Naše ruke imaju moć stvoriti vrlo snažan krug. I u tom krugu nastaje pravi svijet za sebe: to je svijet zagrljaja. Kada se naša tijela spoje, vrijeme staje. Svašta se može dogoditi u toj fuziji tijela. Zagrljaj je carstvo tišine, emocija, kontakta s dušama. Tada svi postajemo djeca koja traže što je više moguće, to stanje blagostanja, zaštićenosti, zatvorenosti i ljubavi koje samo ljudske ruke mogu pružiti.
Kao odrasli skloni smo brzom zagrljaju, s malo pažnje. Jer zagrljaj je jedan od najintimnijih kontakata koji postoje: u njemu gubimo obranu, dajemo otkucaje srca, puštamo tijelu, dahu, suštini da govori.
Kako piše Paolo Coelho: “Zagrljaj znači da niste prijetnja. Ne bojim se biti tako blizu tebe. Mogu se opustiti, osjećati se kao kod kuće. Ja sam zaštićen i vi me razumijete.”
Zagrljaj nas tjera da stanemo, duboko udahnemo, zatvorimo oči i osjetimo. To je vrijeme i prostor utočišta, opuštanja i ljubavi, pravi hram molitve izgrađen samo zahvaljujući emocionalnim i fizičkim stupovima dvoje ljudi koji se žele izgubiti i pronaći jedno drugo.
“Postoji mjesto na svijetu gdje srce ubrzano kuca, gdje ostaješ bez daha, gdje vrijeme staje i nisi više star. Ono mjesto je u vašim rukama gdje srce nikad ne stari, a um ne prestaje sanjati“, Alda Merini.
Australski dječak shvatio je ogromnu moć zagrljaja i pokrenuo međunarodni pokret pod nazivom “Free Hugs” gdje ljudi grle strance. Godine 2004. snimio je video dok je šetao trgovačkim centrom Pitt Street u Sydneyu, gdje se vidi kako prolaznicima pokazuje natpis “FREE HUGS”. Nakon početnog oklijevanja, ljudi su prihvatili poziv da se zagrle i grle druge. Video je postao viralan i osvojio nagradu “YouTube Video Awards – Most Inspirational” 2006. godine.
Zagrljaj oslobađa napetost, ali i traži hrabrost
Zagrljaj oslobađa napetosti, stvara bliskost, ublažava fizičku i emocionalnu ukočenost, ima moć da čak i usred buke formira ugodno i tiho mjesto.
Emily Dickinson je napisala: “Kad osjetimo potrebu za zagrljajem, moramo riskirati i tražiti ga.”
Jer za grljenje je potrebna hrabrost da se prepustite, izgubite kontrolu i zatražite podršku. To je kontakt koji nam omogućava da uđemo u svijet autentičnosti.
Možda se zato sve rjeđe grlimo: da ne riskiramo. Naša koža u dodiru s kožom drugog stvara univerzalnu kožu, još veću i tajanstveniju koja nas tjera da shvatimo da smo mali, ali dragocjeni dio jednog ogromnog i prekrasnog svijeta. Uostalom, živjeli smo devet mjeseci u majčinoj utrobi grleći jedno drugo, obavijeni snažnim i čarobnim zagrljajem maternice.
“Jedan od najboljih osjećaja na svijetu je kada nekoga zagrliš, a on te zagrli još čvršće”, napisao je Charles Bukowski.
–
Foto: Freepik
