Svoju djecu uvijek nastojimo pravilno odgojiti. Ali na ovaj ili onaj način, svi griješe. Djeca mogu oprostiti neke pogreške, neke odmah, a neke s vremenom. Međutim, postoje greške koje djeca nikad ne opraštaju svojim roditeljima. Uz tek rijetke iznimke.
Kontrola i nedostatak povjerenja
Postoji nekoliko vrsta roditeljstva. Neka su djeca stalno pod nadzorom, ne smiju ići dalje od dvorišta. A neki i u ranijoj dobi napuštaju dom bez nadzora. Ne postoji pravi put. Ali ni svako dijete nije isto. U svakom slučaju treba vjerovati djetetu, čak i ako vam je teško. Djeca svoje samopouzdanje crpe iz povjerenja svojih roditelja.
Ako roditelji sumnjaju i ne vjeruju, onda je djetetu teže postići uspjeh u bilo kojem poslu. A ako roditelji vjeruju, sve ide lakše. Tako funkcionira i kad dijete ima dvadeset godina, kada dijete ode u drugi grad živjeti i raditi. Uvijek je potrebno vjerovati u djetetovu snagu i vjeru. To je vrlo važno.
Dijete neće odrastati samostalno ako ga se stalno kontrolira. U dobi od šesnaest godina, primjerice, može doći do spoznaje da nije u stanju učiniti ništa odgovorno. A roditelje je najlakše okriviti jer ako su oni uvijek imali kontrolu, nisu dopuštali djeci da budu odgovorna i samostalna, to je utjecalo i na njihov odrasli život.
Upoređivanje s drugima
Ovo je vrlo važna tema. Kako je u djetinjstvu, tako će biti i u budućnosti. Neke ljude roditelji nisu uspoređivali s drugima. A što mislite što se dogodilo u odrasloj dobi? Oni su samouvjereni ljudi i uspoređuju se samo sa sobom. Shvaćaju da svatko ima svoje uvjete i čudno im je uspoređivati se s drugima.
A ako je dijete uspoređivano, onda će u odrasloj dobi uspoređivati sebe. To može dovesti do depresije, nesigurnosti i zavisti. Samo iz činjenice da su u djetinjstvu roditelji dijete uspoređivali s drugima.
Zapamtite, dijete treba uspoređivati samo s njim. Potrebno je shvatiti da je svaka osoba jedinstvena i da svaka ima svoje uvjete i karakteristike.
–
Barabara D.; Foto: Freepik
