Ako želite otići negdje u šumu i maknuti se od mobitela, imamo idealno mjesto za Vas. To je Dolina Slapnice koja se nalazi u sklopu Parka Žumberak- Samoborsko gore. Ovdje uglavnom nema signala za mobitel, a čujete samo cvrkut ptica i žuborenje vode. Idealno za oslobođenje od svih stresova.
Šetnja ovdje je potpuno besplatna. I ako prije vikenda pada kiša nemojte biti tužni jer ćete za vikend imati više vode na slapu, a to želite. Tako je nama prošli vikend bio idelana za posjetit ovo idilično mjesto jer je padala kiša u tjednu, a za vikend je bilo toplo i sunčano.
Kako doći i gdje se parkirati
Ako živite u Zagrebu, ovo mjesto je vrlo blizu, na nekih sata vremena vožnje od Zagreba. Iako je nama iz Dubrave starom cestom trrebalo čak sat i pol vremena. Uglavnom idete prema mjestu Medven Draga i kad dođete do kamenoloma imate 6 km do slapa Brisalo. Neki savjetuju auto ostaviti odmah kod kamenoloma, no mi smo produžili još 2 km dalje do ribičkog doma i negdje uz cestu ostavili auto. Od kamenoloma je cijelo vrijeme makadam, na nekim dijelovima skroz odlična, na nekima sa dosta rupa punih vode. Za one koji žele što manje hodati, možete ići autom još nekih pol km dalje gdje je privatni posjer i ispred ima dosta mjesta za ostaviti auto.
Nekoliko metara dalje od toga se nalazi tabla za skretanje do slapa Vranjak. Od tog mjesta do slapa Brisalo imate 50 minuta hoda. Naravno, za one koji ne žele hodati i dalje možete ići autom, čak na nekih 1,5 km od Brisala kreće i asfalt, no zaista kad dođete u ovo zelenilo, preporučljivo je što više šetati. Naročito šta cijelo vrijeme šećete uz žubor vode, vidite nekoliko manjih slapova duž šetnice, a ako se bolje zagledate uz put vidjet ćete i šumske jagode. Tako da smo mi svako malo stajali i jeli jagodice.
Slap Brisalo
Mi smo odlučili prvo otići do slapa Brisalo jer nam je on se činio zanimljiviji i ljepši. Kad se dođe do Matinog mosta imate još nekih 10 minuta kroz šumu do slapa. Staza nije teška, ali na nekim mjestima se treba preskakati voda preko kamenja i grana. Na nekim mjestima stoje i sajle koje puno pomažu da se ne otkližete negdje u vodu.
Kako se približavate slap čujete već i buku i onda ugledate divan prizor. Iako smo vidjeli puno slapova, ovaj mi je posebna na svoj način. Prvo jer se sve nalazi kao u nekoj prostoriji i to mi daje baš neku posebnost. To malo jezerce gdje se slijeva voda i taj prizor gdje voda teče sa 150 metara. A druga posebnost je to šta možete doći iza samog slapa. I u ovim proljetnim danima je super da se malo osvježite jer iako hladna voda, to špricanje po ruci je savim dovoljno da se osvježite.
Kad smo došli bilo je 10 ljudi već tamo no kad su se svi poslikali uspjeli smo ostati nekih 5 minuta potpuno sami i to je bio najbolji osjećaj. Sjediti na „klupici“ od drvene grede i gledati u taj slap je toliko lijepo i smirujuće da nemam ni riječi za to opisati. I znam da želim ovdje opet doći u jesen uživati u jesenskim bojama i jesenskom izdanju slapa.
Draganov Mlin
Nakon šta smo napustili Brisalo i vratili se do Matinog mosta, odlučili smo nastaviti dalje do Draganovog mlina do kojeg ima nekih 20 min pješice. Moram priznati da smo se malo razočarali kad smo stigli jer smo očekivali samo stari mlin, no vidjeli smo nekoliko kuća u kojem ljudi zaista žive, pa tako i u toj u kojoj je mlin. Lijepo je zavidjeti, no nije ništa posebno što vjerojatno već niste vidjeli negdje drugdje. Pa sad na volju kako želite jer računajte da ukoliko idete do mlina, treba vam ukupno 40 min vrmena samo da dodđete ivratite se do Matinog mosta. A nakon toga još 50 min do Vranjaka.
Slap Vranjak
Nakon šetnje do mlina vraćamo se nazad, sad već ipak umorni a znamo da nas čeka „dupla“ šetnja nazad do Vranjaka. Ono što je super šta nema puno ljudi jer je pretpostavljam većina ljudi išla ujutro. Tako da nismo imali nigdje gužvu, na stazi smo praktički stalno hodali sami i povremeno nekog sreli.
Na putu između Brisala i Vranjak, bliže Vranjaku, imate izvor pitke vode. Pa ako ste u međuvremenu sve popili znajte da tamo možete napuniti bočicu. Uz izvor ima i jedna sklepana klupica na koju možete malo odmoriti.
I kad smo stigli do skretanja za Vranjak kreće uski, dosta strmi puteljak koji vodi do slapa. Odmah me to podsjetilo na naše hodanje na Anse Major na Sejšelima. No čak ni tamo nije bilo ovako usko i puno „džungle“ kao ovdje. Iako smo se našpricali protiv krpelja, svejedno mi je u glavi bilo koliko smo zelenila tu očešali o sebe i da li nešto gmiže po nama. Nije na sreću bilo ničega :). No, definitivno na ovom mjestu fale sajle koje bi pomogle na nekoliko mjesta da se lakše popne do slapa. Još su potrebnije kod silaska jer je zemlja vlažna i na nekim mjestima je sklisko.
Iako na tabli piše da treba 5 minuta, radi strmog uspona potrebno je malo više. A kad stignete imate opet lijepi pogled na slap te također možete doći do njega i ovježiti se.
Ukupno smo prehodali nekih 12 km u nešto više od 4 sata provedenih tamo. I bili smo baš zdravo izmoreni i noge su nas bolile da smo navečer svi jako rano zaspali.
Video ovog izleta možete pogledati na našem IG profilu.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H.
