Bukurešt ranih 1970-ih, na vrhuncu komunizma. Ana je potištena. Njezin dečko Sorin i njegova obitelj dobili su dopuštenje za odlazak u inozemstvo, čime je prekinuta njihova srednjoškolska romansa. Anina najbolja prijateljica preklinje našu junakinju da prestane tugovati i dođe na tulum iste večeri. Na tulum dolazi i Sorin. Iako joj majka to zabranjuje, Ana se iskrada i pridružuje prijateljima. Piju, puše, plešu uz glazbu koja dopire s valova Radija Slobodna Europa. Voditelju radijske emisije Metronom razdragana mladež sastavlja pismo u kojem navode tko je tko od zapadnjačkih glazbenih zvijezda 1970-ih kojima se oni dive. Sorin se dobrovoljno javlja da pismo prokrijumčari iz zemlje. U stan iznenada provaljuju pripadnici Securitate, Ceaușescuove tajne službe, a zabavna noć, za Anu i njezine prijatelje, pretvara se u noćnu moru.
Uz jednu totalitarnu državu koja trenutno vodi rat, kao i neke druge zemlje i vođe (i to ne samo u blizini Rusije) koji koketiraju s totalitarizmom, METRONOM Alexandrua Belca pravi je podsjetnik na to što život pod takvim režimom podrazumijeva, posebno za mlađu generaciju koja želi, na gnušanje moćnika, slobodu izražavanja i kretanja. Vremenski smještena prije točno pola stoljeća, na propast osuđena ljubavna priča Ane i Sorina pozadina je prodorna pogleda na zlokobne taktike takvih režima i način na koji potonji, u svojim građanima, guše svaku ideju napretka. Upravo je zastrašujuće gledati kako časnik Securitate (briljantni Vlad Ivanov; ‘4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana’) polako, ali sigurno lomi prkosnu Anu, dok se hrabra tinejdžerica, beznadno zaljubljena i odana svojim prijateljima, pretvara u vosak u rukama muškarca bez grižnje savjesti.
Belcove pažljive kompozicije plijene uskim okvirom i mekanim svjetlom, besprijekorno vizualno tako dočaravajući doba kojim se film bavi. Polagani ritam, čak i u naizgled blaženim scenama djece koja plešu i dobro se zabavljaju, posjeduje kvalitetu slutnje koja signalizira ono što se sprema. Prikaz Ane i njezinih roditelja zajedno, ali razdvojenih unutar kadra, autorski je signal taktike državnog aparata da separira ljude. Belc koristi sve što mu je na raspolaganju kada je riječ o vizualnom jeziku, uključujući vrhunsku scenografiju Bogdana Ionescua, ne bi li uspostavio atmosferu potlačenosti čak i u trenucima kada se film čini kao ništa više od priče o prekinutoj romansi.
Debitantica Mara Bugarin, pojavljujući se u gotovo svakoj sceni filma, srce je i duša METRONOMA. Zajedno s redateljem Alexandruom Belcom, Bugarin stvara i više nego pamtljiv prikaz života u totalitarističkom društvu. Aktualni događaji pokazuju da 50 godina u pojedinim, nama bliskim područjima svijeta, nisu urodili iskorakom ka boljem, slobodnijem životu… Zbog toga je itekako važno da nas filmovi poput METRONOMA podsjećaju na našu recentnu prošlost.
Film Metronom pogledajte u kinima od 27. travnja.
Alexandru Belc je rođen 1980. godine u gradu Brašov, Rumunjska. Diplomirao je pri bukureštanskoj Filmskoj akademiji 2007. i magistrirao političke znanosti (Sveučilište u Bukureštu, 2012.). Radio je kao prvi pomoćnik redatelja za glasovite filmaše Corneliua Porumboiua i Cristiana Mungiua. Također je bio redatelj nekoliko društveno angažiranih TV kampanja. Također je režirao nekoliko kratkih filmova, igranih i dokumentarnih, nakon kojih slijedi debitantski dugometražni dokumentarni film 8. OŽUJAK nominiran za nagradu Silver Eye 2012. Film je, među ostalima, prikazan na Festivalu europskog filma u Bukureštu. Zatim na Međunarodnom filmskom festivalu Media Wave u Mađarskoj i Međunarodnom filmskom festivalu Transilvanije u Cluju, kao i na Fine Art Film Festivalu Szolnok gdje je proglašen najboljim ostvarenjem.
