U Porto smo došli Flixbusom iz Lisabona jer je to bila najjeftinija opcija i jedina koja je imala karata večer prije polaska (za nas troje 46 eur). I još je bilo super je je bus bio poluprazan pa smo se baš komotno vozili. S tim da nas je vozač i čekao u polasku 5 minuta jer smo imali problem s taxijem od smještaja do aerodrome. Naručili smo XXL uber i nakon čekanja od 20ak minuta, poziva i slanja poruka nikad nije došao. Morali smo se brzo prekombinirati pa je i tu bilo problema, tako da smo mi jednim taxijem stigli na vrijeme pa smo vozača busa zamolili da sačeka prijatelje koj su na putu.
Dolaskom u Porto uzeli smo taxi do našeg smještaja koji je bio u centru na odličnoj lokaciji, u ulici Rua do Almada. Nalazili smo se u samom centru pa smo gotovo do svih mjesta koja smo željeli vidjeti stizali laganom šetnjom. Naravno i ovdje kao i u Lisabonu ima uzbrdica i stepenica, ali nekako se manje čini. Tu smo proveli produženi vikend, od petka do ponedjeljka, i ja sam se skroz zaljubila u grad!
Prvi doticaj s gradom
Nakon što smo ostavili stvari u smještaju, krenuli smo prema povijesnoj jezgri Porta bez previše planiranja. Prva postaja bila je Igreja do Carmo, jedna od najfotografiranijih crkava u gradu.
Na prvi pogled pažnju privlači njezino bočno pročelje prekriveno plavo-bijelim azulejos pločicama koje prikazuju prizore iz života karmelićanskog reda. Zid je dodan početkom 20. stoljeća, dok sama barokna crkva potječe iz 18. stoljeća. Malo tko na prvi pogled primijeti da se odmah uz nju nalazi još jedna crkva. To je Igreja dos Carmelitas, od koje je dijeli jedna od najužih kuća u Portugalu. Kuća je izgrađena kako bi se spriječilo da dva samostana, muški i ženski, dijele zajednički zid. Nismo je ni mi promjetili odmah, tek kasnije.
Park kroz koji vozi tramvaj
Šetnja nas je odvela kroz Jardim da Cordoaria, mali gradski park u kojem se između drveća povremeno pojavi i stari tramvaj pod policijskom pratnjom. Porto još uvijek ima nekoliko povijesnih tramvajskih linija koje voze uz rijeku i kroz dio centra pa su zanimljiv prizor čak i ako se ne planirate njima voziti. U ovom parku je općenito super jer ima puno hlada, klupica kao i fontana s pitkom vodom.
Nekoliko minuta dalje nalazi se Torre dos Clérigos, jedan od simbola grada. Toranj visok 76 metara izgrađen je u 18. stoljeću prema projektu talijanskog arhitekta Nicolaua Nasonija, koji je svojim radom obilježio velik dio Porta. Do vrha vodi više od 200 stepenica, a pogled seže preko krovova grada sve do rijeke Douro. Svi su se složili da nam je i previše stepenica i da ne idemo gore.
São Bento – željeznička postaja koju vrijedi posjetiti i ako ne putujete vlakom
Nastavljamo prema željezničkoj postaji São Bento, koja je puno više od običnog kolodvora. Glavna dvorana ukrašena je s više od 20.000 azulejos pločica koje prikazuju važne trenutke portugalske povijesti, bitke i prizore svakodnevnog života. Autor pločica bio je Jorge Colaço, a za njihovo oslikavanje trebalo je više od deset godina. Čak i ako nemate kartu za vlak, ovo je jedno od mjesta koje vrijedi posjetiti.
Mi smo odmah iskoristili vrijeme i kupili karte za izlet slijedeći dan, prema moru naravno.
Od katedrale prema Ribeiri
Od kolodvora smo nastavili prema Sé katedrali, jednoj od najstarijih građevina u gradu. Izgrađena je još u 12. stoljeću, a tijekom stoljeća nadograđivana je pa danas spaja romanički, gotički i barokni stil.
No, možda je još ljepši put koji od katedrale vodi prema rijeci. Kroz uske kamene ulice, pokraj malih trgovina i starih kuća, Porto polako otkriva svoj svakodnevni život. Tu se kriju i ostaci nedavne fešte koju već 22 godine imam želju vidjeti ali sam i ovaj put morala prekombinirati planove pa smo u Porto došli nakon fešte. Naime, jedna od najpoznatijh fešti je São João, koja se slavi u noći s 23. na 24. lipnja. Posebnost ove proslave su šareni plastični čekići kojima se ljudi iz zabave „lupaju” po glavi, uz glazbu, sardine s roštilja, ulične zabave i vatromet iznad rijeke Douro. Iako, možda bi mi ovakva fešta više odgovarala prije 22 godine, možda bi mi sad bila i malo naporna, priznajem. Uglavnom, u uličicama su se mogli vidjeti na balkonima ti čekići koji su glavni rekvizit.
Ribeira – srce Porta uz rijeku Douro
Uličicama samo došli do Ribeire, najpoznatije četvrt u Portu. Dio je to povijesne jezgre koja se nalazi na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Danas je puna restorana, terasa i turista, ali stoljećima je upravo ovdje bilo trgovačko središte grada. Šarene kuće uz obalu i pogled prema mostu Dom Luís I čine Ribeiru jednim od najživljih dijelova Porta.
Nama je ovo bilo mjesto na koje smo se nekoliko puta vraćali tijekom boravka. Svaki put smo do njega dolazili drugim ulicama pa je šetnja svaki put izgledala malo drugačije.
Most Dom Luís I i Jardim do Morro – najbolje mjesto za završetak dana
Nakon šetnje uz rijeku popeli smo se stepenicama prema gornjoj razini mosta Dom Luís I. Most je otvoren 1886. godine, a projektirao ga je Théophile Seyrig, inženjer koji je ranije surađivao s Gustaveom Eiffelom. Zbog čelične konstrukcije mnoge podsjeća upravo na Eiffelove građevine.
Donjim dijelom prelazite u Gaiu što smo ostavili za drugi dan, a sad smo imali cilj ići na zalazak sunca. Odavde se mora stepenicama na gornji dio mosta kojim vozi i metro da bi stigli do Jardim do Morro.
Već hodanje po mostu je imalo spektakularne prizore na obe obale grada. Sve je puno ljudi, uopće nemate dojam da tu stvarno vozi metro i da morate paziti da se maknete kad ide. Samo s ovog mosta imamo veliku kolekciju slika jer svakih par koraka smo se divili novim prizorima.
Na kraju mosta je odmah park Jardim do Morro gdje se predvečer okupljaju i turisti i lokalci te uz piće i glazbu svi uživaju u zalasku sunca. I mi smo zauzeli mjesto na travi, otvorili pivicu i uživali u pogledu i atmosferi. A onda se samo odjednom prolomio pljesak. Da, ovdje se zalasku sunca svaki dan plješće!
Poslije smo opet preko mosta krenuli prema apartmanu. Na drugom kraju mosta pažnju su nam privukle slike s motivima grada koje se prodaju i naravno da smo odmah i kupili jednu. Tako da sad imamo i Lisabon i Porto na zidu 😊.
Capela das Almas – azulejosi koji pričaju priču grada
Našu nedjeljnu šetnju započeli smo kod Capela das Almas, jedne od najpoznatijih crkava u Portu. Teško ju je promašiti jer je gotovo cijelo pročelje prekriveno plavo-bijelim azulejos pločicama, po kojima je Portugal poznat diljem svijeta.
Više od 15.000 keramičkih pločica prikazuje prizore iz života svetog Franje Asiškog i svete Katarine. Zanimljivo je da su postavljene tek početkom 20. stoljeća. Iako je sama crkva starija, upravo su joj azulejosi dali današnji prepoznatljiv izgled.
U blizini se nalazi i lokal koji prodaje argentinske empanada pa to nikako nismo htjeli propustiti i prefine su. Iako im je i cijena fina… (3 empanade 11,95 eur, a sama mogu pojesti bar 3).
Igreja de Santo Ildefonso – još jedna razglednica Porta u plavim tonovima
Šetnju smo dalje nastavili prema donjem dijelu grada, polako se spuštajući kroz ulice Porta. Put nas je doveo do Igreja de Santo Ildefonso, crkve koja se odmah ističe svojim plavo-bijelim pročeljem prekrivenim azulejos pločicama. Pa se ti probaj ne zaljubiti u ovaj grad!
Crkva je izgrađena početkom 18. stoljeća na mjestu starije kapele, a današnji izgled dobila je nakon obnove u drugoj polovici 18. stoljeća. Na pročelju se nalazi oko 11.000 azulejosa koji prikazuju prizore iz života svetog Ildefonsa i biblijske motive. Pločice su dodane tek početkom 20. stoljeća i upravo su one ovu crkvu pretvorile u jednu od prepoznatljivih vizura Porta.
Porto je grad u kojem se gotovo na svakom koraku naiđe na neku crkvu, kapelicu ili detalj na fasadi koji zaustavi pogled. Nije neobično da se tijekom jedne obične šetnje kroz centar prođe pokraj nekoliko desetaka sakralnih građevina, jer ih prema nekim procjenama u širem gradskom području ima više od četrdeset. Porto je stoljećima bio snažno povezan s katoličkom tradicijom pa su crkve gotovo na svakom koraku.
Vila Nova de Gaia – druga strana rijeke s pogledom na Porto
Još jednom smo se vratili do Ribeire, ali ovaj put odlučili smo prijeći most njegovom donjom razinom i istražiti Vila Nova de Gaia.
Iako je poznata po vinskim podrumima u kojima odležava porto vino, kako mi nismo ljubitelji vina taj dio nismo istraživali. Mi smo više uživali u opuštenoj šetnji uz rijeku i gledali na grad koji s druge strane izgleda potpuno drukčije. Šarene kuće koje se penju uz brdo, most iznad rijeke i brojni rabelo brodovi stvaraju pogled uz koji nije teško provesti sat vremena.
Bila je nedjelja pa je atmosfera bila posebno opuštena. Sjeli smo uz obalu i jednostavno promatrali grad. U jednom trenutku naišli smo na odličan bend koji je svirao i pjevao, ljudi su zastajali, sjedili na zidiću ili plesali, a cijela je šetnica djelovala kao da nikome nije važno koliko je sati.
Nedaleko od obale nalazi se i velika umjetnička instalacija zeca Half Rabbit, jedno od najpoznatijih djela portugalskog umjetnika Bordala II. Napravljen je od odbačenih materijala poput starih automobilskih dijelova i otpada te nosi poruku o zaštiti okoliša. Ono što je mene oduševilo je da to nije mural! Kad bi vidjela te fotke nikad nisam čitala o zecu nego mi je djelovao kao veliki mural. Naravno, morali smo stati i napraviti nekoliko fotografija.
Nakon šetnje vratili smo se na ručak, a predvečer ponovno završili na mostu Dom Luís I. Tu večer je bilo i malo hladnije, ali je zalazak i cijela atmosfera bila jednako spektakularna.
A nakon toga je slijedila naša tekma na svjetskom prvenstvu pa smo išli kući narihtavati hdmi kablove za naš prijenos tekme. Nakon naše pobjede, izašli smo na obližnji trg pogledati tekmu Portugal- Kolumbija jer smo htjeli vidjeti tko nam je idući protivnik. Dalje svi sve znamo…
Nekoliko korisnih savjeta za putovanje u Porto
Ako planirate putovanje u Porto, tri dana sasvim su dovoljna za obilazak glavnih znamenitosti i poneki izlet u okolicu. Naravno ako imate više dana sigurno vam neće biti dosadno.
Centar Porta najbolje je istraživati pješice jer su glavne atrakcije relativno blizu jedna drugoj, a upravo se tijekom šetnje najlakše otkrivaju detalji grada. Ima uspona i stepenica, ali u usporedbi s Lisabonom, Porto nam se nije činio toliko zahtjevan za obilazak.
Za dolazak iz zračne luke kao najjednostavnija opcija se preporučuje metro, koji povezuje zračnu luku s centrom grada. Mi smo bili s dejcom pa smo ipak išli taxijem.
Ako želite većinu vremena provesti hodajući, praktično je odabrati smještaj u širem centru, primjerice oko područja Baixe, Rua do Almada ili Ribeire.
Ako imate više vremena, iz Porta se može napraviti i nekoliko zanimljivih jednodnevnih izleta. Mi smo se odlučili za Aveiro, grad poznat po kanalima, šarenim brodicama moliceiros i karakterističnoj arhitekturi, koji je od Porta lako dostupan vlakom.
Za kraj dana ostavite vrijeme za zalazak sunca na drugoj strani rijeke. Prijelaz preko mosta Dom Luís I prema Jardim do Morro jedna je od onih stvari koje se lijepo uklapaju u ritam Porta, posebno nakon cijelog dana provedenog u šetnji gradom
Gastro iskustvo
Što se hrane tiče, Porto je grad u kojem se lako pronađe nešto fino za pojesti i popiti. Tijekom boravka nismo mogli zaobići pastel de nata, poznatu portugalsku slasticu od lisnatog tijesta i kreme. Nama je najfiniji bio u Fábrica da Nata, gdje smo ih probali svježe pripremljene, a svidio nam se i u Castro – Atelier de Pastéis de Nata.
Od lokalnih specijaliteta svakako vrijedi probati i francesinhu, sendvič koji je postao jedan od simbola Porta. A ako volite vino svakako probajte i čašu porta, vina po kojem je ovaj grad dobio ime.
Cijene su nam se činile pristupačne u usporedbi s mnogim europskim gradovima, posebno ako se malo udaljite od najprometnijih mjesta uz rijeku. Ribeira je prekrasna za šetnju i pogled, ali restorani na samoj obali uglavnom imaju nešto više cijene zbog lokacije.
Porto nije grad koji treba obilaziti na brzinu
Porto me osvojio svojom atmosferom. Nije to bio samo grad lijepih crkava, azulejosa i pogleda na rijeku Douro, nego grad koji ima neki svoj opušteni ritam. Na svakom se uglu čuje neka glazba, netko svira, netko pjeva, a grad ima neki svoj opušteni ritam kao da se nigdje ne žuri.
Već prvog dana sam se pitala radi li itko u ovom gradu jer je atmosfera bila toliko ležerna i bezbrižna. Naravno da život u Portu nije samo šetnja uz rijeku i glazba na trgovima, ali upravo taj osjećaj gdje ljudi znaju zastati, družiti se i uživati u trenutku ono je što mi je ostalo u sjećanju.
Porto nije grad koji se samo obilazi – on se nekako upija kroz ulice, zvukove s terasa, miris hrane iz restorana i večeri provedene uz Douro. Upravo zbog te kombinacije povijesti, opuštenosti i posebne energije ostao mi je među gradovima u koje bih se rado ponovno vratila.
–
Branka BH
