Nakon što smo u prvom dijelu prošli sve praktične informacije o putovanju na Cipar, vrijeme je za onaj zabavniji dio – kako zapravo izgleda tjedan proveden na ovom otoku i šta sve vidjeti. U nastavku donosim naš detaljan itinerar, dan po dan, s dojmovima, korisnim savjetima i mjestima koja su nas posebno oduševila. Ako planiraš svoje putovanje ili samo voliš zaviriti u tuđe rute, ovaj dio će ti dati realnu sliku što sve stane u sedam zimskih dana na Cipru.
Dan 1: Upoznavanje s Pafosom
Kako sam u prvom dijelu već napisala, letili smo s ranojutarnjim letom Ryanair pa smo u Pafosu bili već oko 11 sati. Taj prvi dan smo se prošetali duž cijele šetnice koja je od našeg hotela bila na oko 5 min hoda.
Već dolaskom na šetnicu smo bili oduševljeni jer je bilo toplo i mirno. Istovremeno je u Zagrebu počeo padati snijeg i minus temperature. Ljudi su se kupali u moru i nas je već svrbilo da se i mi okupamo. Prošetali smo duž cijele šetnice, pored restorana i suvenirnica gdje smo odmah i zavirili u njih te obavili prvi shopping jer kad ti se nešto svidi kupi odmah 😊.
Šetnju smo nastavili uz marinu do tvrđave Pafos iz 16. stoljeća. Tvrđava nije velika i za čas se razgleda, a ulaznica je 2,5 eur za odraslu osobu, za dijete gratis. Općenito za sve takve povijesne lokalitete smo plaćali samo ulaznicu za odrasle. Nisu nas ni pitali koliko dijete ima godina (u trenutku puta mu je falilo tjedan dana do 11 godina).
Za prvi dan smo se vratili do apartmana da se smjestimo i raspakiramo pa smo kasnije opet prošetali do centra jesti.
Dan 2: Pafos – istraživanje povijesti
Kako smo mi za prvi dan napravili plan obići Pafos pješice i to uglavnom tragovima povijesti, auto smo ostavili pred hotelom. Bitno da smo napravili probni đir zbog privikavanja na vožnju lijevom stranom i dalje nastavili prema planu kako nas je naš Zmai vodio. Taj dan smo ukupno 20 km prehodali.
Kato Pafos
Prvo smo obišli Arheološki park Kato Pafos koji se nalazi u luci, a ulaznica za odrasle je 4,5 eur. Ovo je jedno od najvažnijih i najvećih arheoloških nalazišta na Cipru, koje je pod zaštitom UNESCO-a od 1980. godine. Nalazi se u blizini luke Paphos i srednjovjekovne tvrđave. Sastoji se od četiri ogromne rimske vile (kuće Dionizija, Tezeja, Eona i Orfeja), amfiteatra, agore (Foruma), kazališta, Odeona, svjetionika, katakombi, kupelji, bazilike, crkve…
Grobnice kraljeva
Nakon šta smo sve razgledali nastavili smo do iduće lokacije udaljene oko 2 km, a to su Grobnice kraljeva (Tombs of the Kings). Duž mora je šetnica pa smo izašli na jedan od izlaza na šetnicu (imate vrata za izaći ali ne možete ući). Ista stvar je i sa Grobnicama. Radi toga smo morali kružiti do glavnog ulaza (nismo mogli sa šetnice ući). Ulaznica je 2.50 eur za odrasle.
Ovdje postoji sedam grobnica za istraživanje, a najzanimljivija je grobnica 3 koja sadrži najzanimljivije arhitektonske elemente s bogatim stupovima oko atrija. Grobnice kraljeva zapravo nemaju nikakve veze s kraljevima. Jedino što se zna o ovom neobičnom nalazištu, jest da je izgrađeno između 3. stoljeća prije Krista i 3. stoljeća poslije Krista, a u to vrijeme nijedan kralj nije vladao ovim područjima. Navodno su tu sahranjivani visoki dužnosnici, aristokrati i bogati građani ciparske hellenističke i rimske elite.
Odavde se lijepo vidi nasukani brod Demetrios II koji se nalazi malo udaljen od obale.
Pafos stari grad
Nakon šta smo se već izmorili šetnjom kroz povijest, nije bilo dovoljno jer nas je još čekalo hodanje do starog dijela Pafosa. Ima dobrih 40 min pješice pa si sve mislim „zasšto mi ono imamo auto danas ispred hotela“. Ali ovo je zMaijeva avantura tj on nam je današnji vodič i to poštujemo.
Čim se izađe iz lokaliteta Grobnice kraljeva kod rotora, nalazi se nogometni klub Pafos u kojem igra Oršić. Naletili smo na nogometaše omladince koji su čekali prijevoz do treninga. Upoznali smo Kristijana iz Crne Gore s kojim smo kratko popričali. Kako smo pitali gdje možemo kupiti dresove, rekao je da će nam dati iz kluba i tako je Mai dobio trening dresove. Može li bolja uspomena biti 😊.
Kad smo napokon došli do starog dijela grada prošetali smo duž malih uličica punih lokala. Meni je bio cilj naći zid s heklanim tabletićima. Kad smo ga našli, tu smo i sjeli popiti piće jer je to dio Beatriz Kafeneion. Popričali smo s čovjekom iz Srbije koji nam je rekao da im je to zadnji radni dan i da zatvaraju do ožujka. Uglavnom, grad je zimi malo pust, ali vjerujem da je u sezoni potpuno živopisan.
Dan 3: Lemuri i Avakas Gorge
Jedan od stvari radi kojih sam se veselila Cipru je hranjenje lemura u sklopu ZOO. Tako da je ovaj dan bio predviđen za regiju Pafos i njezine ljepote, a na prvom mjestu su bili lemuri. Cilj nam je bio doći među prvima dok su još aktivni i druželjubivi. I uspjeli smo! Te njihove male mekane ručice vam ne mogu ni opisti, to se mora doživjeti. Skoče na vas čim vide hranu, mužu je jedan cijelo vrijeme bio na ramenu i ruku držao na glavi, preslatko. Drže vas za ruku, međusobno se drže…ako volite životinje ovo je obavezno za doživjet jer ćete se raspametiti.
Cijena ulaznice za ZOO je 18,50 eur za odrasle, 10,50 eur za djecu. Moram reći da mi je cijena malo pretjerana jer mi nije sad to jedan od top zooloških. Trenutno nemaju ni žirafe jer su uginule, ali su u procesu nabave novih. Ali kako sam uspjela pomaziti pingvina, cijena mi je postala skroz opravdana. Hranjenje lemura se dodatno plaća na licu mjesta 5 eur po osobi i to vrijedi svakog eura!
Avakas Gorge
Dalje nas je put vodio u kanjon Avakas Gorge. Auto smo ostavili na kraju asfalta pored crkve i nastavili pješice. Savjet je ne ići autom dalje jer je baš grozan makadam, gori od Prokoškog jezera (za koji sam mislila da ne može bit gori) i ne želite si stvarati probleme. Gledali smo kako su ljudi zapeli jer eto valjda su do kanjona htjeli autom. A radi se o izletu u prirodu i pješačenje. Dakle, 20 min više pješačenja ne škodi.
Znači od parkinga do ulaza u kanjon imate 20-25 min, zatim 10-15 min hoda po ravnom do onog najzanimljivijeg dijela i preskakanja kamenja i vode. Odlično je! Iako sma imala samo jedne tenisice s kojima sam doputovala i to nove, nisam ih uništila niti jako zaprljala. Reklo bi se valjda da sam bila spretna onda 😊.
Unutar ovog kanjona imate rijetke endemske biljke, a ako pogledate na vrhove možete ugledati i divokoze kako hodaju 😊.
Tu nemojte ni pomišljati ići ako su padale kiše dan ranije jer vode ima uvijek ,ali nakon kiše je to na ntu potenciju. Na mjestima je sklisko jako, a ionako je sve na vlastitu odgovornost.
Na povratku svakako malo odmorite kod crkvice, a ako volite mačke naročito.
Edro III
Poslije ovog divnog izleta išli smo do nasukanog broda Edro III, taman na zalazak sunca. Radi se o potonulom teretnom brodu koji je 2011. godine nasukan na obali kod Peyie, te je postao popularna turistička atrakcija. Izgrađen 1966. u Norveškoj, brod je prevozio gipsane ploče, a svih devet članova posade je spašeno.
Iznenadailo nas je da je bilo dosta ljudi, ali opet nekako u grupicama pa se nađu i momenti kad možete sami biti.
Potima beach
Na povratku prema doma zastali smo na Potima beach jer je taman bio zalazak sunca i scene su bile predivne. Plaža je dugačka pješčana, s kamenjem koje ide od sitnog do ogromnih, a uglavnom su savršeni oblutci ili ravni, idealni za žabice. I more je bilo mirno pa smo i mogli bacati žabice.
Tu smo radili i one tornjiće od kamenja jer ne možeš to ne raditi kad si okružen idealnim primjercima.
A ponijeli smo i kamenje sa sobom u Zagreb!
Dan 4: Larnaka, Nissi beach, Bridge of love, Cape Greco, Muzej skupltura
Za početak smo se zaputili do slanog jezera kako bi vidjeli plamence. Tijekom zime ih se ovdje može vidjeti. Ovo je drugi put da se vozimo 2 sata da bi ih vidjeli (prvi put je bilo u Meksiku – preko 3 sata vožnje do rozog jezera). I vidjeli smo ih, čak i relativno blizu su bili, ali opet ne toliko koliko sam možda očekivala.
Tu je i aerodrom Larnaka pa možete i promatrati avione kad polijeću (taman ih vidite kad se dignu). Prošetali smo i do džamije, ali nismo ulazili unutra jer je muž imao kratke hlače pa smo se samo spustili do jezera i nazad.
A onda je slijedio naš hit dana i kupanje na plaži Nissi (Aya Napa). Predivna plaža koja je ljeti valjda ko mravinjak, zato je sad bila idealna da doživimo njezinu ljepotu. S jedne strane su bili valovi a nakon pješčanog spruda je bilo mirno pa smo se tamo okupali. I nismo bili jedini, bilo je dosta kupača. More je bilo 19 stupnjeva, a zrak 18. Iako sam mislila da ću se smrznuti, ako ne u moru onda kad izađem, samu sebe sam iznenadila da mi uopće vani nije bilo hladno. Ok, more nije moje idealne temperature. Opće je poznato da volim topla mora, ali ovo mi je bilo ok. A i za zdravlje je valjda dobro došlo 😊.
Bridge of Love i Cape Greco
Kad smo se osušili i presvukli nastavili smo do Bridge of love i tu smo skakutali po stijenama. Iznad ovoga je Muzej skulptura na otvorenom i totalno je fora.
Šetnja kroz njega više je lagano lutanje nego klasičan obilazak muzeja. Put vodi između velikih kamenih instalacija, apstraktnih figura i radova inspiriranih mitologijom, a sve je raspoređeno po širokom prostoru iznad obale. Mjesto je potpuno otvoreno, bez ulaznica i bez žurbe, pa se lako zadržati i samo promatrati kako se umjetnost uklapa u krajolik. I tu kao i svugdje imate uredan WC, ima i wc papira i naravno besplatno je.
Nakon toga smo nastavili do Cape Greco i još jedan prozor u stijeni na kojeg se više ne može doći. Godinama je bio popularan za fotografiranje, ali je područje ograđeno jer se stijena počela urušavati i procijenjeno je kao nesigurno. Posjetitelji ga i dalje mogu vidjeti s pristojne udaljenosti, ali ne može se više stati na njega niti mu prići kao prije.
Odmah u blizini je crkvica Agioi Anargyroi koja stoji tik iznad mora. Jednostavna bijela kapelica koja djeluje kao da čuva cijeli rt. Odmah pokraj nje spuštaju se strme metalne stepenice koje vode do male platforme uz samo more. Tu valovi neprestano udaraju o stijene i najbolje se osjeti koliko je obala na Cape Grecu divlja i izložena. Taj kontrast između tihe kapelice na vrhu i snažnog udaranja mora ispod daje cijelom mjestu poseban dojam.
A na tom mostiću koji vodi do mora je jedna klupica i naravno na njoj mačka! Jednostavno nema mjesta gdje ih nema, gdje god da krenete.
Larnaka
Za kraj ovog dana ostavili smo Larnaku gdje smo stigli kad je taman pao mrak. Našli smo besplatan parking blizu crkve sv. Lazara pa smo prvo išli obići crkvu.
Crkva svetog Lazara u Larnaki posebna je po tome što je jedna od rijetkih bizantskih crkava na Cipru koja je preživjela gotovo netaknut oblik. Kad joj priđeš, ne djeluje monumentalno, ali ima onu vrstu starine koja se ne mora dokazivati – jednostavno stoji tu stoljećima i to se osjeti. Posebno je zanimljivo što je povezana s legendom o Lazaru koji je, prema predaji, nakon uskrsnuća živio upravo ovdje i bio biskup Kitiona. Taj detalj daje cijelom mjestu neku dodatnu dubinu, čak i ako nisi religiozan.
Unutra je sve tamno drvo i zlatni sjaj ikona, ali ne na način da te preplavi – više kao da ulaziš u prostor koji je naviknut na ljude, na svakodnevicu, na tihe posjete. I to je zapravo ono što je čini posebnom: spoj velike povijesti i vrlo običnog, živog ritma grada koji se odvija odmah ispred vrata.
Nakon crkve smo se spustili do obale na šetnicu. Šetnica se proteže između tvrđave na jednom kraju i malog trga s bijelim zgradama i plavim prozorima na drugom, pa se navečer sve zajedno pretvara u ugodnu, laganu rutu uz more.
Malo mi je žao da nisam vidjela tu veliku pješčanu plažu tijekom dana, ali navečer je bilo s mola fora promatrat svijetla grada. Prošetali smo šetnicom i na kraju sjeli večerati ovaj put malo za promjenu u kineski restoran Fengs House. Poslije je trebalo odvoziti nekih sat i pol nazad do Pafosa.
Dan 5: Nikozija ili Lefkosia
Dan je bio određen samo za Nikoziju i naravno prelazak u njezin sjeverni dio. U Nikoziji nas je dočekala velika gužva na ulazu u grad i nešto lošije vrijeme. Naoblaka s vjetrom.
Parkirali smo se u centru uz glavnu Ledra ulicu (točna lokacija u prvom dijelu putopisa) i prošetali niz ulicu do sjevernog dijela. Prešli smo granicu (dva puta jer smo se vraćali jesti na tursku stranu) i vratili se sjećanjima u 2013. kad smo tu bili prvi put. Tada smo ručali u Buyuk Hanu i taj ručak mi je ostao u posebnom sjećanju kao jedan od finijih. Ovaj put smo više prošetali okolo i poslije išli na kebab u ulici pored džamije (9 eur kebab sa pomfritom, rižom i jogurtom). Bilo je jako fino.
Za prelazak granice trebate imati putovnicu, a možete je prijeći više puta dnevno. U nekim momentima se stvori gužvica, ali nekako brzo to ide.
Sve šta smo kupovali u turskom dijelu plaćali smo eurima, a moram reći da smo se i malo iznenadili cijenama. Nema velike razlike u odnosu na grčki dio očito radi stranaca. Iako je u turskom dijelu sve puno jeftinije, bar bilo 2013. (cijeli putopis možete pročitati ovdje), ovdje uz granicu i nije baš velika razlika sada.
Šetnja kroz grčki dio Nikozije
Prošetali smo i po grčkom dijelu Nikozije koju nismo obišli 2013. Veliki moderan Trg Eleftheria (Trg slobode) s parkom izgrađen je unutar povijesnih zidina koje označavaju granicu između povijesnog dijela grada i novih četvrti. Sam tr i park je prostorno je organiziran na nekoliko razina. Nama se svidio. Sve klupe su moderne, izgledom podsjećaju na surferske daske, samo šta su kamene pa po zimi nije najtoplije sjediti na njima.
Oduševila nas se Laiki Geitonia, stari dio unutar gradskih zidina pješačke zone Nikozije. Sastoji se od zgrada iz 18. stoljeća u kombinaciji s tradicionalnim, kolonijalnim kućama, obrtničkim trgovinama, galerijama, kafićima i konobama. Tu imate divnih vrata tko voli fotkanje istih.
Dan 6: Petra Tou Romiou, Kourion, samostan sv Nikole, Limasol
Prva postaja je bila plaža gdje je rođena Afrodita odnosno Petra Tou Romiou. Kako se pogoršalo vrijeme imali smo sreće da smo došli nakon kiše, čak se i malo sunca pojavilo, ali je puhao dosta jak vjetar (taj dan su bili udari vjetra 49km/sat).
Kourion
Iduća postaja je bio Kourion koji me potpuno osvojio onim posebnim spojem povijesti i krajolika koji se rijetko gdje može doživjeti. Dok hodaš među ostacima rimskog teatra, mozaicima i starim termama, stalno te prati pogled na more i cijeli zaljev. Danas je to tiho, gotovo meditativno mjesto (kad ne luduje vjetar).
Samostan sv. Nikole
A ovome smo se posebno veselili – mjesto gdje živi preko 100 mačaka koje jedva čekaju da dođete. Čim dođe auto na parking počnu stizati jedna za drugom. Ušle su nam dvije u gepek, jedna na kotač, dvije se izležavale na autu. Pravo pitanje je bilo kako krenuti s tog mjesta da nijednu ne ozlijedimo.
Mačke su tu prisutne stoljećima zbog stare predaje prema kojoj ih je carica Helena dovela na Cipar kako bi se izborile protiv zmija, pa danas slobodno žive u dvorištu i oko samostana dok se redovnice o njima brinu. Imate i automat gdje ubacite 1 eur i onda ispadne doza hrane. Jedna maca nije ni izlazila iz te zdjelice i ljutila se na druge koje su dolazile. Pa smo mi vadili hranu van iz tih zdjelica i davali im na pod u grupicama da sve mogu doći do hrane.
Samostan sv. Nikole sam po sebi je mirno, skromno mjesto. Prošetali smo malo po dvorištu ali nismo nikog sreli osim mačaka koje zapravo ovo mjesto i čine posebnim.
Limassol ili Lemesos
Za kraj smo ostavili posjet Limassolu, gradu koji ostavlja dojam živog, raznolikog grada u kojem se moderno i staro stalno dodiruju.
Imali smo laganu paniku s parkingom u garaži, ali i to smo sve uspješno odradili zahvaljujući ljudima a ne automatima (vidi prvi dio). Inače lokacija garaže je odlična jer je blizu i stari dio i marina i šetnica uz obalu. Mi smo krenuli uz marinu pa dalje uz obalu po njihovim lijepim šetnicama koje na nekim mjestima idu iznad mora pa je to baš fora. Pogled prema neboderima u daljini stvara dojam da smo u Dubaiju.
Od marine preko ceste je stari dio grada gdje su male uličice i umjetničke radionice pa ima lijepih murala (mi smo naravno tražili Fridu Kahlo). Tu je i tvrđava koju smo uspjeli samo izvana obići jer više nije radila iako je još bio dan i dosta zainteresiranih posjetitelja.
U samom srcu starog grada Limassola, na ulici Ayiou Andreou i tik uz šetnicu Molos, nalazi se katedrala Ayia Napa – jedan od najprepoznatljivijih simbola grada koja je izvana stvarno predivna. Unutra nismo pokušavali ući.
Dan 7: Paphos Sea Caves
Zadnji dan smo imali laganini. Kasniji doručak, šetnja po Pafosu i kupnja još suvenira. A nakon toga odlazak do Paphos Sea Caves koje su blizu mjesta. Nismo ih uspjeli obići prvi dan što je ispalo i bolja opcija jer smo sad išli sve laganini.
Ovo mjesto je niz zanimljivih stijena i špilja koje se protežu uz obalu, a među najpoznatijim točkama tog područja je Rock Skull u obliku kosturske glave. Iznad tog mjesta je Olive Tree Beach, tiho mjesto s ležaljkama u masliniku, ali mislim da je to dio hotela Cap st Georges. No zimi nema gužve pa nas nitko ništa nije pitao dok smo malo legli i odmorili.
Baš na tom mjestu je i kip sredozemne medvjedice koju se na tom mjestu može vidjeti, iako je rijetko tko vidi.
Dok smo hodali šetnicom koja vodi ovim dijelom, primijetili smo i puno konjskog izmeta, jer tim dijelom često prolaze organizirane ture na konjima pa tragovi ostaju uz staze.
Pozdrav s otokom
Navečer smo još prošetali Pafosom i išli na večeru i na povratku nas je uhvatio pljusak. Ali ko iz filma – jedna munja, zagrmi i istovari se kiša u 5 minuta. Na sreću bili smo pod krovom no uslijed više takvih pljsukova (jer pljuštalo je i dok smo večerali) ceste su izgledale kao rijeke. Tako da smo malo mokri došli doma jer kakav je to godišnji ako barem jednom ne pokisneš 😊.
Let smo imali iduće jutro, čak je bio i pomaknut na sat vremena kasnije, ali imaju lijepu terasu kod gatea pa smo cijelo vrijeme bili tamo na suncu i promatrali avione.
Naša prva avantura Ryanom je prošla uspješno, a Cipar je ispunio sva moja iščekivanja. Volim ja tu Grčku i Tursku i ovo je idealna kombinacija kad ne znaš gdje bi.
Ne zaboravi i na naš Instagram profil Zmaiski putnik za male detalje s putovanja koji ne stanu u putopis.
–
Tekst: Branka BH.; Foto: Dejan H.
