Jednodnevni izlet u Hallstatt, St. Gilgen i St. Wolfgang pokazao se kao savršeno putovanje kroz tri mjesta koja svako na svoj način osvajaju. Dva sata u Hallstattu, sat i pol u St. Gilgenu i dva i pol sata u St. Wolfgangu bila su sasvim dovoljna da se udahne atmosfera svakog mjesta. Bez žurbe, ali i bez osjećaja da nešto nedostaje. Svako od njih ostavilo je drugačiji trag – od bajkovitih pogleda do malih trenutaka koji se pamte. U ovom prvom dijelu našeg putopisa donosim naše iskustvo iz Hallstatta. A tu su i savjeti s praktičnim informacijma koji će vam pomoći pri planiranju putovanja u Hallstatt.
Divni prizori na putovanju do Hallstatta
Imala sam želju posjetiti Hallstatt u adventsko doba i napokon mi se ove godine želja ispunila. A i vrijeme nas je posebno nagradilo. Valjda je baš sad tako moralo biti. Nakon tjedana magle i sivila u Zagrebu krenuli smo u 4 sata ujutro na put. Kad se razdanilo kroz Austriju smo uživali u divnim kadrovima – šuma pod mrazom, vlak crvene boje koji prolazi ravnicom koja se bijeli od mraza… Neki takvi kadrovi će ostat samo u sjećanju jer nije lako uvijek sve uhvatiti kamerom.
No najednom se i tamo pojavila gusta magla. Već sam sama sebi govorila “prognoza pokazivala sunce, opet sam joj povjerovala i ponijela sunčane naočale”. A kako mi je i sam put započeo nezgodom– zalila sam se kavom i krenula mokra tapkajući se maramicama, pomislila sam da mi očito taj put nije baš suđen. Ali nakon nekoliko tunela pokazalo se sunce. Hallstatt nas je dočekao sunčan, hladan i djelomično pod mrazom – može li biti divnije 😊.
Hallstatt je točno onakav kakvim ga zamišljaš nakon stotina viđenih fotografija – ali u stvarnosti je još nježniji, mirniji i intimniji. Drvene kuće koje se penju uz stijenu, jezero koje se presijava kao ogledalo i planine koje ga čuvaju kao da je dragulj. Prizori koji izgledaju nestvarno. Šetnja kroz mjesto djeluje kao putovanje kroz vrijeme.
Kosturnica u Hallstattu – tišina koja ostavlja trag
Iako zvuči morbidno, kosturnica u Hallstattu bila mij je jedno od posebnijih mjesta na cijelom izletu. Smještena u kapeli Sv. Mihovila uz katoličku crkvu Uznesenja Marijinog, ova mala prostorija čuva uredno posložene lubanje i kosti, oslikane cvijećem, imenima i datumima. Momentalno me sve to podsjetilo na Meksiko s razlikom da se ovdje radi o pravim lubanjama ljudi. Nema ničeg jezivog – naprotiv, sve odiše poštovanjem i nekom tihom ljepotom. Ovdje smrt nije tabu nego dio života i tradicije mjesta koje se stoljećima borilo s nedostatkom prostora.
U Hallstattu su se pokojnici u davna vremena pokapali na grobljima, ali zbog ograničenog prostora na otoku i obali jezera, nakon određenog vremena (oko 10-15 godina) morali su iskopati prethodne pokojnike. Lubanje su se čistile, ukrašavale oslikavanjem i pisanjem imena, te zajedno s kostima slagale u kosturnicu kako bi oslobodili mjesto za nove ukope.
Posljednja osoba čija je lubanja položena u kosturnicu umrla je 1983. godine, a na njoj se i danas jasno vidi mali zlatni zub. Detalj je to koji te na trenutak vrati u stvarnost i podsjeti da iza svake lubanje stoji nečiji život. Kako je s vremenom kremiranje postalo uobičajena praksa, više nema potrebe za iskapanjem pokojnika i spremanjem njihovih kostiju radi uštede prostora. Kosturnica je tako ostala kao povijesno svjedočanstvo jedne stare tradicije, a ne kao aktivni dio današnjeg života mjesta.
Ulaz u kosturnicu je 2 eur za odrasle ,a za djecu 6-15 godina 0,50 eur
Hrana i piće u Hallstattu – ljepota mjesta, ali ne uvijek i usluge
Iako je Hallstatt bajkovit na prvi pogled, iskustvo s restoranima zna biti nešto manje čarobno. Mjesto je maleno, a broj turista ogroman, pa se u ugostiteljstvu često osjeti umor i prezasićenost. Neki restorani znaju biti iznenađujuće nepristojni prema posjetiteljima. Tako primjerice odbijaju posluživanje bez rezervacije i nerado primaju goste koji žele samo piće. A ponekad se osjeti i određena hladnoća u komunikaciji. To ne umanjuje ljepotu mjesta, ali svakako je dobro biti spreman na to da Hallstatt nije samo razglednica. To je i mjesto koje se svakodnevno nosi s tisućama ljudi koji dolaze vidjeti njegovu čaroliju.
Mi nismo ovdje ništa jeli ni pili, ali smo vidjeli neke cijene npr bagueti su po 7 eur.
Na glavnoj ulici, malo prije glavnog trga, nalazi jednostavan ali poseban izvor iz kojeg neprestano teče ledena, kristalno čista voda. To nije dekorativna fontana, nego pravi planinski izvor koji mještani i danas koriste za piće, navodno dar cara Franje i carice Sisi. Voda dolazi iz obližnjih alpskih izvora i odlična je za osvježenje ljeti. A i nama je dobro došla da napunimo bočice za nastavak putovanja.
Život u mjestu s više turista nego stanovnika
Hallstatt je danas svjetska atrakcija, ali iza bajkovitih fotografija krije se i druga strana priče. U mjestu živi tek oko 700 stanovnika, dok ga godišnje posjeti više od milijun turista. To znači da ponekad u jednom danu kroz uske ulice prođe više ljudi nego što ih ondje živi cijele godine. Nije čudo da se lokalci ponekad osjećaju preplavljeno – toliko da su posljednjih godina organizirali i prosvjede protiv masovnog turizma. Traže ograničenje broja posjetitelja i više poštovanja prema njihovom svakodnevnom životu.
Šetajući Hallstattom lako je primijetiti tragove te borbe: mnoge kuće imaju oznake koje mole tišinu, upozorenja da se ne fotografira privatni posjed, pa čak i natpise koji podsjećaju da iza lijepih fasada žive stvarni ljudi, a ne kulise za Instagram. Iako je razumljivo da turisti žele zabilježiti svaki kutak, jednako je važno poštovati ritam mjesta koje se svakodnevno nosi s ogromnim brojem posjetitelja. Upravo ta mješavina ljepote i krhkosti čini Hallstatt posebnim – bajkovitim, ali i stvarnim.
Sol koja je oblikovala Hallstatt
Hallstatt nije postao svjetski poznat samo zbog svog bajkovitog izgleda, nego i zbog soli. Iznad mjesta nalazi se najstariji poznati rudnik soli na svijetu, star više od 7.500 godina. Upravo je sol omogućila razvoj ovog područja i bogatstvo lokalne zajednice.
Turistički dio rudnika (uspinjača i muzej) u trenutku našeg posjeta bili su zatvoreni, navodno radi neisplativosti. Inače, posjet uključuje vožnju uspinjačom, šetnju kroz podzemne tunele, priču o drevnim rudarima i poznate drvene tobogane koje su nekad koristili radnici, a danas turisti za zabavu. Na ulazu se dobije bijelo odijelce koje se obuče preko svoje robe kako bi sve ostalo čisto.
Rekli su nam da je cijena uspinjače 22 eur + ulaznica za muzej 22 eur tako da vjerujem da ga ne bi posjetili ni da je bio otvoren obzirom na kratak period boravka i cijenu. Ostaje za neki drugi put :).
Slap koji se skriva među kućama
U Hallstattu postoji mali slap na potoku Mühlbach. Do njega se ne dolazi slikovitom šetnjom uz vodu, nego strmim stepenicama koje se penju između kuća. Potok je u podnožju, skriven među zgradama, pa se s tih stepenica zapravo ne vidi ništa od slapa, niti se čuje žubor — zbog čega je lako pomisliti da ste možda na krivom putu. I mi smo odustali na jednom od odmorišta jer nigdje nije pisalo koliko još treba hodati, a put djeluje kao da vodi negdje drugdje. Tek kasnije smo shvatili da nam je do slapa vjerojatno nedostajalo još par minuta uspona. Iako mali, taj slap je zanimljiv upravo zato što je potpuno uklopljen u selo. Lako ga je promašiti ako ne znaš što tražiš.
Praktični savjeti za Hallstatt
-Ako želiš izbjeći gužvu, dođi što ranije ujutro dok još nema gužve
– Za fotku kao što je naslovna, otiđite odmah do kraja sela (idete samo ravno po glavnoj ulici) i ulovite odlične kadrove dok nije gužva
– Parkiranje je ograničeno, busevi imaju kratak rok za iskrcaj i ukrcaj putnika pa pazite da ne kasnite (kazne su 100 eur).
– Za obilazak sela sasvim je dovoljno 2–3 sata
– Ponesite udobne cipele — sve je uzbrdo ili nizbrdo i ako je zima zna biti sklisko
– Ako ideš zimi, pripremi se na hladnoću uz jezero i zubato sunce; ljeti se možete kupati u jezeru
– Ako se odlučite za magnete najjeftiniji je 4,90 eur s tim da su magneti prilično obični, uglavnom keramički.
– Od suvenira imate epruvete soli sa začinima. Navodno je sa ciklom odlična ali mi skroz smetnuli s uma to kupiti. Sapunići se prodaju na grame pa se iskazana cijena odnosi na 10 grama sapuna koji se onda važe za punu cijenu.
Ako želiš nastaviti putovanje kroz regiju, sutra pročitaj i drugi dio putopisa posvećen St. Gilgenu i St. Wolfgangu, gradićima koje svakako želiš posjetiti.
–
Tekst : Branka BH, Foto: Dejan H
