Nakon dana provedenog u Cascaisu, sljedeći je na redu bio izlet koji se nalazi na gotovo svakom popisu mjesta koja treba posjetiti u Portugalu. Naravno to je Sintra.
Do Sintre smo krenuli vlakom iz Lisabona, sa kolodvora Rossio koji je od našeg smještaja bio udaljen nekih 12 minuta pješice. Cijena povratne karte za dvoje odraslih i dijete je bila 12,80 eur. To je najjeftinije što se tiče ovog izleta.
Vožnja traje oko 40 minuta, što je jedna od velikih prednosti ovog izleta – ne treba vam automobil niti komplicirana organizacija. Iz centra Lisabona vrlo brzo stižete u potpuno drugačije okruženje, među palače, šume i brežuljke po kojima je Sintra poznata.
Već na izlazu iz kolodvora dočekali su nas vozači koji nude prijevoz do glavnih znamenitosti. Budući da nas je bilo šest, brzo smo shvatili da nam se više isplati dogovoriti privatni prijevoz nego čekati autobuse i razmišljati kako sve uklopiti u jedan dan. Naročito jer su s nama i djeca.
Uglavnom, jedan lik iz Bangladeša je bio dosta uporan i zapravo smo se s njim onda dogovorili za cjelodnevni izlet koji je uključivao vožnju po Sintri do palača i sve šta ide uz to + Azhenas de Mar + Cabo da Roca. Cijenu smo dogovorili 100 eura ukupno, a izlet je morao završiti do 21 sat.
I samo mala digresija – lik ima ženu Filipinku i dvoje djece i onda ju je zvao na telefon pa smo i s njom pričali – nikako da ja utopim svoju tugu zbog neodlaska na Filipine ☹.
Kako obići Sintru u jednom danu?
Sintra nije veliko mjesto, ali su glavne znamenitosti prilično udaljene jedna od druge i nalaze se na brdovitom području. Najčešći izbor je turistički autobus, tuk-tuk ili taksi, no ako putujete u većoj grupi, privatni kombi može biti vrlo praktično rješenje. Osim što ne morate razmišljati o parkiranju ili rasporedu autobusa, vozači često usput stanu na vidikovcima ili mjestima koja mnogi turisti preskoče.
Nama se upravo to pokazalo kao najveća prednost.
Naš plan nije bio obilaziti sve pod svaku cijenu, nego složiti dan u kojem možemo normalno uživati. Naročito jer smo u Sintru stigli tek oko 13 sati, što bi po svim preporukama bilo kasno. A sad saznajte zašto nije kasno i zašto nam je bilo odlično.
Prva stanica u Sintri – Fonte da Sabuga
Prije nego što smo krenuli prema najpoznatijim palačama Sintre, naš vozač napravio nam je kratku stanicu kod Fonte da Sabuga, stare fontane s izvorskom vodom. Na prvi pogled možda ne izgleda kao nešto zbog čega biste posebno planirali posjet, ali upravo takva mala mjesta često ostanu u sjećanju. Plavi zid fontane odmah privlači pažnju, a ispred nje se nalazi izvor iz kojeg voda neprestano teče.
Fonte da Sabuga ima dugu povijest – na ovom mjestu izvor se spominje još u srednjem vijeku, dok je današnji izgled fontane nastao u 18. stoljeću. Izgrađena je 1757. godine, a i danas je zanimljivo vidjeti lokalce koji dolaze natočiti svježu izvorsku vodu.
Kratko zaustavljanje kod Palácio Biester – palače iz filma s Johnnyjem Deppom
Na putu prema sljedećim lokacijama napravili smo kratko zaustavljanje kod Palácio Biester, jedne od onih mjesta koja možda nećete pronaći na vrhu klasičnih popisa za obilazak Sintre, ali imaju svoju zanimljivu priču.
Ova neogotička palača sagrađena je krajem 19. stoljeća za obitelj Biester, a posebna je po bogato ukrašenoj unutrašnjosti, vitrajima i romantičnom stilu koji se savršeno uklapa u atmosferu Sintre.
Ljubiteljima filma posebno je zanimljiva jer je upravo ovdje sniman film “The Ninth Gate” (Deveti ulaz) s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi. U filmu je palača poslužila kao dom kolekcionara Victora Fargasa.
Mi smo se ovdje zadržali samo kratko, više zbog priče našeg vozača nego zbog samog obilaska. I baš takve male stanice često budu ono što putovanje učini zanimljivijim – nisu nužno mjesta zbog kojih ćete planirati cijeli dan, ali vam ostanu u sjećanju jer ste ih otkrili usput.
Palača Pena – najpoznatiji simbol Sintre
Nakon toga krenuli smo prema onome što većina ljudi prvo povezuje sa Sintrоm a to je Palača Pena.
Šarene kule, žuti i crveni zidovi te neobična kombinacija različitih arhitektonskih stilova čine je jednom od najprepoznatljivijih građevina u Portugalu.
Palača je nastala u 19. stoljeću kada je kralj Ferdinand II. odlučio obnoviti nekadašnji samostan i pretvoriti ga u ljetnu kraljevsku rezidenciju. Posebnost Pene je upravo u tome što na jednom mjestu spaja gotiku, manuelinski stil, renesansu i maurske elemente. Zbog toga izgleda potpuno drugačije od klasičnih europskih palača.
Mi smo imali karte za terasu i park, dok smo ulazak u unutrašnjost preskočili. Ulaznice za taj vanjski dio su 12 eur odrasli i 10 eur dijete. Jednostavno smo odlučili da nećemo ići unutra pogledati još jedan dvorac. Rađe smo odlučili iskoristiti vrijeme za obilazak druge palače. A Pena je stvarno izvana sa svojim terasama predivna.
Posebno su impresivni pogledi koji se pružaju s terasa. S Pene se vidi i Castelo dos Mouros, odnosno Maurski dvorac. Njegovi kameni zidovi protežu se po vrhu brda pa iz daljine podsjećaju na mali kineski zid. Budući da smo imali još nekoliko lokacija u planu, do njega nismo išli, dovoljan nam je bio pogled na njega s Pene.
Kako bi preskočili red koji se stvara dole na ulazu u palaču Pena, možete ući u kafić i suvenirnicu pa tim putem gore na terasu. Tako smo mi napravili znajući za taj savjet. Neki govore da tuda možete stati i u red za ući unutra. No kako mi nismo ulazili ne znam kako se “pregurati” za taj red.
Ručak i kratki predah u Sintri
Nakon Pene spustili smo se prema centru Sintre gdje smo napravili pauzu za ručak i prošvrljali uličicama. Nacionalna palača odmah privlači pažnju čim se nađete u centru Sintre. Dva velika bijela tornja koji se izdižu iznad grada njezin su zaštitni znak. Ujedno i jedan od motiva koje ćete najčešće vidjeti kada se spominje Sintra. Smještena na glavnom trgu Praça da República, palača je stoljećima bila povezana s portugalskim kraljevima, a njezin današnji izgled rezultat je brojnih dogradnji kroz različita razdoblja.
Mi je nismo obilazili nego je samo izvana pogledali jer bilo je još dosta toga drugog pred nama.
Quinta da Regaleira – mjesto koje me osvojilo
Nakon ručka nastavili smo prema Quinta da Regaleira pješice nekih 10 min od samog centra, a s vozačem s dogovorili da dođe po nas kad budemo gotovi pred ulaz.
Ulazak je u ovaj kompleks je malo dalje, pa kad već dođete do palače i mislite kako ste stigli imate još uzbrdicu do službenog ulaza. Taman da se pitate “pa dokle više?”
I upravo je ovo mjesto na mene ostavilo najveći dojam. Za razliku od Pene koja impresionira izvana, Regaleira je mjesto koje istražujete. Cijelo imanje prepuno je skrivenih prolaza, tunela, vrtova, malih tornjeva i neobičnih detalja. Svaki kutak izgleda kao da skriva neku svoju priču. Bio mi je potpuni gušt se provlačiti kroz sve te podzemne tunele.
Najpoznatiji dio je Inicijacijski bunar, spiralno stubište koje se spušta duboko u zemlju. Iako se naziva bunarom, nije služio za vodu, nego je povezan sa simbolikom i filozofskim idejama njegova vlasnika Carvalha Monteira.
Ovdje obično bude red za ući, a mi smo bunar skoro preskočili jer nije bilo nikoga. Onako usput smo zavirili iza kamene gromade u stilu “šta je ovo” iako smo njega baš i tražili. Tako da ako želite biti bez gužve svakako razmislite o opciji zadnjih termina prije zatvaranja.
Ulaznice
Mi primjerice za Regaleiru nismo uopće imali unaprijed kupljene karte. Kupili smo ih isti dan dok smo još bili u Peni, a dobili smo termin za zadnji ulaz u 17 sati. Ispalo je odlično, bolje nego planirano.
Nije bilo gužve ni čekanja, a imali smo dovoljno vremena da sve obiđemo
Cijena za ovu palaču je 20 eur odrasli, dijete 15 eur + neka provizija koja iznosi nešto malo više od 1 eur po karti. Rekla sam vam već na početku – vlak do Sintre je bagatela koliko poslije potrošite novaca hahah. Ali za ovo ne žalim ni jednog centa, odlično mjesto!
Palácio de Monserrate – vrtovi zbog kojih se vrijedi vratiti
Sljedeća stanica bio je Palácio de Monserrate, ali nažalost samo pogled na njega. Naime, trenutno je u radovima pa je nismo ni planirali obilaziti. Iskreno, s našim kasnijim dolaskom ne bi ni stigli.
Naš vozač nam je zato pričao o poznatim vrtovima koji je okružuju. Monserrate je poznat upravo po svojoj velikoj botaničkoj zbirci i kombinaciji biljaka iz različitih dijelova svijeta. Kako svaki put nešto ostane za idući put, nama je to ova palača.
U blizini nam je pokazao i hrast plutnjak te nam na licu mjesta skinuo mali komadić kore koji imamo kao suvenir. Portugal je jedan od najvećih proizvođača pluta u svijetu. Upravo se od kore ovog stabla proizvode brojni proizvodi – od čepova za vino do torbi i ukrasa.
Azenhas do Mar – kratko zaustavljanje uz ocean
Nakon Sintre krenuli smo prema obali i mjestu Azenhas do Mar. O ovom mjestu nismo ništa čitali unaprijed i pripremali se za njega, a ubacili smo ga u cijelu turu umjesto Cascaisa jer smo u njemu bili dan prije.
Ovo malo selo poznato je po bijelim kućama koje se spuštaju niz liticu prema Atlantiku i jednom od najpoznatijih pogleda na portugalskoj obali. Mi smo se više zadržali gore, fotografirali i malo prošetali. Spuštanje sve do mora ovaj put nije imalo smisla jer smo još imali jednu važnu stanicu prije povratka.
Cabo da Roca – mjesto gdje završava kopno
Za kraj dana ostavili smo Cabo da Roca, najzapadniju točku kontinentalne Europe. Litice visoke oko 140 metara iznad Atlantika pružaju stvarno poseban pogled koji pokazuje koliko je Portugal povezan s oceanom.
Na ovom mjestu nalazi se i poznati natpis s riječima portugalskog pjesnika Luísa de Camõesa:
“Ovdje završava kopno, a počinje more.”
Danas je Cabo da Roca prvenstveno mjesto na koje ljudi dolaze zbog pogleda, fotografije i osjećaja da su stigli na jednu posebnu geografsku točku. Nema ovdje puno sadržaja – nekoliko staza, svjetionik, spomenik i beskrajni pogled prema oceanu. Ali upravo ta jednostavnost daje mu poseban karakter.
Nama je bilo super jer nije bilo vjetrovito, zato smo se i upustili u hodanje preko ograde na dijelu ispod svjetionika, ali ne blizu ruba. Sve sa sigurne udaljenosti. Na tom dijelu je bilo i dosta ljudi koji su jednostavno sjedili i uživali u pogledu. Ako je vjetrovito izbjegavajte svakako hodanje iole blizu ruba. Ja se od same pomisli da je netko blizu ruba smrznem jer u glavi već imam scenarij padanja. A kad znaš da se to i dogodilo nije teško imati takav scenarij.
Vozač je rekao da se ovdje ljudi zadrže obično 15ak minuta. No nije još upoznao nas. Mi smo bili nešto više od pola sata 😊.
Povratak u Lisabon nakon cijelog dana u Sintri
Nakon Cabo da Roce vozač nas je odvezao natrag do željezničke stanice, taman nešto prije 21 sat. Čisto da znate, tek tada smo mu platili cijeli izlet.
Vlak prema Lisabonu bio je gotovo prazan, što je nakon cijelog dana hodanja i razgledavanja bilo baš ugodno. Sjeli smo, odmorili noge i polako se vraćali prema Lisabonu, puni dojmova iz dana koji je ispao puno sadržajniji nego što smo očekivali.
Sintra – izlet koji bih ponovila
Sintra je jedno od onih mjesta gdje je teško sve vidjeti u jednom danu. Ali čak i uz kasniji dolazak uspjeli smo napraviti odličan obilazak i vidjeti ono što smo najviše željeli.
Pena je simbol Sintre i razlog zbog kojeg većina ljudi dolazi, ali meni je upravo Quinta da Regaleira ostala kao najposebniji dio cijelog dana. Možda zato što nije samo mjesto koje gledate, nego mjesto koje istražujete. A upravo takva mjesta najduže ostanu u sjećanju. Ako se morate odlučiti smo za jednu, čak bi preporučila da to bude baš Regaleria.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H
