Razgovarali smo a autoricom slikovnice za djecu „Svemirsko prijateljstvo“. Iz perspektive odraslih, a jezikom razumljivim onim najmlađima, Iva Novosel je na jednostavan i topao način ispričala Melitinu i Perinu priču i oživjela temu koja je izuzetno bitna kroz odrastanje. Naime, Iva je kroz slikovnicu spojila dva naizgled potpuno različita svemira u jedan zajednički pod nazivom prijateljstvo.
Tko su Melita i Pero?
Melita i Pero su izmišljeni likovi, inspirirani nekim pomalo drugačijim klincima koje sam često viđala na klupici u kvartovskom parkiću i spontano stavljeni u priču jednog običnog, lijenog, ljetnog poslijepodneva. Iskreno, nisam mislila da će se priča nekom svidjeti koliko god meni bila draga i važna. No, ispalo je da je baš imala svoj put, da je moja nakladnica Nina Vadić rekla „to je to“ (iako smo u planu za izdavanje već imale neke druge tekstove), da su Ani zaiskrile oči (što je uvijek dobar znak) i htjela je oživjeti Melitu i Peru. Na kraju, prepoznali su nešto u njoj i neki ljudi u institucijama pa je završila i u knjižarama i u knjižnicama. Kada bih zamišljala to dvoje s klupice, bili bi baš onakvi kakvima ih je Ana stvorila. Pero i Melita mogu biti bilo tko, slučajno ili ne, to su ta dva lika. Ali bit je da na njihovom mjestu mogu biti dječaci, djevojčice, muškarci, žene…Stvarne verzije nisu bitne, oni žive u nekom svom posebnom svemiru.
Tko čini tim koji je s Vama radio na realizaciji slikovnice „Svemirsko prijateljstvo“?
Melitu i Peru je zapravo oživio čitav tim ljudi, nije to samo moja priča. Anine ilustracije su na prvom mjestu, ali tu je urednica Snježana Babić Višnjić koja je prepoznala sve slojeve priče, Branko Gredelj koji je sve to divno posložio među korice i jako važna Nina Vadić koja daje sve od sebe da lijepe priče nađu put do svojih čitatelja.
S ilustratoricom Anom sam radila na drugim slikovnicama koje tek trebaju izaći. Svemirsko prijateljstvo ih je zapravo preskočilo iako je tekst nastao kasnije. Ana je već na prvi tekst koji sam joj poslala reagirala „na prvu“, ona bi vjerojatno rekla da su nas spojile neke posebne energije. I moguće. Pratila sam Anin rad, uživala u slikovnicama koje je radila s Ninom Vadić u Sretnom srcu, maloj nakladničkoj kući velikog srca, senzibilitet se poklopio i dogodilo se što se dogodilo.
Što slikovnicu „Svemirsko prijateljstvo“ čini drugačijom i posebnom?
Svaka je slikovnica, kao i bilo koje autorsko djelo, jedinstvena, kao što su i ljudi koji su ih stvarali. Čak i kad progovaramo, pišemo, slikamo, sviramo o istim temama, svatko to čini svojim univerzalnim jezikom. U tome je ljepota stvaranja i života – u različitosti mišljenja, pogleda na svijet, u raznim stilovima i jezicima izražavanja. Zatim u tome što svako djelo ljude dodirne na drugačiji način, u različitoj mjeri. Ova moja slikovnica…možda zato što govori o temi koja je važna tijekom odrastanja, a može se čitati i iz perspektive odraslih.
Čini mi se, iako joj to nije bila namjera, da je i prilično aktualna u ovom vremenu u kojem trenutno živimo i na koje nas nitko nije mogao pripremiti. U vrijeme koje se naziva „novim normalnim“. Baš u ovom vremenu trebaju nam „stare“ vrijednosti, izuzetno je važno održavati ili stvarati odnose u kojima se osjećamo sigurni, svoji, zaštićeni. S obzirom da sve drugo oko nas i nije baš normalno, ta povezanost je iznimno bitna. Dodajmo tome predivne, posebne ilustracije Ane Kadoić i imamo jedno drugačije djelo.
U čemu pronalazite inspiraciju za pisanje slikovnica?
Uz troje djece inspiracije ne nedostaje. Tako je jedan tekst, inspiriran običnim danom majke troje djece, nastao u pola sata jedne nedjeljne večeri kad sam procijenila da mi je stres izazvan spremanjem za školu, protestima oko tuširanja i večere i odlaska na spavanje i još koječega, pametnije pretvoriti u priču nego pošiziti. Ja sam pisala, djeca su protestirala, kasnije smo se svi zajedno smijali rezultatu. Prvi tekst za slikovnicu kojeg sam ikad napisala, a koja samo što nije objavljena, rezultat je mog iskustva turističkog vodiča, strasti koju imam prema hrani, nekih projekata vezanih za gastronomiju i pokušaja da djeci općenito približim bogatstvo koje Hrvatska ima i u tom području. Inspiriraju me i svakodnevne situacije i ljudi, odnosi…a ponekad me i muči. Inspiracija. Zapravo, možda točnije, kako inspiraciju pretočiti u riječi i rečenice.
Većini ljudi prijatelji predstavljaju veliku vrijednost u životu. Što Vama predstavljaju Vaši prijatelji?
I ja sam u toj većini 😊 Imam prijatelje s kojima me veže povijest, dugogodišnja. Imam i neke koji su neplanirano, iznenada ušli u moj život – neki kroz slučajne susrete, neki kroz posao. I svi su jednako vrijedni, jer to su ljudi pred kojima se ruše zidovi, ograde. Trenutak u kojem osjetiš da možeš maknuti štit, izvući glavu iz knjige ili skinuti slušalice, a osjetiti se sigurno u tom malom svemiru, taj trenutak je čaroban. Važno mi je međusobno razumijevanje, podrška, spontanost, smijeh i sve ono što ja svojim prijateljima mogu dati, a trudim se dati što više.
