Učenici prvih razreda osnovnih škola u drugom polugodištu školske godine počinju dobivati sumativne ocjene. Učitelji zato savjetuju njihovim roditeljima da djeci ukažu na promjenjivost ocjena, te da djecu emocionalno osnažuju
Ocjene su odraz trenutačnog uspjeha, dakle, promjenjive su i trudom se mogu popraviti. Činjenica je to koje sada trebaju postati svjesni učenici prvih razreda osnovnih škola jer u drugom polugodištu školske godine počinju dobivati prve sumativne ocjene.
Iz zagrebačke Osnovne škole Centar napominju da roditelji svojoj djeci prvašićima trebaju pomoći pri prijelazu s opisnog na sumativno ocjenjivanje. Prvašići su, naime, na početku razdoblja školovanja koje je praćeno ocjenom. Što im je ocjenjivanje jasnije, to će im biti lakše nositi se s dobivenim ocjenama – kakve god one bile.
„Djeca u ovoj dobi počinju procjenjivati vlastitu vrijednost prema uspjehu u savladavanju nastavnog sadržaja i vole imati pojam o tome gdje se po usvojenom znanju nalaze u odnosu na drugu djecu u razredu. Zato je jako važno da učitelji, roditelji i druge odrasle osobe u njihovom životu naglasak stave na to da je ocjena pokazatelj trenutačnog uspjeha u usvajanju nastavnog sadržaja, razumijevanja i primjene istog, zalaganja tijekom nastave, količine uloženog truda i redovitosti pisanja domaćih uradaka. To znači da se ocjena može popraviti. Riječ je o važnoj spoznaji za dijete o kojoj ovisi razvoj njegova samopouzdanja i slike o sebi”, istaknuo je Branimir Hajduković, učitelj u OŠ Centar.
Stručnjaci ističu da učenici dobro razumiju skalu ocjena od 1 do 5 te da objektivno procjenjuju znanje prijatelja iz razreda. U nižim razredima osnovne škole učitelji ocjene popraćuju opisom i kratkom analizom.
„Ako dijete urednog razvoja dobije nižu ocjenu jer se nije pripremilo za ispit ili usmenu provjeru znanja, roditelj bi s njim trebao analizirati situaciju i navesti ga da preuzme odgovornost za ishod, ali i da iz te situacije izvuče pouku kako kontinuirani rad, trud i učenje daju dobre i izvrsne rezultate. Nekoliko nižih ocjena nisu pokazatelji znanja ili buduće uspješnosti u životu. Dijete trebamo pripremiti na život koji se sastoji od uspona i padova, te ga osnažiti kako bi se znalo nositi i s neuspjehom. Neuspjeh treba doživjeti kao izazov, a ne kao kraj svijeta. Mirnoća, razumijevanje, iskrenost te podrška roditelja i učitelja u takvim je situacijama ključna. Također, roditelji trebaju prihvatiti da njihovo dijete ima svoje interese i da će u nekim predmetima koji ga više zanimaju, imati više ocjene, a u predmetima koji ga zanimaju manje ili ga uopće ne zanimaju, pa u njih možda ulaže i manje truda, imati niže ocjene”, pojašnjava Ivan Igić, učitelj u OŠ Centar.
S prvašićima sada treba raditi i na emocionalnom osnaživanju, pogotovo ako su niže ocjene praćene suzama.
„Ako dijete plače zato što je dobilo nižu ocjenu od željene i očekivane, pokazuje ili da je emocionalno nezrelo i da još nije razvilo toleranciju na frustraciju te da teško regulira emocije, ili da već osjeća pritisak jer misli da mora zadovoljiti očekivanja roditelja ili učitelja. U tom slučaju škola i stručni tim škole djetetu moraju pružiti emocionalnu podršku i dati mu alate kako da se u budućnosti nosi s izazovima koji ga čekaju tijekom školovanja”, kazali su u Osnovnoj školi Centar.
Napominju kako prva četiri razreda osnovne škole djetetu daju temelje za cjelokupno školovanje. U tom se razdoblju određuje hoće li dijete zavoljeti učenje i istraživanje. Kako bi u tome uspjelo, djetetu roditelji i djelatnici škole trebaju biti dobra potpora. Oni poticajima i pohvalama mogu pridonijeti razvoju njegova samopouzdanja i zdravog odnosa prema učenju te njegovu vrednovanju. Inzistiranje na prosjeku 5.0 je nepoželjno, baš kao i vezivanje ocjena uz budući profesionalni razvoj djeteta i njegovu sreću.
