Jednog zimskog dana odluka je pala da se na sam početak ljeta ide na Cipar, točnije na Sjeverni Cipar
Prije desetak godina jedna od hit destinacija koje su naše agencije nudile je bio Sjeverni Cipar. Nažalost, u zadnje vrijeme ne nailazim baš često da se nudi to putovanje, a ne nailazim ni na objave po društvenim mrežama. Stoga sam odlučila približiti ovu destinaciju našim iskustvom.
Mi smo letjeli charter letom iz Ljubljane i prva stanica je bila Antalya u kojoj smo morali odraditi samo tehničko slijetanje. Naime, kako Sjeverni Cipar nije međunarodno priznata država nego je pod Turskom zaštitom, nije dozvoljeno slijetanje i polijetanje zrakoplova koji nije bio na turskom tlu. Neovisnost je proglašena 1983. godine kada je i usvojeno puno ime – Turska Republika Sjeverni Cipar, a kao država priznata je jedino od strane Turske.
Salamis
Mi smo izabrali južni dio otoka i područje Famagusta zbog dugih pješčanih plaža. Ono što nas je najviše oduševilo je bilo more. Iako nešto manje slano nego naše Jadransko, jako je čisto i bistro te pruža pravi užitak za kupanje. Uostalom negdje u to vrijeme je to područje proglašeno za najčišće more u Mediteranu.
U blizini našeg hotela nalaze se ruševine antičkog grada Salamis (uništen 647.godine) do kojeg smo došli pješice uz plažu. Krenuli smo rano, oko 8 ujutro, da izbjegnemo vrućinu. No tamo je u 6 mjesecu bilo toliko vruće da smo se ta dva kilometra hodanja po pjesku svako malo okupali. To je bar prednost hodanja uz plažu 😊. Na putu smo vidjeli zapuštene hotele, nekakvo poluzapušteno kamp naselje i prazne plažice na kojima su domaćini dolazili na kupanje sa svojim psima. Mene je to naravno oduševilo.
Nakon nekih sat vremena hodanja, došli smo do našeg odredišta. Super je što su ljudi ležerni pa se dosta turista koji tako došeću kao i mi, ne treba oblačiti nego se jednostavno u kupaćem možete prošetati kroz te povijesne prostore. Nakon obilaska smo ostali na plaži ispred samog nalazišta jer je bila puno ljepša od hotelske plaže (koja je također bila lijepa).
Famagusta i grad duhova
Nekoliko kilometara dalje je Famagusta koja je poznata po staroj katedrali Sv.Nicolas i Othellovom stupu iz 12. stoljeća koji predstavlja prizor iz istoimene tragedije Williama Shakespearea.
U Famagusti se nalazi i mjesto Varosa koja je danas grad duhova ili grad tišine u kojem nitko ne živi skoro 50 godina. Naime, 1974. godine ovdje je bila turska invazija na Cipar radi čišćenja turskog dijela otoka od Grka. Tom prilikom su Grci sa tek ponekom torbom bježali iz svojih domova pred Turcima prema većinski grčkom dijelu otoka. Vjerovali su da će se kroz tjedan dana vratiti, no to se do danas nije dogodilo. Turci su pronašli napušteni grad i ogradili ga kao zabranjenu zonu, postavili vojsku i to je tako do danas jer još nije postignut dogovor kome pripada taj dio. Stoga, nekad prestižno mjesto sa jednom od najljepših rivijera 60-ih godina koju su posjećivali najpoznatiji glumci, stoji prazno i propada.
Navodno je u stanovima ostavljeno prljavo posuđe, a u trgovinama je roba iz 1974. godine. Sve je zamrznuto u vremenu, a ljudi samo preko žice mogu promatrati svoje kuće koje su tu ostavili.
Poluotok Karpas
Sami vrh ili rep Cipra je poluotok Karpas koji slovi za najljepši dio otoka. A tu je smještena i najljepša plaža koju su i kornjače izabrale za svoje odredište na koju ukopavaju jaja. Nažalost, nismo imali priliku vidjeti mlade kornjače u vrijeme našeg boravka jer je njihovo vrijeme u 9 mjesecu. Plaža je dugačka 3 km i prema legendi upravo na tom mjestu je rođena Afrodita iz pjene. Tu su i mali bungalovi za one koji žele u samoći i tišini uživati cijele dane s prekrasnim pogledom na more. Mi smo bili nekoliko sati na kupanju i uživali kao mala djeca u valovima, pjesku i moru.
Samostan sv. Andrije
Na samom kraju poluotoka Karpas nalazi se samostan sv. Andrije koji je zanimljiv po 3 stvari. Prvo je da se u kapelici nalazi oltar sv. Andrije pred kojim se treba pomoliti i poljubiti sliku, zatim zapaliti svijeću i zamisliti želju. Vodička nam je rekla da se njezina želja ispunila pa smo tako i mi zamislili svoju želju u nadi za ostvarenjem. Sad s pomakom od 10 godina, mogu reći da se ta moja želja ostvarila 2015. godine 😊.
Nasuprot slike nalazi se posuda sa ljekovitim uljem pa s njim treba namaziti dio tijela koji je bolan i bol onda prolazi. Također, vatica ili maramica se namoči u ulje i spremi u najlon vrećicu koja se treba držati u kući gdje se boravi i uvijek kad zatreba sa vatice se uzme ulje za oboljelo mjesto.
Treća zanimljiva stvar je izvor svete vode koji je odmah uz kapelicu, tik uz more. Inače na cijelom otoku voda nije pitka no na ovom mjestu je voda pitka i stoga je posjećuje puno domaćina i turista.
Vožnja po otoku je zanimljiva i zbog divljih magaraca koji borave samo na tom dijelu otoka. Poznati su po tome da znaju stati nasred ceste i ne možete nigdje dok se ne maknu ili dok ih ne nahranite. Mladi magarci su još plašljivi i bježe od ljudi, ali stariji primjerci znaju da će se tako dobro nahraniti i vrlo su pitomi po tom pitanju. Ne treba ni reći da smo ih hranili iz ruke!
Poluotok je zanimljiv i zbog svog mjesta Dipkarpaz, jednog od rijetkih mjesta na otoku gdje grčki i turski stanovnici žive u skladu.
Kyrenia
Na samom sjevernom dijelu Sjevernog Cipra, najznačajnije mjesto je Kyrenia sa svojom velikom lukom. Tu se nalazi povijesna tvrđava sagrađena u bizantskom razdoblju, koju su kasnije koristili i dograđivali križari i Mlećani. U tvrđavi, u sklopu muzeja nalazi se i najstariji grčki brod koji je ikada pronađen. Prošetali smo oko zidina koje pružaju lijep pogled na luku i gradić. Nakon toga smo se spustili i prošetali kroz mjesto koje je vrvilo uglavnom engleskim turistima.
Nikozija
Put smo nastavili prema glavnom gradu Nikoziji. U stari grad se ulazi cestom koju su Grci probili kroz mletačke zidine te dalje prema venecijanskom obelisku koji je nekad određivao visinu do koje se moglo graditi. Mirisi i zvukovi nastavljaju se na Buyuk Hanu, jednom od najboljih primjera otomanske arhitekture u Nikoziji. Ova građevina s kraja 16 stoljeća je gotovo posve zatvorena prema ulici s kojom je povezana samo preko dvoje povećih vratiju. Unutrašnjost čine prostorije raspoređene na dva kata oko četvrtastog dvorišta. Tu su putnici običavali prespavati za vrijeme nekada dugačkih karavanskih putovanja. Buyuk Han je dakle nekada bio neka vrsta hotela. Danas su njegove prostorije pretvorene u kafiće, suvenirnice i male umjetničke radionice. Tu smo i ručali tradicionalnu ciparsku kuhinju koja daje ono najbolje od grčke i turske kuhinje. A znamo koliko su obe kuhinje odlične.
Poslije smo posjetili staru tržnicu te nastavili obilazak prema džamiji Selimiye, nekadašnjoj gotičkoj katedrali sv. Sofije koju su osmanlije nakon osvajanja preuredili u džamiju.
Cipar
Kad smo već u glavnom gradu, odlučili smo preći u grčki dio Nikozije. Sama granica nalazi se usred ulice Ledra i prelazak preko granice s grčke strane je samo formalnost. No na turskom dijelu se obavezno mora dobiti pečat kod izlaska i ponovnog ulaska u zemlju.
Prelaskom u grčki dio odmah se vidi europski duh. Čitajući o tome prije puta, sjećam se da mi je išla na živce ta rečenica, ali doista je tako. Ulica, ona ista po kojoj smo hodali prije granice, je ovdje uređenija, tu se nalaze svi poznati dućani, lanci restorana i slično. Internet imate u većem dijelu ulice. No tu su ujedno i puno skuplje cijene u odnosu na turski dio. Tako smo primjerice dva espressa i colu prije 10 godina platili 9,50 eur.
Nismo puno hodali po grčkom dijelu jer su vrućina i umor učinili svoje, pa smo odmarali uz tu skupu kavicu 😊.
Neke zanimljivosti Sjevernog Cipra
- Vozi se lijevom stranom
- Službena valuta je Turska lira
- Tečaj u hotelima je lošiji od mjenjačnica
- Nema cjenkanja kod kupovine
- Hrana je odlična jer se uzelo najbolje iz turske i grčke kuhinje
- Ciprani su najdugovječnijji europski narod, a tajna je u svakodnevnom korištenju ulja od rogača, crnog sezama i maslinovog ulja
Kako doći na Sjeverni Cipar
Koliko sam nabrzinu uspjela istražiti, već neko vrijeme naša nijedna agencija ne nudi putovanje u Sjeverni Cipar. A nekad se puno nudilo i to po vrlo povoljnoj cijeni aranžmana za tjedan dana. U Sloveniji ima ponuda, ali s polaskom iz Beča.
U vlastitoj organizaciji je najbolje ići s Turkish Airlines preko Istanbula do mjesta blizu Nikozije (aerodrom Ercan). Pogledom na trenutne cijene avio karta za primjerice svibanj i lipanj 2024. vidim da je cijena povratne karte oko 370 eur po osobi.
Hotel Salamis u kojem smo mi bili za dvoje odraslih i dijete, all inclusive usluga je oko 280 eur noćenje, dok je za dvoje odraslih oko 200 eur. Ima naravno i jeftinijih opcija.
U svakom slučaju treba gledati kao i za ostale destinacije kad su neke akcije i slično.
–
Branka BH; Foto: privatna arhiva
