Mauricijus je otočna država u Indijskom oceanu, blizu Madagaskara. Dio je Maskarenskih otoka, a nastao je nizom vulkanskih erupcija koje više nisu aktivne. Bio je stanište izumrle ptice Dodo koja je poznata kao ptica koja ne leti.
Mauricijus nam je na listi već neko vrijeme pa je došao i red na njega. Bukirali smo putovanje u jesen prošle godine za veljaču jer su tad zimski praznici. Iako je prvotni plan bio ići oko Uskrsa, kako su se promijenili praznici tako se i naša odluka promijenila. Siječanj i veljača slove kao mjeseci s najviše kiše i mogućih ciklona. No kako se zadnjih godina pokazalo da veljača zna biti bolja od travnja, odlučili smo ići u tom periodu. A kako nam je bilo i vrijedi li riskirati saznajte u nastavku.
Viza i formulari prije polaska
Prije nego krenete na put, nekoliko dana prije samog puta, morate ispuniti Mauritius All-In-One Travel Form. Njega ćete morati pokazati kad sletite na carinskoj kontroli. Besplatan je i brzo se ispuni.
Za hrvatske i slovenske državljane viza nije potrebna.
Put do Mauricijusa
Putovali smo Jungle agencijom iz Beograda jer nam je to bila puno povoljnija opcija nego iz Zagreba. Kad smo vidjeli razliku od nekoliko stotina eura po osobi, nismo ni sekunde razmišljali od kud idemo. A primjerice za isto putovanje ako krećete za doček Nove godine iz Zagreba, cijena je preko 1000 eura skuplja po osobi. Tako smo mi u jesen bukirali 2 različita putovanja za praktički cijenu jednog.
Autom smo išli do Beograda i auto opet parkirali kao i prošle godine na Aerodrom parkingu koji vas kombijem dovezu do aerodroma i poslije dođu po vas. Cijena je ista kao i prošle godine, za 10 dana 4500 dinara (38 eur). Za razliku od cestarine koja je poskupila, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Ali trošak je opet zanemariv kad se gleda razlika u cijeni.
Prvi put smo letili Austrian Airlinesom preko Beča i naravno da smo izašli van u Beču jer obožavamo takve bonuse na putu. Ono što mogu reći je da kad vas jednom Turkish razmazi sve ostalo je vodica…OK, nismo još letili Emiratima pa to iskustvo vrijedno pažnje čekamo. Jedino vrijedno pamćenja s ovom avio kompanijom je fina čokoladica koja se dobije na ovom kratkom letu Beograd-Beč. Sve ostalo nije vrijedno pažnje, da ne spominjem drveni beštek. Jednostavno je sve sporije i drugačije nego s Turkishem. No ipak najbitnije, doletili smo svugdje sigurno i bez problema!
Sunčana dobrodošlica na Mauricijus
Sletili smo ujutro oko 8 sati, ali nažalost imali smo sjedala u sredini aviona pa nismo mogli snimati kadrove Mauricijusa iz zraka (na povratku smo imali prozor ali je bila noć). Dočekalo nas je sunce i vrućina što se lakše podnijelo u samom startu jer su nas spojili na gate. Nismo izlazili van kao na Sejšelima. Carinska kontrola je relativno brzo gotova obzirom na količinu ljudi koji su sletili samo s našim avionom (preko 500 osoba). I sad u putovnici osim Coco de mera imamo i Dodu 😊.
Nakon carine i preuzimanja kofera odmah je uslijedilo presvlačenje jer smo na ovaj put vukli i jakne radi izlaska u Beču u kojem je bilo 4 stupnja, a ovdje 30! A onda mjenjačnica i kupovina SIM kartice.
Novci
Službena valuta je mauricijska rupija (MUR). Kao i svaki put do sada u Africi vrijedi pravilo da je najpovoljniji tečaj na aerodromu. Ima dosta šaltera i svi imaju isti tečaj. Nama je bio 1 eur= 47,75 MUR. A kad si pretvarate u glavi najlakše je s 50 dijeliti.
Kasnije u Port Louisu smo vidjeli da je tečaj 46, a u mjenjačnici u našem hotelu je čak bio i ok, 47 mur. U svakom slučaju lošije nego na aerodromu.
Inače možete na dosta mjesta plaćati u dolarima, ali vam vrate rupije. Primaju i kartice u većim dućanima i restoranima. No nama je glavno sredstvo plaćanja bila mauricijska rupija.
Internet i struja
Na aerodromu smo odmah kupili i sim karticu, za 20 eur dobije se 200 GB koje vrijede 30 dana, a to mi nismo uspjeli ni potrošiti iako smo dijelili internet. Imaju dva operatera, mi smo čini mi se Emtel kupili. I jednaka je cijena za Sim i e-sim karticu. Možete je unaprijed naručiti, ali nema potrebe. Mi smo sve obavili u nekoliko minuta, nije bila gužva oko njih.
U hotelu je bio ok wifi, ali je znao izbacivati. Tako da smo često koristili internet sa SIM kartce. I ono šta jako teško funkcionira (i preko SIm kartice) su poruke preko WhatsAppa, prolaze ali sa dosta zakašnjenja, nekad i po nekoliko sati. No ako nekog zovete preko Wap radi bez problema. Tako da nam je glavni kanal za razmjenu poruka bio Viber koji radi super. I Telegram radi isto jako dobro.
Struja je ista kao u Evropi 220V, ali su utičnice drugačije. Stoga ponesite adapter kao za Englesku. Ako i zaboravite ima ih kupiti u supermarketu po cijeni 100 Mur (2 eur).
Smještaj
Aerodrom nije u blizini glavnog grada nego na jugoistoku otoka, a naš smješta se nalazi na sjeverozapadu – Trou aux Biches. Tako smo se mi uputili u jedan busić, a koferi u drugi busić i vozili se nekih sat i 10 minuta do hotela. U hotelu su nas dočekali s mokrim ručnicima za osvježenje i bezalkoholnim pićem, a kad smo riješili formalnosti check ina, uputili smo se u smještaj. Mi smo bili u Residence Potosi koji funkcionira kao zgrada s apartmanima i ima bazen. Nalazi se na samoj busnoj stanici, a ispod su dućani, mjenjačnica pa smo se osjećali kao kod nas doma. S razlikom da imamo pogled na more!
Hranili smo se u hotelu Le Palmiste u kojem su nas i dočekali jer su oba objekta u istom vlasništvu. La Palmiste je klasični hotel s restoranom, 3 bazena, palmicama… Jedan od drugog su udaljeni 1 min pješice.
Naš apartman je bio trokrevetni što znači da smo imali dvije sobe i kuhinju s mikrovalnom, kuhalom za vodu, frižider kao i u sobama…. Što se tiče čistoće, sve je bilo uredno i čisto, ali mijenjanje ručnika u kupaoni je bila priča za sebe. Znali su nam staviti nečiste ručnike pa smo urgirali da zamijene, a ručnik za noge ne znam jesu li jednom zamijenili. U La Palmisti smo dobivali ručnike za plažu ali smo ih smjeli zamijeniti svaki drugi dan. To je malo blesavo jer se često nisu osušili za idući dan. Vlaga je, ali opet manja nego šta je bila na Sejšelima. No roba se u pravilu suši 2 dana, a ako smo htjeli ubrzati proces tu je bio dobri stari fen 😊.
Hrana
Kako smo mi imali polupansion u hotelu (doručak i večeru) nismo baš nešto jeli vani. Par puta smo na plaži jeli jer na svim plažama imate food truckove s povoljnom i finom hranom. Iako cijene se razlikuju od plaže do plaže.
Na Mont Choisy plaži koja se nalazi na sjeveru pojeli smo hamburgere i noodlse (beef hambi je bio 375 mur/8 eur kao i noodles, chicken hambi 370 MUR/7,5 eur). Noodles su bili jako fini i velika porcija da sam podijelila i s dečkima koji su jeli hambi. U Grand Baie na plaži također na sjeveru, smo pojeli najjeftiniji noodles za samo 150 MUR (3 eur). Porcija je bila nešto manja, ali taman da se najedete.
Jeli smo i sladoled iz onih kamiončića koji sviraju. Sladoled je iz automata okusa vanilije posipan raznim mrvicama i preljevom. A to je priča za sebe – na istoj plaži tri kamiona svaki ima drugačiju cijenu, ali nude svi isto. Tako da smo prvi sladoled pojeli na plaži Belle Mare na istoku gdje smo 2 sladoleda platili nekih 175 MUR. A onda na Mont Choisy smo lagano pali u nesvijest kako su nas oženili. Jedan je bio 250 MUR da bi poslije saznali da su drugi još skuplje platili na istoj plaži (300 mur jedan). Moram li reći da ti sladoledi uopće ne vrijede tih novaca (5-6 eur)? Ali zMai i dalje gleda u sladoled kao u svetinju.
Piće
Lokalno pivo je Phoenix, njega smo pili i dobro je. U supermarketu je cijena oko 1,80 eur, dok je u bircu na plaži ili u našem hotelskom bio oko 3,5 eur. Tako da smo se mi uglavnom u supermarketu opskrbili pivom i onda predvečer na plaži uživali promatrat svijet oko sebe. Ne možemo baš reći da smo uživali u zalascima sunca jer bi uglavnom bili oblaci preko sunca, ali su kadrovi bili predivni i na taj način. To su mi bili baš pravi opuštajući trenuci i pravi odmor.
Vodu za piće morate kupovati, mi smo kupovali 5 litara po 75 MUR. Iako smo ovaj put prali zube s vodom iz pipe, samo smo pazili da je ne progutamo.
Ono šta je bitno naglasiti je da sve rano zatvara. Na plaži food truckovi zatvaraju već oko 15,16 sati, supermarket zatvara u 19 sati, mini marketi rade do 21 sat, ali u nekima neka alkohola.
Otok za umirovljenike
Marucijus često zovu otokom za umirovljenike pa ako ste mislili ovdje doći radi nekog ludog tuluma, odmah promijenite destinaciju. U dosta turističkih mjesta nemate gdje izaći, bude poneki restoran otvoren i to je to. Nemate ni štandove pa da onako prošećete ulicom malo ubit vrijeme buljeći u suvenire. Tako da smo i mi nakon večere ostajali u hotelskom kafiću gdje je obično bila muzika, ponekad i neki plesni program i onda prema sobi već oko 22 sata. Prednost smo davali plaži kao i odlasku na izlete da što više toga vidimo. Zato nam odlazak ranije na spavanje nije teško padao.
Mauricijus je inače 3 sata ispred nas kad smo na zimskom vremenu, a 2 sata kad smo mi na ljetnom.
Kretanje po otoku
Ovdje se vozi lijevom stranom, a ako rentate auto potrebna je međunarodna vozačka (iako nismo to isprobavali iz prve ruke ali tako su nam rekli).
Taxi je druga opcija, a cijene su nekako kao i kod nas. I možete se dogovoriti oko cijene.
Primjerice od našeg hotela do Grand Baie što je udaljeno nekih 8 km platili smo 600 MUR (12,50 eur) za oba smjera. S taksistom smo dogovorili da ćemo ga zvati kad da dođe po nas i platili smo tek na povratku dogovorenu cijenu. Vožnja do Botaničkog vrta (udaljen oko 14 km od hotela) s čekanjem dok smo unutra je bila 2000 MUR (42 eur).
S taksistima se možete dogovoriti da vas vode na izlete što može ispast povoljno, naročito ako se skupi vas nekoliko pa podijelite trošak. Gledajte da taxi ima sjedala za 7 osoba ako vas je više.
Općenito, iskustva s taksisitma su nam ok, ljubazni su i susretljivi.
Imate i opciju DodoGo preko aplikacije koja je kao naš Bolt. Oni su nešto povoljniji i s njima se isto možete dogovoriti da vas čekaju.
Imate i gradski autobus koji na kraju nismo uopće isprobali jer nam je vrijeme proletilo.
Kada je najbolje posjetiti Mauricijus?
Mauricijus ima tropsku klimu s vrućim, vlažnim i kišovitim ljetima (osobito od siječnja do ožujka) i hladnim i suhim zimama. Vrijeme također malo varira od regije do regije. Sjever i zapad su najsunčaniji i najsuši, a jug i istok mogu biti prilično vjetroviti, posebno tijekom zime, dok je središte puno hladnije.
Kao najgore vrijeme za posjet domaći će vam često reći da je upravo od siječnja do ožujka jer su to najtopliji i najkišovitiji mjeseci. Ovo je ujedno i sezona ciklona. Tako da vrijeme može biti vrlo nepredvidivo, iako još uvijek može biti sunčano u određenim danima. Kao što smo rekli na početku, vrijeme može biti predivno s malo ili nimalo kiše, a može vas zadesiti i više kiše. Nama je vrijeme bilo uglavnom poluoblačno/oblačno sa suncem kroz oblake, bilo je i sunca i čistog plavog neba kojem smo se posebno veselili. Ali i svaki dan nam je pala neka kišica ili pljusak u trajanju 10 minuta.
No, ipak imali smo upozorenje na ciklonu klase 3 koje je značilo da se sve zatvara, ne rade dućani, ne voze gradski autobusi, taxiji, aerodrom se zatvara… To nam je poremetilo planove za jedan izlet na jugu tako da nam je to ostalo za neki drugi put.
Kao najbolje vrijeme preporučuje se posjet u listopadu ili studenom jer su ovo najsušniji mjeseci u godini. Kažu da je ovo daleko najbolje doba godine za odlazak na Mauricijus ako želite u potpunosti uživati na plažama, posjetiti otoke ili planinariti. Hoteli i izleti također će biti nešto jeftiniji.
No, u komunikaciji s jednom curom koja je bila u tom periodu rekla je da im je apsolutno svaki dan padala kiša. E pa sad vi budite pametni 😊.
Gdje odabrati smještaj ovisno o vremenu?
Vrijeme na Mauricijusu malo se razlikuje od regije do regije. Sjeverna i zapadna obala su najtoplije i ima najmanje kiše. Dakle, ako tražite najbolje regije za boravak na Mauricijusu, preporučuje se sjever ili zapad.
S druge strane, vrijeme na jugu i istoku Mauricijusa je nešto svježije. Tamo ima i više vjetra tijekom zimskih mjeseci, uglavnom između srpnja i rujna. Ljudi koji su bili na istočnoj strani u 11 mjesecu rekli su da je bilo previše vjetra.
Izleti
Kako smo mi uplatili aranžman preko agencije, imali smo 2 izleta gratis (Le Morne i Port Louise s Mont Choisy plažom), a 2 smo platili (Ile aux Cerfs i istočne plaže). Agencija je imala još 2 izleta u ponudi koje mi nismo htjeli (park Casela i otok Gabriel), nego smo te dane htjeli iskoristiti za samostalno istraživanje otoka. Imali smo cijeli dogovor za jug otoka no ciklon se umiješao pa nam to ostaje za neki drugi put u životu.
Za ovo putovanje, prvi put smo morali već u Zagrebu donijeti odluku na koje izlete želimo ići jer tako traže lokalni partneri kako bi znali organizirati turu. A da bi se izlet održao mora biti 8 prijavljenih preko njih. To nam se nije baš svidjelo. No kao smo imali dojave kakav je koji izlet, istražujući o svakom od njih odlučili smo koje želimo i koje ne želimo. Djeci po pitanju popusta ovdje nisu uopće naklonjeni – daju 10 usd popusta po izletu bez obzira da li izlet košta 30 ili 70 usd.
Kad dogovoarate sami, naročito s taksistom da vas voza okolo, priča je naravno drugačija i iscjenkate se za cifru. Samostalno smo taksijem išli do Grand Baie i plaže La Cuvete te u Botanički vrt.
U idućem dijelu pišemo o svim tim izletima i plažama koje smo posjetili kao i zašto je izumrla ptica Dodo. A saznat ćete i šta nas je jako iznenadilo u glavnom gradu.
PS: Inače, kad putujete s Jungle agencijom, često ste sami na putu do dolaska na destinaciju gdje vas na aerodromu čeka vodič. Niste dužni ići nigdje s grupom ako ne želite. Oni su nama super jer su dosta povoljni i kao neki hibrid između agencije i solo putovanja.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Branka i Dejan
