U nedjelju smo odlučili pobjeći od svakodnevice i zaputili se prema Trstu, gradu koji je stoljećima bio raskrižje kultura, jezika i povijesti. Smješten na sjevernom Jadranu, Trst je nekada bio najvažnija luka Austro-Ugarske. Danas je elegantna talijanska metropola s dušom srednje Europe. Naš dan u Trstu bio je ispunjen šetnjom, otkrivanjem znamenitosti i uživanjem u pogledu na more.
Kao mala bila sam samo jednom u Trstu i to ponedjeljak kada ništa nije radilo. Sjećam se da je tata govorio kako nismo mogli kupiti čak ni šibice. Tako od robe sa Ponterossa za mene nije bilo ničega.
Puno godina kasnije s mužem i sinom sam napokon turistički otišla u Trst. Nisam ništa očekivala, ali mi se svidio i bilo nam je super.
Solo ili organizirano
Razmišljam već barem godinu dana da odemo do Trsta ali nikako sve iskombinirati da se poklopi. I naletjela sam na jednodnevni izlet s besplatnim ulazom u dvorac pa sam išla odmah iskalkulirati isplati li nam se ići solo ili preko agencije. Ispalo je da je bolje ići preko agencije i bila je to dobra odluka.
Krenuli smo rano, pripremljeni s kišobranima jer je 15 prognoza govorilo kako će padati kiša cijeli dan i puhati vjetar. Moj entuzijazam je radi toga bio krasan, ali ajde iz Zagreba krećemo po lijepom vremenu. Stigli smo u Trst ujutro oko 10 sati. Tlo je bilo mokro, sunce se probijalo kroz oblake, bilo je sparno, a kiše na sreću nije uopće bilo. Kao ni vjetra. Odlično! Još samo da sam bar uzela sunčane naočale da ne moram cijelo vrijeme škiljiti bilo bi još bolje 😊.
Od busa do centra smo imali 5-7 minuta pješice. S vodičkom smo prošli stvarno kratko taj glavni potez i imali smo slobodno vrijeme da se organiziramo kako mi želimo. Kako mi nismo od shoppinga to nas uopće nije zanimalo nego smo šetali i istraživali grad.
Srce grada
Naš obilazak započeli smo na Piazza Unità d’Italia, jednom od najvećih trgova u Europi koji izlazi na more. Okružen veličanstvenim palačama poput Gradske vijećnice, Palazzo del Governo i Palazzo del Lloyd Triestino, trg nas je odmah osvojio svojom monumentalnošću i otvorenošću prema Jadranu.
Godine 1751. na samom trgu, ispred zgrade Gradske vijećnice, postavljena je fontana koja simbolizira 4 poznata kontinenta tog vremena – Europu, Afriku, Aziju i Ameriku. Fontana je ukrašena kipovima koji simboliziraju velike rijeke tih kontinenata – Dunav, Nil, Ganges i La Platu.
Prošetali smo kroz uličice i naišli na sajam antikviteta što nam je bilo super. Na jednom štandu samo naišli i na hrvatske auto tablice. Nastavili smo šetnju uz obalu, gdje se Trst otvara prema moru u punom sjaju. Prolazili smo uz Rivu del Mandracchio, promatrajući brodove u luci i galebove koji su čekali gdje će naći kakvu hranu. I da, pazite kad sjedite na kavi ako imate neku hranu na stolu jer će je bez pardona zgrabiti.
Stigli smo do Molo Audace, dugačkog mola koji se pruža stotinjak metara u more. Nekadašnje pristanište broda San Carlo, danas je to omiljeno šetalište Tršćana i posjetitelja. Hodati tim molom, s morem s obje strane i pogledom na grad iza leđa, bilo je gotovo meditativno iskustvo. Sjeli smo na mol malo odmorit, upijali tišinu, sol u zraku i osjećaj slobode.
Canale Grande i Ponterosso – gradska vena
Nakon mola, krenuli smo prema Canale Grande, kanalu koji se proteže kroz središte grada i podsjeća na venecijanske prizore. Na sredini se nalazi Ponterosso, crveni most s kojeg se pruža pogled na brodice i okolne palače. Tu stoji i kip Jamesa Joycea, koji je neko vrijeme živio u Trstu i ovdje pisao svoje stranice.
U blizini je i crkva sv. Spiridona, pravoslavna crkve s prepoznatljivim plavim kupolama čiji su kameni blokovi došli sa Brijuna. A tu je i crkva sv. Antuna Padovanskog, izgrađena je početkom 20. stoljeća u neoromaničkom stilu. Njezina monumentalna fasada i polukružni oblik podsjećaju na amfiteatar ili klasične bazilike. Posebno je dojmljiva zbog visokih stupova, velikog rozeta-prozora i simetrične arhitekture koja dominira prostorom uz kanal.
Trg burze
Piazza della Borsa jedan je od najživljih trgova u središtu Trsta, smješten neposredno uz glavnu šetnicu Corso Italia. Trg je poznat po dinamičnoj atmosferi – gotovo uvijek se tu odvijaju razna događanja, sajmovi, izložbe ili ulične izvedbe koje dodatno oživljavaju prostor. U središtu trga nalazi se kip boga Neptuna, simbol pomorske tradicije grada, dok pogled privlači i impozantna zgrada Privredne komore (Camera di Commercio), nekadašnja Burza, izgrađena u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu. Nekoć je trg bio središte trgovačkih i financijskih aktivnosti, a danas je mjesto susreta, šetnje i kulturnih zbivanja.
Lutajući ulicama, prošli smo pokraj rimskog kazališta (Teatro Romano), čiji kameni lukovi podsjećaju na antičku snagu i trajnost. Smješteno tik uz glavnu cestu, ovo antičko kazalište datira iz 1. stoljeća, kada je Trst bio važna rimska kolonija. Iako danas djelomično ukopano u padinu, još uvijek su vidljivi kameni redovi sjedala, pozornica i dijelovi zidova koji su nekoć odzvanjali glasovima glumaca i publike. Kazalište je otkriveno tek početkom 20. stoljeća, jer je stoljećima bilo zatrpano i zaboravljeno.
Gdje god smo šetali sretali smo puno ljudi sa svojim psima i to nas je oduševilo, jednako kao kad smo bili u Riminiju. Tako smo vidjeli i nekoliko francuskih buldoga, a najviše smo se nasmijali jednom koji je jednostavno u jednom trenutku stao i nije htio hodati. Legao na pod i onda se okrenuo na leđa i valjao se tako nasred trga. Točno znamo tu situaciju 😊.
Kipovi koji pričaju povijest
Iznenadilo nas je koliko puno kipova imaju, a nama su kipovi fora pa smo se naslikavali s njima.
Kip koji mi je presladak je mala djevojčica s pingvinom, na rivi blizu akvarija. To je u spomen na pingvina Marca kojeg su dvojica moreplovaca donijela iz Južne Afrike 1953. godine. Pingvin je živio 30 godina u Trstu i za svog života bio maskota grada.
Kad od trga krenete prema obali, pažnju će vam odmah privući kip vojnika i djevojaka koje šivaju zastavu (Le Ragaze di Trieste). Skulptura vojnika podsjeća na povijesni trenutak kada su se talijanski vojnici iskrcali s razarača Audace 1918. godine, označivši ulazak Trsta u sastav Italije. Dvije skulpture djevojaka postavljene su kao simbol sjećanja na događaje iz 1954., kada je Trst ponovno integriran u Italiju nakon razdoblja međunarodne uprave.
Poznat je kip Jamesa Joycea Legenda kaže da ga se primi za rame ili nos i zamisli želja i tako se eto svi fotkaju pa i mi.
Žao mi je da nismo naišli na kip o buri jer sam našla da i takav kip postoji, ali eto nismo ga sreli u našoj šetnji.
Pizzeria iz koje se smije Julia Roberts
Mi nismo od Aperola, a ni kava nam se nije pila no morali smo otići do slavne pizzerije L’Antica Pizzeria da Michele. Kad je to već slavna pizzeria iz Napulja u kojoj se snimao film Jedi,moli,voli sa Juliom Roberts, muž pizza majstor morao je probati da vidi kakva je. Odlučili smo uzeti samo jednu pizzu margeritu da je probamo jer smo vidjeli da su dosta velike. Pizza je došla jako brzo, i stvarno je jako velika, debelo prelazi okvir tanjura. Za nas troje je bila taman dovoljna (ok, nismo baš bili gladni ali stvarno je bila sasvim dovoljna).
Ja koja inače ne jedem margheritu, sam bila zadovoljna i bila mi je fina. Naš zMai kaže da mu tata radi bolje pizze jer je njemu bilo previše umaka od rajčice, a muž kaže da mu je fina ali ništa spekakularno, jeo je i bolje. No to je ionako stvar ukusa, ali svakako je vrijedna preporuke jer su i cijene skroz u redu.
Cijena je 8 eur, ali zato „nogice konobara“ odnosno usluga košta 4 eur. Cijenu usluge vidite na kraju računa. Račun se plaća na blagajni gdje se novčanice ubacuju u automat i vraćaju ostatak, ništa blagajnik ne dira osim šta nam je dao račun. Ne znam da li je svugdje tako, ali i kad smo išli po sladoled prvo se mora na automatu platiti pa onda doći izabrati sladoled koji želiš. Koliko mi je to super ili ne, ne znam baš ni sama…
Ovaj put nismo išli do tvrđave San Giusto jer nam se nije dalo penjati gore. Plan je ionako nakon ručka krenuti u dvorac Miramare koji smo obišli i unutra i izvana potpuno besplatno. O tome možete pročitati u nastavku.
Uglavnom Trst se nekako uvuče pod kožu, blizu je i poželiš mu se vratiti 🙂
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H.
