Jedan od glavnih razloga za posjet Južnoj Africi je njezino životinjsko blago. Na putu prema sjeveroistoku JAR-a i našoj glavnoj destinaciji – NP Kruger -, proveli smo dva dana mentalno i fizički pripremajući se za Veliku petorku posjetom selu St. Lucia, okruženu močvarnim parkom iSimangaliso, prvom lokacijom u Južnoj Africi koje je UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Sveta Lucija leži na veličanstvenom estuariju Svete Lucije, jednom od najvećih u Africi, koji se proteže na više od 85 kilometara.
Odlikuje se mnoštvom divljih životinja, netaknutom prirodnom ljepotom i bogatstvom aktivnosti. Ovo utočište mira nudi izvrstan brdski biciklizam, planinarenje, promatranje ptica i ribolov na otvorenom moru. Mi smo se odlučili za vožnju brodom u potrazi za vodenkonjima (popularnim nilskim konjima) i krokodilima. Uspješno!
Drugi dan nas je odveo u Park Hluhluwe–Imfolozi, dragulj u kruni rezervata divljači KwaZulu Natal. Proglašen 1895. godine, ujedno je i najstariji rezervat divljači u Africi.
U početku dva odvojena rezervata, spojena su u jedinstveni rezervat od 94 000 hektara koji je dom jednoj petini svjetske populacije crno-bijelih nosoroga. Upravo je ovdje 1960-ih započela međunarodno priznata Operacija Nosorog, uspješno hvatajući i preseljavajući bijele nosoroge u utočišta u Južnoj Africi i inozemstvu.
Jedan od najvećih svjetskih rezervata divljači
Nestrpljivi smo, pa krećemo prema NP Krugeru. Prostirući se na više od dva milijuna hektara, poznati Nacionalni park Kruger jedan je od najvećih svjetskih rezervata divljači i uistinu izvanredno odredište. Dom je za preko 130 vrsta sisavaca i 500 vrsta ptica. Najiščekivanija je naravno „Velika petorka“ (lav, afrički slon, afrički bivol, leopard i crni nosorog). Jeste li znali da postoji i „Mala petorka“? “Skupina je to manjih afričkih životinja koje odražavaju imena ali i izgled poznate “Velike petorke”: slonov rovac, mravlji lav, leopard kornjača, nosorog buba i bizonski tkalac.
Nakon izvrsnog smještaja u Kruger Gate Hotelu, cjelodnevni safari započinje u ranojutarnjim satima. Okupljamo se u 5.30 (malo smo se smrznuli) i ukrcavamo u otvorena safari vozila. Inače, posjetitelji mogu birati jutarnje ili popodnevne, pa čak i noćne vožnje. Savjetuju se jutarnje jer su tada životinje najaktivnije. Tako je i bilo. Svih 5 iz Velike petorke smo uspjeli vidjeti do 13.00 sati. Popodne je donijelo skoro ljetne temperature i potjeralo životinje na „dremku“. A i mi smo se skinuli u kratke rukave.
Nakon sat-dva vožnje stali smo na doručak, a odmah su nas okružili majmuni. Navikli na ljude, žicaju koru banane ili komadić sendviča.
Od jutra su nas oduševljavale kudu antilope kojih ima na stotine, a kako smo ulazili sve dublje u park i naša očekivanja su rasla. Opravdano!
Kako zapravo izgleda safari?
Vozeći se po 10% od 2294 km cesta otvorenih za javnost, do ručka smo „uhvatili“ svu petorku. Da opišem kako to izgleda. Svaki vozač safari vozila ima najviše 9 putnika. Može biti i manje ako ste tako dogovorili. On je ujedno i vodič. Dok nam priča, mimoilazimo se s drugim vozilima i vozači si međusobno izmjenjuju informacije o lokacijama na kojima je upravo viđena neka od životinja. Dolaskom na takvu lokaciju, vozilo staje, svi se utišamo (naravno imamo informaciju što možemo vidjeti i gdje), telefoni su u pripremi i čekamo. Automobili se ne smiju napuštati. Gužva je veća što je životinju teže uočiti. U očekivanju smo neuhvatljivog leoparda. Evo ga!
Krećemo dalje. Po putu su žirafe i hijene koje se ne skrivaju.
Afričkog slona i bivola je bilo lako uočiti. Osim što su veliki, ne skrivaju se pred ljudima.
Prije pauze za ručak koja je u cijeni dogovorenog safarija i organizirana na jednom od odmorišta sa restoranima i suvenirnicama, pokušavamo još „uloviti“ lava. Doznali smo da je prijepodne za to najveća šansa. Osim što im je popodne vruće, vrijeme im je i za odmor. Premda je zimsko razdoblje, popodnevne temperature dosežu 25 stupnjeva.
Nismo ostali razočarani. Najednom prvo šušur, a zatim muk. Iz raslinja pokraj ceste, izašao je kralj životinja, prošetao pokraj nas ne obazirući se i ponovo nestao među granama. Vrhunac!
Još dva sata vožnje nakon ručka uživajući uglavnom u kudu antilopama. I kraj safarija u 16.00 sati.
Jedinstveni doživljaj!
–
Tekst i foto: Anita Robinić
