bila velika što se pokazalo kao puni pogodak jer smo se tijekom organiziranih izleta vozili osobnim automobilima umjesto autobusom. A kada doživite ceste i promet Balija jasno vam je kako su motori i mali automobili ‘a must’. Za nas koji se nismo odlučili za skutere, taksi je bio dostupan na svakom koraku po vrlo povoljnim cijenama.
Da odmah na početku naglasim, nemojte bukirati izlete online unaprijed jer ćete platiti više nego na licu mjesta. Ponuda je bogata, a u cijeni izleta (koja ovisi o destinaciji) dobijete osobnog vozača i automobil. Mi smo u hotelu uplatili cjelodnevni izlet do Tanah Lota koji nas je prvo odveo do hrama Beratan (sami kupujete kartu na licu mjesta – 3 eura). Zatim se ide na ručak s pogledom na rižina polja koja su nas malo razočarala jer smo bili u doba žetve pa su polja izgubila svoju prepoznatljivu zelenu boju, a onda do Tanah Lota. Imajte na umu da se do svake destinacije dugo vozi, ali su svi automobili klimatizirani.
Ubud
Naša prva destinacija je bio nezaobilazni Ubud u kojem smo bili smješteni u Om Ham Retreatu izvan samog grada. To je dobar odabir ako se želite odmoriti od buke, ali ne i ako želite provoditi više vremena po gradu. Transfer do grada taksijem traje oko 20 minuta ako ne upadnete u špicu. Sam hotel Om Ham ima dobar restoran u kojem možete jeftino večerati. Izbor je prilično velik premda se indonezijska hrana temelji na riži i piletini. Tu smo prvi puta pili čaj od cvijeta plavog graška koji je prilično poznat u Aziji, a igrom slučaja sam otkrila taj začin i kod nas – na Saliju ovog ljeta gdje od njega rade rižoto. Osim izvanredne boje čaja, mene je oduševio i okus koji podsjeća na zeleni čaj.
Ako se odlučite za nekoliko dana u Ubudu, svakako odaberite smještaj s bazenom. Za razliku od Hrvatske, bazen ne znači astronomsku cijenu sobe ili apartmana nego nužnost s obzirom da su temperature uvijek oko 30 stupnjeva, ali s različitim postotkom vlažnosti. Mi smo putovali u drugom dijelu lipnja, što je za Bali početak turističke sezone ali još uvijek bez velikih gužvi. I to je bio pun pogodak. Prave gužve počinju u srpnju i kolovozu kada je još uvijek suha sezona.
Naš hotel u Ubudu je imao izvrstan bazen s pogledom na polja, okružen zelenilom džungle. Nude se i raznovrsni izleti (potrebno bukirati dan unaprijed) te tretmani lica i tijela na koja se je bilo potrebno naručiti čak dva dana unaprijed. Za razliku od masaža ili drugih tretmana u samom gradu gdje smo za trećinu cijene (masaža sat vremena – između 80 i 100 kuna) došli na red odmah. U području tržnice u Ubudu, koja nudi relativno skupe suvenire, ponuda masaža i tretmana je izuzetna, samo treba skrenuti u uličice, proći kroz vrata kroz koja u Hrvatskoj ne bismo nikada prošli jer su to ulazi u nečije dvorište, ali baš je to ono što karakterizira njihov način života. Nekoliko generacija obitelji živi zajedno na istoj lokaciji, dijele dvorište i pagode, ali svaka obitelj u svojoj kući.
Hotel nas je dočekao pićem dobrodošlice i obavijesti u sobama o životinjama koje je moguće susresti i kako se ponašati. Naravno, pušenje u hotelu je zabranjeno osim na označenim mjestima.
Monkey Forest i plantaža Luwak Kopi kave
Meni osobno dva najljepša izleta su imala veze sa životinjama. Prvi je bio posjet šumi majmuna u Ubudu (Monkey Forest), a drugi jednoj od plantaža Luwak Kopi kave.
Monkey Forest će vas na prvu oduševiti, a na drugu preplašiti. Dugorepi makaki su brojni i vrlo slobodni. Sva upozorenja koja ste čuli ili ćete čuti su s razlogom. Ne boje se ljudi, dapače žele od vas hranu ili predmete poput naočala ili kapa. Stoga ako možete, sve ostavite u automobilu prije ulaska u park. Ulaznica je oko 5 US dolara, a za dodatna 3 dolara možete kupiti selfie s majmunom pod budnim okom čuvara.
Organizirani izlet na plantažu najskuplje kave na svijetu Luwak Kopi je bio izvrstan. Osim kave, ponudit će vam da probate 10-ak različitih čajeva i demonstrirati kako se Luwak Kopi kuha.
Kava je ime dobila po životinjici koja liči na mačku, a zovu je Luwak ili azijski cibet. Dobro je poznata činjenica da se ta kava radi od posebno probranih zrnaca kave koja prolazi kroz probavni trak azijskog cibeta. Doznali smo kako je otkrivena. Naime, Bali je bio pod vladavinom Nizozemske sve do 1958. godine. Nizozemske vlasti su svu kavu izvozile, i seljaci su im morali predati sve količine. Međutim, Balinežani su znali da životinjica Luwak jede zrna, ali ih ne može probaviti. Stoga su tražili njezin izmet, i skupljali savršena zrna iz kojih su sebi pravili kavu. Isti način prikupljanja zrna se zadržao i do danas.
Hramovi
O hramovima se manje-više sve zna. Bali je otok hramova, a mi smo se odlučili za njih 4.
Beratan, Tanah Lot, Tampaksiring i Besakih. Ne brojim palaču u Ubudu jer se ona nalazi na glavnoj ulici preko puta ulaza u tržnicu i ako želite – usput vam je. Ono što ta palača nudi drugačije su večernje predstave s autohtonim pjesmama i plesom, a ulaznicu možete kupiti online ili na ulici ispred palače.
Svaki od gornja 4 hrama je poseban po nečemu. Beratan po izgledu, Tanah Lot po zalasku sunca, Tampaksiring po izvorima mladosti i ritualima čišćenja i Besakih – majka hramova po svojoj veličini i poznatim zrcalnim slikama. Sarong ćete dobiti na posudbu za ulazak u hramove u kojima se moraju nositi. Duge hlače ili suknje nisu dovoljne. Ako u međuvremenu kupite svoj sarong, svakako ga ponesite.
Bali nije destinacija za kupanje. To su Maldivi.
Većina hotela na obali ima plaže koje nisu privlačne kupačima, pa su tu opet bazeni. Do pravih plaža se treba voziti. Najbolje unajmiti poludnevni ili cjelodnevni privatni prijevoz do neke od plaža sa super pijeskom. Mi smo unajmili 2 ležaljke za 5 dolara i pićem dobrodošlice i zaista uživali na Gunung payung plaži. Najteže joj je prići jer je silazak strm s oko stotinu stepenica. Nakon kupanja čeka vas povratak na vrh do vašeg prijevoza pješice, ali postoji i mali autobus za nekoliko dolara.
Nismo stigli do Nuse Penide i Nuse Lembongan – dva otoka s najljepšim plažama za koja morate odvojiti najmanje 2 dana. Ali, dok smo se vozili pokraj Sanura, grada iz kojeg polaze trajekti za ova dva otoka, gužve su bile nevjerojatne.
Bali je drugačiji, kultura dobrodošlice vrlo visoka, hrana podnošljiva, pića raznovrsna. Suveniri su se pokazali kao jedna od najskupljih stavki uz naravno avionsku kartu.
Mi smo letjeli Turkishem preko Istanbula 12 sati u komadu. Ako zaglavite na istanbulskom aerodromu više od 6 sati, a prijevoznik je Turkish Airlines, svakako preporučam besplatnu turu po Istanbulu uz večeru ili ručak, ovisno o vremenu ture koju odaberete.
–
Tekst i foto: Anituška
