Dosadnu i hladnu zagrebačku zimu uvijek nastojimo skratiti odlaskom u neke tople krajeve. Ove godine odluka je pala na Tajland
Stalno slušam kako je Tajland super pa smo se za drugi dio zimskih praznika u veljači odlučili otići na Tajland. I ovaj put smo išli s Jungle tribe zbog jednostavnosti realizacije, a i stvarno smo zadovoljni njihovim aranžmanima. Na nama je bilo samo srediti vizu što je od studenog 2022. moguće napraviti online i u pravilu se dobije u roku 24 sata. Ovaj termin putovanja je bio samo 10 dana. Prekratko, ali smo zato koristili maksimalno svaku minutu za istraživanje i uživanje.
Putovali smo Turkish Airlinesom preko Istanbula do Bangkoka koji nam je i bio prva stanica odmora. Sletili smo oko 16 sati i kad smo prošli svu graničnu proceduru i preuzeli prtljagu, dočekale su nas lokalna vodička i iz Jungle agencije. Promijenili smo odmah nešto eura na aerodromu, ali tečaj nije dobar tako da promijenite samo nešto da imate do iduće mjenjačnice u gradu. Odmah smo kupili i sim karticu za mobitel za 8 dana non stop interneta (299 bahti).
Uputili smo se busom prema hotelu Trang koji je blizu hramova te nam je put trajao 2 sata radi gužve na cesti. Već je pao i mrak kad smo stigli na odredište (19 sati), no bilo je lijepo kroz vožnju upoznavati grad anđela i slušati priče vodički. Bangkok je 22. najveći grad na svijetu s najbrže rastućim brojem stanovnika pa tako trenutno sa okolicom broji oko 14 milijuna stanovnika. Treba li se čuditi stalnim gužvama u prometu onda?
Osim što grad šokira svojom veličinom, te se nalazi na samo 1 metar nadmorske visine, Bangkok ponosno nosi i najduže službeno ima grada na svijetu koje glasi: Krung Thep Mahanakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Ayuthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udomratchaniwet Mahasathan Amon Piman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit. Naša lokalna vodička One Pen nam je otpjevala puno ime grada, a u najkraćem obliku prijevod bi bio „grad anđela, sretnih ljudi, bogova i kraljeva“.
Bangkok
Hotel Trang je ok, ništa spektakularno, ali sasvim solidan i čist. Imali smo ogroman bračni krevet pa smo svi troje spavali u njemu i to skroz komotno. Hotel ima i bazen koji nam je bio odličan za predah između jutarnjeg i popodnevnog razgledavanja grada.
Prva lokacija za upoznavanje Bangkoka bio je slavni Khao San Road. Prvih par metara je još djelovalo nevino. A onda buka, buka i još puno buke da se ne mogu čuti ni vlastite misli. Na cesti se nudi velik izbor pržene hrane i egzotičnog voća, prženi škorpioni na štapićima i ostale bube, likovi koji nude laughing gas i svakakvih čuda još. Došli smo možda do pola ulice i okrenuli se te otišli u iduću ulicu Rambuttri Alley koja je malo mirnija i vrlo ugodnija. Ono što me najviše oduševilo su saloni za masažu koji su zapravo na ulici. Ljudi leže, uživaju u masaži stopala, neki drijemaju, neki pijuckaju piće, gledaju prolaznike… totalna fora. Jednu večer smo i mi svi troje išli na pola sata foot massage i super nam je bilo.
Zadnji dan smo opet prošetali kroz Khao San Road, no kako je još bio dan bila je puno mirnija i bilo je više štandova s robom u njoj. Tako smo opušteno prošetali ulicom, nešto pojeli i dalje nastavili ipak do nama draže Rambuttri Alley provesti večer.
Obilazak hramova
Mi smo propustili obilazak hramova s agencijom, ali smo zato sve obišli u svom aranžmanu jer je za nas troje bilo financijski isplativije, a i hotel je bio relativno blizu Kraljevske palače.
Prvo smo obišli Kraljevsku palaču te smo odmah po izlasku iz taxija naletili na prevarante o kojima smo čitali. Na prvu se ne snađeš jer te usmjeravaju sa strane da se kupe ulaznice no kad je nakon par metara počeo pričati da je sad molitva i da možemo ući tek za 2 sata, nisam ga imala živaca dalje ni slušati, samo sam se okrenula i otišla. To su varalice koji pokušavaju nešto prodati (ili neku robu ili nas uputiti u neki dućan…). Uopće više nemam strpljenja za one koji me gledaju kao novčanicu i pokušavaju prevariti.
U dvorište Kraljevske palače se može ući i prošetati prije same naplate ulaznica, no prvo trebate proći provjeru da li ste zadovoljavajuće obučeni. Ramena moraju biti pokrivena. Dole dugačke hlače ili suknja ili ako imate ¾ hlače kao što sam ja imala, onda otprilike do polovice listova treba biti dužina. Na ulazu baš pregledavaju kako ste obučeni i postoji jedna stepenica na kojoj je linija koja određuje da li je dovoljna dužina (meni su rekli da samo malo povučem hlače u struku prema dole i pustili me). Za dijete 8 godina nismo platili ulaznicu jer su rekli da može ući besplatno. (Inače, sve praktične informacije i cijene možete naći na kraju teksta.)
U ovom kompleksu se nalazi i hram Wat Phra Kaew (Temple of the Emerald Buddha) koji je najpoznatiji po tome jer se u njemu nalazi kip bude veličine 50ak cm kojeg kralj osobno presvlači za svaku sezonu (vruća, hladna, kišna). Za ulazak je obavezno izuvanje i traže još uvijek masku. To je ujedno jedino mjesto gdje su tražili masku iako jako puno njih samoinicijativno to i dalje nosi. Unutar tog hrama je zabranjeno fotografiranje. Mi smo se kratko zadržali i izašli van.
Iduća stanica je bio hram ležećeg bude Wat Pho koji stvarno izgleda impresivno (dug 45 i visok 15 metara). Tu se nalazi i najstarija škola masaže. Nakon toga smo išli do Wat Aruna (hram zore) koji se nalazi odmah nasuprot, ali preko rijeke Chao Phraya pa vas preveze brodić za 5 bht (to i djeca plaćaju). Nama je to bio najljepši hram jer je drugačiji od drugih, a od tuda se pruža i jako lijepi pogled prema gradu. Tu smo kupili neke suvenire jer je bio jako povoljan dućančić (nešto kao kad smo bili na Chitzen Itzi u Meksiku).
Iduće popodne smo otišli do hrama Wat Saket ili Golden Mount jer ga zbog vlastitog zarctanog rasporeda nismo stigli obići dan ranije. Nalazi se na umjetnom brdu i ima lijep pogled na Bangkok. On inače nije uključen u obilazak ako idete s agencijom, a nas se on baš najviše dojmio. Ima svakakvih detalja u cijelom kompleksu tako da ga svakako obiđite. Bila je nedjelja, vruće i polako smo se penjali gore do vrha preko 300 stepenica. Ima puno zelenila, šprica voda pa se može rashladiti, a uspon nije naporan.
Putem smo se zaustavljali zvoniti na zvona i udarati u gong kao i svi turisti koji se tamo nađu. Na sreću nije bila velika gužva. Nakon šta smo sve obišli, na samom vrhu smo se odmarali. Fino je pirkao vjetar i sve je jako smirujuće uz zvukove molitve. Odjednom smo vidjeli nekoliko budista i puno uređenih ljudi koji su počeli s obredom. Zaključili smo da je to tradicionalno tajlandsko vjenčanje i bilo nam je super to doživjeti na licu mjesta.
Park Lumpini
Popodne smo odlučili posjetiti park Lumpini jer smo htjeli vidjeti zmajeve odnosno Komodo dragone. Oni tamo slobodno šeću i samo radi njih smo došli u park. Kako ih nismo vidjeli odmah, pitali smo policajca i on je ostavio svoj bicikl i krenuo u potragu za njima da nam ih pokaže. To nam je bilo genijalno i baš smo bili ugodno iznenađeni reakcijom. Prvi do kojeg nas je doveo je stajao uz rub vode, a onda smo vidjeli još njih u vodi.
Obično su u vodi ili uz rub vode jer su oni zapravo vodeni varani i nisu opasni za ljude. U parku je bila stvarno gomila ljudi, neki su vježbali, neki vozili pedaline u obliku labuda, neki samo odmarali na travi, svirao je neki koncert, a „zmajevi“ su hodali okolo. Jedino smo negdje pročitali da se ne smije doći sa psima u park radi njih. Vidjeli smo nekoliko mačaka okolo kako spavaju (bar su tako izgledale).
Najviši neboder u Bangkoku
Nakon parka smo krenuli pješice do trenutno najvišeg nebodera u Bangkoku, a to je Mahanakhon. Hodali smo nekih 20ak minuta do nebodera. Kad smo stigli gužva je bila ogromna (valjda svi žele doći da uhvate zalazak sunca). Karte smo brzo kupili jer smo se snašli, a onda smo nekih 20ak minuta čekali red za lift. Brzo je sve to išlo jer lift vozi do 74 kata 50 sekundi. A nakon toga penjemo se stepenicama ili drugim liftom do 78 kata na kojem se nalazi skywalk. Dobijete navlake za noge koje se moraju staviti dok se hoda po staklu. Također ne smije se slikati dok ste na samom staklu.
Osjećaj je odličan! Na mene je utjecala gužva pa nisam uopće imala strah od te visine i hodanja po staklu (inače me prođu trnci od visine), dok su moji dečki u početku s nelagodom stajali na staklo. Nakon hodanja po staklu, popeli smo se do samog vrha na 314 metara visine i uživali u pogledu na grad sa svih strana. Gore svira i DJ i ugođaj je super! Blizu je i neboder Lebua gdje se snimao film Mamurluk pa se ima dobar pogled na njega. Kad je skroz pao mrak odlučili smo ići dalje u grad, no trebalo je opet sačekati red za spustit se liftom. Muž je jedva čekao da se spusti da može zapaliti cigaretu (na neboderu se ne smije pušiti). Naravno na nekom posebnom mjestu na koje su nas uputili pored ulaza.
Za Mahanakhon ne treba nikakav dress kode. Cijena vikendom (nas je naravno zapao vikend) je 880 bht za odraslu osobu, dok je preko tjedna 450 bht. Dijete je uvijek 250 bht. Ne smijete gore donijeti vodu ni hranu u ruksaku (sve se provjerava), a tko želi može na vrhu popiti piće, no nije obavezno.
Train market Maeklong i plutajuća tržnica
Drugi dan smo s agencijom išli na izlet prema tržnici Maeklong koja se nalazi nekih 70 km od Bangkoka. Specifična je jer kroz nju 4 puta dnevno prolazi vlak pa svi nabrzinu spremaju robu, sklapaju tende i štandove da vlak prođe. Poslije istom takvom brzinom sve vraćaju u prvotno stanje i nastavljaju trgovati. Bitno je da dok vlak prolazi svi stanu iza crvene linije koja je označena na podu pa tako često uđete u neki štandić da se sklonite. Vlak ne ide brzo kroz tržnicu, a i u blizini je stanica. Ovo nije fake i osmišljeno za turiste nego je prava tržnica i to tako funkcionira pod normalno. Ima za kupiti voća, povrća, ribe,mesa, začina, odijeće, suvenira… i tu domaći uredno kupuju.
Nakon ove tržnice otišli smo do obližnje plutajuće tržnice te se vozili u gondolama na vesla. Ima i onih motoriziranih. Tu smo dobro tržili začin šafran, jeli kokos sladoled, kupili neke suvenire i uživali u vožnjici. Osim trgovine možete se slikati sa zmijama tko želi. Mi smo naletili na štand gdje je bila mala leteća vjeverica koja nam je bila puno zanimljivija. I žena je skroz simpatična i fer jer ako se kod nje kupi prženi batat ili banana može se slikati s vjevericom. Ona ga više kao ljubimca drži na štandu.
PHUKET
Nakon 3 dana u Bangkoku, krenuli smo za Phuket. Ustali smo se jako rano jer smo u 8 sati već imali let Air Asiom za Phuket i to je super kombinacija jer ne gubite dan na aerodromu.
Bili smo smješteni u Patongu, otprilike sat vremena vožnje od aerodroma i vozili smo se u kombijima jer tu nema buseva da cijela grupa stane. Naš hotel je bio R-Mar i odličan je! Osjećali smo se kao da smo došli na all inclusive iako smo imali standardno samo doručak. Hrana je bila odlična, sobe isto genijalne, prostrane, opet veliki bračni krevet. U sobi smo imali kuhalo za vodu i kavu za pripremiti, a u frižideru svaki dan besplatno vodu i sokove. Bazen isto odličan i svaki dan dobra akcijska ponuda pića uz bazen. Jako puno zelenila pa su nam i vjeverice okolo hodale. Čovjeku bude žao šta smo bili u tom hotelu jako kratko.
Večeri smo provodili šetajući gužvovitim ulicama, i opet smo samo 2 puta prošli kroz najpoznatiju ulicu Bangla jer je doživljaj identičan kao na Khao San Roadu. Strašna buka, gužva, nudi se sve i svašta, za svačiji ukus, no kako smo ipak s djetetom on više nije htio u tu buku, a iskreno nije ni nama odgovarala. Puno draže nam je bilo sjesti negdje na mirnije mjesto i popiti piće, pojesti nešto i lutati po štandovima.
Slonovi
Kako doći na Tajland, a ne biti u dodiru sa slonom? E tako smo još u Zagrebu rezervirali preko Instagrama svoj termin za druženje sa slonovima na plaži odmah prvi dan po dolasku na Phuket. Kombi je došao po nas u hotel (uključeno u cijenu od 1300 bht za smještaj u Patongu). Na plaži imaju i svoj restoran pa se tu može i pojesti i popiti piće, okupati, nije nikakva žurba.
Ima nekoliko takvih organzacija koji se bave s tim, mi smo se odlučili za ove i bili smo jako zadovoljni. Slonovi su izgledali uhranjeno, ne maltretirano, apsolutno sve komande su bile isključivo riječima tako da nam se činilo sve ok. Lijepo smo se podružili sa 3 slona i bilo nam je baš fora. Tako velika bića, a tako nježna. Najmlađi Dodo je još razigran, dok su starije bile smirenije i stvarno skroz nježne. Grlili smo se, davali su nam pusu, dizali na surli, sjedili s nama… Svi smo bili oduševljeni. Iako smo na Baliju 2007. jahali slona, ovo je bio jedan sasvim drugačiji osjećaj, a postupanje prema jednima i drugima ima veliku razliku.
Paradise beach
Iako smo drugi dan trebali ići na Koh Phi Phi, kako je navečer pala kiša i najava je bila i za iduće popodne, agencija je uspjela pomaknuti izlet na drugi dan, a mi smo onda cijeli dan imali slobodno. Tako smo otišli na obližnju plažu Paradise beach na koju se plaća ulaz 200bht (dijete gratis) i ne smije se unositi piće (vodu su nam dopustili) jer tamo ima bar s hranom i pićem. Plaža nije jako velika, ali je zato jako lijepa. Ležaljke su uključene u cijenu i baš smo odmarali taj dan. Kiša nas je potjerala popodne s plaže pa smo se preselili u hotel na bazen jer se radilo samo o kratkotrajnom pljusku koji je bio dovoljan da se svi razbježe sa plaže.
Koh Phi Phi
I došao je dan za ovaj izlet za koji su nas neki iz grupe uspjeli isprepadati zbog vožnje na speed boatu. Te svi piju tablete protiv povraćanja, snimke kako ljudi ipak povraćaju, špricanje do te mjere da su svi mokri…. Iskreno nije mi bilo svejedno te smo svi troje uzeli tabletu jer čim se te tablete dijele besplatno u luci lokalne agencije nije to bezveze.
Pripremite se na vožnju
Na gliser stane 40 osoba tako da su nas spojili s nekom grupom Kineza. Iako je naša grupa ulazila prva, dosta smo se raštrkali po gliseru. Mi smo sjeli bočno blizu vozača, a no onda smo dijete premjestili u drugi red frontalno s prijateljicom iz grupe. To su jako dobra mjesta što se tiče špricanja i taman ostanete uglavnom suhi. Savjet – sjednite bočno točno iza vozača (mi se zeznuli i sjeli na suprotnu stranu) jer ta strana puno manje šprica.
Čim smo krenuli odletjele su neke vrećice (na prvu sam mislila da su ljudima šeširi odletili). Ljudi koji su sjedili skroz otraga bili su potpuno mokri kao da su se kupali. No, naš zMai se prepao špricanja (iako njega nije špricalo), ali još više lupanja od glisiranja. Počeo se žaliti da ga boli trbuh, plakao je i osjećala sam se užasno. Pokušavali smo ga smiriti i taman kad bi se mrvicu smirio dođe novi val.
Vožnja je apsolutno adrenalinska i ako netko nije takav tip, kao što ja nisam, vožnja bi mogla biti grozna. Međusobno smo komentirali s ljudima iz grupe da se mora priznati da je vožnja baš neugodna. A najgore je jer traje i traje, izgleda kao vječnost. Prvo smo se vozili 30 minuta do prvog kratkog predaha od 15 minuta kupanja i onda 50 minuta u komadu. U jednom momentu kad sam vidjela da smo preletili pored nekog ogromnog broda koji se činio kao da stoji na mjestu, a zapravo presijecamo i njegove valove pao mi je mrak na oči.
Maya Bay
No, nakon ove muke dođe se do raja! Prva stanica je kupanje u zaljevu Phi Phi gdje smo svi skupa došli sebi od vožnje i brzo je zaboravili. A nakon toga Maya Bay i poznata plaža iz filma The Beach. Plaža je svoju slavu stekla nakon filma 2000. godine te je do 2018. primala i do 5000 turista dnevno. Ulazilo se gliserima i long tail brodovima u sami zaljev, gomila ljudi se kupala i zapravo sve skupa je bio cirkus od kojeg se nije moglo ništa ni vidjeti (pogledajte usporedbu na slikama). Zbog uništenog eko sustava tajlandske vlasti su u lipnju 2018. zabranile pristup plaži tako da je za turiste plaža bila skroz zatvorena do siječnja 2022. godine.
A tada su je otvorili uz nova pravila koja su puno bolja – brodovi prilaze s druge strane plaže i iskrcavaju putnike na pontonski mol. Prođe se kroz džunglicu i dođe se do plaže. Nema kupanja! Može se samo ući u more do koljena, malo prohodati i to je to. Ali zato je osjećaj genijalan. Puno više smo doživjeli tu prirodu i prečisto more, a i slike su ispale genijalne bez milion ljudi na njima. Svaka pohvala za ovakvu odluku.
Da je teško gledati u to more i ne okupati se je, ali bolje ovako nego onaj kaos od prije.
Poslije smo otišli do Koh Phi Phi Dona, najveći otok u ovom arhipelagu te smo tu imali ručak koji je uključen u cijenu izleta. Voda i kava su također u cijeni. I općenito na brodu ima vode i sokova cijelo vrijeme puta, a na kraju posluže i voće. Nakon ručka smo prošli pješice na drugu stranu otoka u drugi zaljev i tamo se okupali prije nastavka dalje. Muž je baš tu bio prije 24 godine smješten.
Koh Nhai
Put nas je dalje vodio u obilazak otočića gdje su majmuni, no kako ih nije bilo nastavili smo dalje na snorklanje i kupanje usput u nekom zaljevu koji je bio isto predivan. Puno šarenih ribica je plivalo oko nas. Zadnja stanica izleta je bio Koh Nhai gdje smo se mogli kupati, popiti neku cugu i uživati. Nažalost oseka je već bila poprilična pa se nismo mogli kupati na pješčanom dijelu nego preko gomile mrtvih koralja i to nije baš najugodnije pa smo se zapravo brčkali u plićaku. Inače je slatki otočić i podsjeća na Zanzibar, ali eto peh je bio da nam je oseka već došla.
Povratak do luke je bio puno ugodniji jer nakon Maya Baya sve su bile kraće relacije, a i more se kasnije smiri i nema više lupanja i jakog špricanja.
James Bond Island
Novi dan i nova vožnja speed boatom. Naš zMai je nakon jučerašnjeg dana izjavio „Ako sam ovo preživio idemo i sutra“. No ovo je potpuno druga priča. Vozi se cijelo vrijeme kroz zaljev Phang Nga koji ima puno otočića, pa nema lupanja ni špricanja. Vozač nam je pustio i muziku pa su neki čak i plesali, a zMai se skroz opustio i uživao. Cijeli izlet je nekako puno opušteniji, iako je manje kupanja.
Prvo smo išli u oblizak špilje Ice cream i na naše iznenađenje sreli majmunčiće (to nam je bio bonus jer ih dan prije nismo vidjeli), a i špilja je fora za vidjeti jer je puna stalagmita i stalaktita koji podsjećaju na sladoled. Nakon toga smo išli do zaljeva Phang Nga gdje se smjestio Khao Ping Kan i 20 metara visoki otočić Ko Ta Pu, koje zajedno nazivaju otokom Jamesa Bonda. Ime su dobili nakon 1974. godine kada je tu snimljen film Čovjek sa zlatnim pištoljem iz serijala o tajnom agentu 007, u kojem je glavnu ulogu imao Roger Moore. Tu nema kupanja, osim hodanja do koljena, no voda je zelenkasto mutnjikava pa me nije ni privlačilo za kupanje.
Plutajuće selo
Iduća stanica je plutajuće muslimansko selo Panyee Gipsy Village na kojem smo imali ručak uključen u cijenu (voda i sok uključeni, nema kave). Osim što je hrana bila odlična, cijelo ovo selo nas se baš jako dojmilo. Tu žive isključivo muslimani i ne smije živjeti nitko tko nije musliman, a stanovništvo je uglavnom iz Indonezije i Malezije. Ovdje živi oko 2000 ljudi. Ima jako puno štandova, imaju školu s nogometnim igralištem, zdravstvenu ustanovu, policiju i džamiju. Posebnost je plutajuće igralište koje trenutno možete vidjeti na reklami za Ligu prvaka od Turkish Airlinesa.
Nakon ručka išli smo na vožnju kajacima na otoku Hong koja je odlična i opuštajuća. Zadnja stanica bilo je kupanje na plaži koja je bila divna. Kad se iskrca odmah su bircevi i puno brodova, ima hrpa jet skija. Mi smo sve to ostavili i otišli skroz na kraj gdje smo baš uživali u pješčanoj plaži.
Phuket nudi još puno toga za vidjeti – hram Wat Chalong, plaža Nai Harn, plaže Freedom, Surin, Kata, kip Velikog Bude, obilazak starog dijela grada Phuketa… Nažalost zbog malo vremena nismo sve stigli obići pa se možda jednom u budućnosti vratimo.
Hrana
Puno smo jeli na Tajandu jer je hrana raznolika, fina i jeftina. Meni se najviše svidio Pad Thai s piletinom i toga sam baš puno pojela. Jeli smo i kebabe kojih ima svugdje, spring rolice, voće, a Zmai je najviše guštao u tajlandskim palačinkama. Aligatora nismo jeli jer smo to već probali na Kubi pa smo sad preskočili.
Od pića smo guštali u pivama Chang i Singha, a zMai naravno u raznim vrstama sokova. Kod njih su velike pive veće i iznose 620 ml, dok su male manje -oko 300 ml. Cijene pića su otprilike kao kod nas – velika piva se kreće oko 150-170 bht, a manja od 90-100 bht. Sokove smo plaćali od 50-80 bht.
Na Phuketu smo jednom otišli i na pizzu iz krušne peći koja je bilo sasvim ok. Muž je ipak pizza majstor i uvijek negdje odemo na pizzu. Jednu večer smo išli u turski restoran Cappadocia koji je odličan i svaka preporuka za njega. Tu su cijene piva bile najjeftinije (velika 120 bht), a jelo je bilo od 260 – 350 bht i jako, jako fino.
(Za jednostavno preračunavanje cijena najbolje je pogledati ovdje, mi to koristimo za svaku zemlju)
I tako, na kraju možemo samo reći da nam je bilo super! Mogla bih se vratiti na Tajland bez problema, iako prije polaska nisam mislila da će biti tako.
TAJLAND – PRAKTIČNE INFORMACIJE
- U Tajlandu je zabranjeno pušenje skoro svugdje – na ulici imate mjesta gdje se smije zapaliti. Iako dosta se krše te zabrane pa ovisi od mjesta do mjesta. Elektične cigarete su u potpunosti zabranjene (iako smo vidjeli neke da puše, mi svoj ostavili u koferu i nismo ga dirali jer je i tako rezerva samo)
- Kazna za skoro sve je 5000 bht: za pušenje na nedozvoljenom mjestu, za nevezanje u autu 5000 bht (nikog nisam vidjela nikad zavezanog, ali svaki taksi i kombi ima uredno istaknut natpis)
- Marihuana je lagalizirana pa je sve puno štandova i lokala za prodaju
- Prostitucija je zabranjena iako se konzumira i reklamira. A osobe koje se tim bave nisu na stupu srama jer na to gledaju kao i na svaki drugi posao.
- Ulaznice za hramove: Kraljevska palača 500 bht, Wat Pho 200bht, brodić 5bht, Wat Arun 100bht, Wat Saket 200 bht. Za dijete 8 godina nismo nigdje platili osim brodića
- Masaže su jeftine: BKK foot masage pola sata 150 bht (mi smo našli i za 130 bht) na ulici, na Phuketu preporuka za salon Anahita gdje je sat vremena foot massae 200 bht što uključuje na kraju masažu ruku, vrata i glave (Za usporedbu – u Zg najjeftiniji foot massage za jednu osobu 60 min košta 30 eur, a tamo ukupno za 3 osobe platili oko 16 eur)
- Voda isključivo iz flaše, čak i za pranje zubiju
- Mjenačnice u gradu su povoljnije nego na aerodromu (aerodrom 33,49 a u BKK ili Phuket od 36,10 do 36,62 (vrijedi za novčanice od 100 i 200 eur, za manje apoene je nešto manje)
- Ulična hrana je odlična i jako jeftina, možete je jesti bez problema. Za one koji ipak preferiraju samo restorane ima stvarno veliki izbor i nije skupo. Mi smo bili oduševljeni turskim restoranom Cappadocia u Phuketu (Patong)
- Viza za Tajland se radi online i košta 35 eur (za Slovence ne treba). Ovdje je detaljno opisan postupak
- Ponesite sprej za komarce (Jungle formulu) jer su nas najviše pikali u hotelima. Aparatić za komarce im je valjda blag, ali kad smo našpricali Jungle spavali smo mirno.
- Cjenkajte se za taksije i tuk-tuk, za shopping na štandovima jer prve cijene su često precijenjenje
- SIM karticu za mobitel kupite već na aerodromu. Mi smo kupili 8 dana non stop internet za 299 bht koja je bila najpovoljnija, ali ima i za 15 dana, 30 dana itd (ima nekoliko štandova jedni do drugih pa usporedite cijene). Ako propustite kupiti tu, ne brinite jer 7-Eleven ima sve za kupiti pa tako i to
Pratite nas na Instagramu i Facebooku.
Tekst: Branka BH, privatna arhiva fotografija
