Atacama je pustinja koja te iznenadi čim zakoračiš u nju. Prostranstva bez kraja, solne ravnice koje svjetlucaju na suncu i tihi vulkani u daljini stvaraju osjećaj da putuješ kroz pejzaž koji se mijenja svakim kilometrom. Ovdje se dani provode među lagunama nestvarnih boja, a noći pod nebom toliko jasnim da se čini kao da možeš dotaknuti zvijezde.
Sa Uskršnjeg otoka letjeli smo u Santiago u kojem se zadržavamo svega par sati u jednom od hotela blizu aerodroma, jer let za Atacamu je bio u 6h ujutro. Grad u koji letimo je Calama. A grad u kojem boravimo 3 noći/4 dana je San Pedro de Atacama. Smješten je na 2400m nadmorske visine, svega 1h vožnje od Calame, i odlična je baza za istraživanje nestvarnih pejsaža najstarije i najsuše pustinje na zemlji. U nekim njenim djelovima kiša nije pala stoljećima! Surovi su to uvjeti i fascinantno je koliko uz takve okolnosti ovdje možete vidjeti razne biljne i životinjske vrste. Uz to, pustinja je izuzetno bogata nalazištima bakra, litija, srebra i nitrata.
Rentacar uzimamo odmah na aerodromu i cijena za 3 dana sa full osiguranjem bila je 290€. Uz to, uzimaju i depozit od 800€ sa kreditne kartice, koji na kraju dobijete natrag ukoliko sa autom sve bude u redu.
Ovdje smo imali najljepši smještaj
Smještaj u San Pedru bio je najljepši koji smo imali na ovom putovanju. Sve je bilo jako ugodno, čisto (a čistoća u Čileu baš i nije jača strana), uređeno u tradicionalnom pustinjskom stilu, sa prekrasnim vrtom i domaćinima koji su nam dali sve potrebne informacije i pomogli rezervirati turu za promatranje zvijezda. Naime, nebo iznad ove pustinje najčišće je na svijetu i zato je omiljena među astronomima. Kada je vedro vidjet ćete svaku točkicu na nebu. Ali, idemo redom. Tambo Atacama Lodge u kojem smo imali i doručak rezervirali smo preko Bookinga za 530€. Međutim, kako naplata uglavnom ne ide online već plaćate na licu mjesta, smještaj nas je umjesto 530€ ispao 450€, jer smo platili kreditnom karticom. O tome sam vam pisala na samom početku, pa obratite pažnju.
Iste noći smo otišli na tzv. astro turu u koju je bio uključen vođeni posjet Muzeju meteora i odlazak u pustinju gdje smo uz pogled kroz teleskope saznali brojne zanimljivosti o nebu iznad južne polutke, zvijezdama i čak vidjeli Saturn s njegovim prstenovima! Ovo je definitivno tura koja se ne propušta i obavezno se toplo obucite, jer u pustinji navečer bude jako hladno.
Skrivene lagune
Drugog dana otišli smo vidjeti Lagune Baltinache (poznatije i kao skrivene lagune). Bez kreme za sunčanje i šešira/kape ne krećite u obilaske. Isto kao i na Uskršnjem otoku, sunce je preko dana izuzetno jako. Posjećuju se četiri tirkizne lagune sa slanom vodom, od kojih je kupanje dozvoljeno samo u jednoj. Visok sadržaj soli, slično kao u Crnom moru, omogućuje plutanje bez napora. Ulaznice se kupuju online ili na licu mjesta, a na samom ulazu/izlazu nalaze se i tuševi. Obavezno, ali obavezno na nekih 10 km od/do ulaza vozite sporije, jer je cesta prilično loša. Mi smo bili „sretnici“ kojima je baš na tom dijelu puta pukla guma.
Dakle, prvi samostalni izlet, drugog dana u pustinji, sa djecom, bez signala, stajemo pored ceste, jer guma se morala zamijeniti. Djeci je cijela situacija bila i više nego zabavna. Nama baš i ne, jer nam se dizalica bila zaglavila, ali što je tu je. Zaustavili smo par auta koja nam nisu mogla pomoći, jer nisu ni imali dizalicu. Nakon trećeg auta, stao je momak iz Hong Konga koji nam je posudio svoju dizalicu i s kojim smo kasnije otišli na večeru u znak zahvalnosti. Bio je to jedan od onih momenata u kojima se po ko zna koji put potvrdilo da putovanja ne čine samo mjesta koja vidiš, već i ljudi koje sretneš na tom putu!
Crvene stijene
Trećeg dana krećemo ranije prema Piedras Rojas (Crvenim stijenama), odnosno Salar de Aguas Calientes (Topli izvori slane vode), neobičnom geološkom fenomenu koji se nalazi na 3940m nadmorske visine! Osim ovih stijena, posjećuju se i dvije lagune (Miscanti i Miñiques) koje se nalaze na 4200m! Ono što ovaj izlet čini specifičnim jeste upravo činjenica da na tim nadmorskim visinama žive vikunje, guanake (životinje slične ljamama i alpakama) i flamingosi. Krajolici su okruženi vulkanskim planinama u bojama, a ne pusti i surovi kao u određenim djelovima pustinje i da ćete u nekom momentu biti ošamućeni. Ne od ushićenja zbog viđenog i od ljepote okolnih predjela već od od velike nadmorske visine.
Ulaznice za ove lokacije kupuju se online par dana prije za točno određeni termin. Ali ako ih osobno ne podignete u turističkom uredu u gradu Socaire, koji se nalazi na 1h vožnje južno od San Pedra, ove lokacije nećete moći obići. Do Crvenih stijena trebat će vam cca 2h. Ako ste rezervirali ulaznice za termin u 10:30h, u Socaire, koji je usput, ih morate uzeti u 9:30h.
Oprez zbog razrijeđenog zraka
Zbog razrijeđenog zraka i prekrasnih krajolika, računajte da će vam za obilazak Crvenih stijena sa djecom trebati preko 1h, jer ćete svi hodati polako. Djeci smo unaprijed objasnili da trčanja nema i taj dio izleta prošao je dosta dobro. Međutim, na sljedećoj lokaciji od 4200mnv na kojoj smo vidjeli neke od ovih nama egzotičnih životinja, djecu je počela boljeti glava, a ja sam osjetila vrtoglavicu, pa smo se na lagunama zadržali svega 15 minuta.
Djeca su odmah zaspala i spavala sve do San Pedra. A meni je vrtoglavica nestala čim smo se spustili na nižu nadmorsku visinu. Muž jedini nije imao problema jer je neposredno pred dolazak tamo žvakao lišće koke koje pomaže u prilagođavanju organizma ovakvim uvjetima. Tome su nas naučili u Peruu i Argentini prije 10 godina. Ja tada lišće nisam žvakala, ali jesam pila čaj od koke, iako nikakve vrtoglavice nijednom nisam imala. A jednom prilikom smo čak bili na visini od 4175m. Očigledno je ta mala visinska razlika u razmaku od 10 godina učinila svoje.
Dolina mjeseca
Popodne smo otišli vidjeti poznatu Valle de la Luna (Dolinu mjeseca) koja zaista izgleda kao površina mjeseca. Na nekim djelovima čak i kao površina Marsa, pa ne čudi da NASA ovdje vrši testiranja svojih rovera. Ulaznice za ove spektakularne predjele, kamene i pješčane formacije kao sa druge planete, kupuju se na licu mjesta.
U Dolini se nalazi i nekoliko vidikovaca koji su uključeni u cijenu ulaznice i na kojima vrijedi ostati do zalaska sunca. Ako se kojim slučajem dogodi da na ulaz za vidikovac ne stignete do određenog termina, postoji još par vidikovaca koji se nalaze uz glavnu cestu koja vodi od San Pedra do Calame i na kojima također možete besplatno uživati u zalasku.
Susret s flamingosima u njihovom zaštićenom pustinjskom staništu
Četvrtog dana uspjeli smo još vidjeti i Lagunu Chaxa, koja je dio Nacionalnog rezervata Flamingosa i njihovo prirodno stanište. Od 6 vrsta flamingosa, koliko ih postoji na svijetu, ovdje ih možete vidjeti čak tri! Šetnja po slanim stazama i poljima činila nam se kao šetnja po snijegu. Čak je i zvuk pod nogama bio isti. I dok su u slanim jezerima flamingosi pronalazi hranu trudili smo se biti što tiši. Na kraju je naša opreznost urodila plodom, jer su nas ovi graciozni dugonogi stvorovi počastili svojom blizinom.
Ulaznice za Lagunu mogu se uzeti online. Ili na licu mjesta uz pomoć njihovog wifi-ja na koji smo se povezali po dolasku, jer nam e-sim na većini mjesta u pustinji nije radio. Osim ulaznice za Lagunu, dobije se i ulaznica za Jere dolinu koja se nalazi u blizini. Međutim ona nije tako zanimljiva ni uređena. Ono što ovu Dolinu čini posebnom jeste rijeka koja tuda prolazi i koja je stvorila pravu malu oazu zelenila. Zato ne čudi da se uz nju nalazi jedno od rijetkih naseljenih mjesta.
Za kraj smo se odlučili slikati kod znaka Tropico de Capricornio, koji označava nevidljivu granicu najjužnije točke na planeti. Tu se sunčevi zraci mogu biti vidjeti točno u podne iznad glave i definira granicu između Južnog Zemljinog pojasa i tropa. Danas se moderna navigacija na njega ne oslanja, ali je bio izuzetno važan istraživačima Starog svijeta poput Magellana.
Prije povratka na aerodrom uspjeli smo pojesti kasni ručak u San Pedru, čak i kupiti koji suvenir. Rentacar kompanija nije nam dodatno naplatila puknutu gumu, jer smo unaprijed uzeli full osiguranje. Tako da nam je depozit od 800€ u cijelosti vraćen.
–
Tekst i foto: Maja Tomić #mojemaleprice
