Puno puta smo i mi naišli na pitanje gdje putovati s djecom odnosno koje su destinacije pogodne za djecu? I zaista, čovjek se u momentu ne sjeti normalno odgovoriti “bilo koja destinacija” nego razmišlja koju destinaciju da preporuči. Mi smo s našim zMaijem putovali svugdje i nismo se opterećivali takvim stvarima. Nastojimo s njim još uvijek ići u neki dječji park jer to voli i kad smo doma, Znači ne lunapark ili zabavni park nego obični dječji park koji je btw u Luganu odličan! I sladoled je nezaobilazan pa čak i po zimi! Sve ostalo mu je novo iskustvo kao i nama. I on je stvarno uzbuđen sa svakim novim putovanjem. Sad sa skoro 9 godina je najsretniji kad mu kažemo da idemo negdje na put. Odmah kaže kako ide crtati zastavu te zemlje i raspituje se o nekim zanimljivostima o toj destinaciji.
Kako je Adriana Karuza napisala odličan tekst na tu temu, prenosimo njezino razmišljanje koje se u potpunosti poklapa s našim. Jer obiteljski zajednički trenuci na putovanju kad ste svi opušteni su neprocjenjivi.
Destinacija za djecu. Što to uopće znači?
Mora imati:
- Zabavni park
- Aquapark
- ZOO ili bilo kakvu mogućnost druženja s životinjama
- Interaktivne dječje muzeje
- Igrališta
- Plažu – pješčanu, naravno.
Jer dijete na putovanju mora imati konstantnu zanimaciju? Putovanje s djetetom mora biti podređeno malom čovjeku jer ako je drugačije, onda to jednostavno nema smisla? Ne znam zapravo. Znam samo da se uvijek malo zbunim kada me u nekim intervjuima ili po inboxima pitaju da preporučim destinaciju za djecu. Pa onda u panici, ispalim kao iz topa – Valencija. 😀 Čini mi se da zadovoljava skoro sve uvjete.
Iako, da budem najiskrenija, odgovor bi bio – pa sve destinacije su destinacije za djecu. Naravno, ne mislim ovdje na nikakva ratna područja i neznamtinijašto.
Zašto to mislim?
Primijetila sam prateći grupe o putovanjima da su roditelji jako okupirani time što u nekom gradu/državi ima za djecu. Jedna me mama čak pitala – a kako je organizirano vrijeme/animacija na brodu tijekom krstarenja Nilom. – Nikako. Nikako nije bilo organizirano. Pjevali su Bila mama Kukunka i radili zvijezde po palubi. Zurili u Nil. Jer djeca ne moraju imati stalnu animaciju. Ni doma ni na putovanju. Djeci mora biti dosadno. I doma i na putovanju. Učinimo si uslugu i naučimo ih od malih nogu da nisu centar svemira. Nisu prinčevi i princeze. Volimo ih najviše na svijetu, ali jednostavno nisu.
To ne znači da na putovanju nećete raditi ništa što je po volji djetetu. Hoćete. Ali. Putovanja su idealna prilika da rastemo zajedno. Da se naučimo strpljenju i kompromisu. Mi gledamo da je barem svaki drugi dan na repertoaru neka dječja aktivnost (nekada ni toliko). Dok je Lara bila manja, zalazili smo u lokalne parkiće. Kada razgledavamo, pretvaramo šetnju u priču. Tako je japanska šuma bambusa postala čarobna šuma. U dvorcima žive princeze. Okružuju ih zmajevi. Gledamo vrata i prozore uz igru – tko će pogoditi točan broj plavih ili crvenih. Trčimo za golubovima po trgovima. Ona trči, ne mi. Pa joj je dosadno. Pa onda opet nije. Jer to je život.
Što možemo napraviti?
Pripremamo dijete prije puta. Stvaramo jedvačekanje. Pokazujemo fotke, pričamo priče, tražimo što ćemo sve obići – dijete u svemu sudjeluje, sukladno dobi. Evo najnovijeg primjera – spremamo se za Pariz. Svatko je dobio zadatak istražiti jednu znamenitost, zapisati je i to će prezentirati na putovanju. Ona će svoju priču pričati na vrhu Eiffelovog tornja. U Disneyland recimo ne idemo. Jer smo u Parizu samo dva i pol dana i ne pada nam na pamet jedan ostaviti Disneyu. Sorry, but not sorry.
Sve to zahtjeva dodatan trud i sasvim je jasno zašto netko želi samo otići na godišnji i staviti mozak na pašu. Ali ne ide to tako. Dobra vijest je da kako dijete raste uz putovanja, tako je potrebno sve manje truda. Ovi od 1 do 3 godine su najzahtjevniji (barem je takvo naše iskustvo), ali sada, kad ima deset, znamo da se isplatila svaka priča. Sada putuje k`o velika. Još malo pa ćemo moći i piti zajedno. 🙂
Uglavnom, opustite se i ne očekujte da dijete na putovanju bude nešto što ni doma nije. Korak po korak i svijet je vaš.
U međuvremenu, evo, reći ću iskreno – nama su Maroko i Turska bile sjajne destinacije. Egipat također. Prošli smo ih skoro pa bez ijedne klasične dječje aktivnosti. Dobro, osim pijeska. Eno smo ga mjesecima vadili iz dupeta.
Nama su obiteljska putovanja najdraža. Bez obzira na destinaciju.
–
Tekst: Adriana Karuza by Kruzovi;
Foto: privatna arhiva Zmaiski putnik
