Oko nas su rasle šume posljednja je izložba u Galeriji Događanja prije ljetne stanke. Otvorenje izložbe koja obuhvaća dva recentna ciklusa slika čija je autorica Ana Kolega biti će u utorak, 13. lipnja u 19 sati, dok je izložbu moguće razgledati sve do 27. lipnja.
Ciklus Oko nas su rasle šume, slikan akrilnim bojama u kombinaciji s betonom, poigrava se temom nametnutih standarda kroz bajke i priče. Naime, autorica pokušava razbiti vlastitu iluziju kroz likovno istraživanje, uspostavljajući dijalektiku između iluzionističkog svijeta u sebi i realiteta oko nje.
Sretni ciklus obuhvaća slike na platnu većih dimenzija u kombiniranoj tehnici, a bavi se temama svakodnevnog života u svoj njegovoj jednostavnosti. Autorica bilježi male i jednostavne trenutke iz svakodnevice koji na neki način prolaze neprimijećeno te ih vrlo često uzimamo zdravo za gotovo.
Slikarska platna Ane Kolege koja inače prepoznajemo po ljetnim vizurama, vedrim prizorima i ljubavnim zanosima te žarkoj paleti boja i sveopćem slavlju životnog putovanja okupanog suncem ovog puta dolaze u drugačijem tonu. Boja izostaje, a akromatski prizori fokusiraju se na živahnu liniju dalekih šuma i ne uvijek tako pristupačnih prikaza. Jedinu kromatsku notu i pulsirajući ritam daje ponegdje prisutan crveni akcent. Fokus ovog autoričinog ciklusa bajkoviti je svijet odbjeglih princeza, krilatih vukova i sjenovitih prostora naših jastava, metaboliziran kroz društvena, ali i osobna sjećanja.
Cjelokupna izložba metaforom sadržanom već u samom nazivu sugerira tvrdokornu zamagljenost pogleda na život i realnost uslijed izlaganja raznoraznim tuđim iskustvenim izvorima koji čovjeku nameću obrazac percipiranja i ponašanja. Dapače, u recentno vrijeme digitalnih konektiranja, sve se više zagovara povratak kontaktu, pripovijedanju i usmenim predajama, te integrativnim porukama koje u pozadini nose. Taj fragmentarni svijet pomiješanih priča i kolektivnih sjećanja i ovdje je pred nama.
Osim što potiče traganje za ravnotežom između željene utopije i onoga što uistinu jest čovjekova zbilja, autorica želi usporiti uobičajenu užurbanost suvremenog čovjeka i upoznati promatrača s kompleksnošću naizgled banalnih sitnica kojima u traganju za višim smislom ne posvećuje pažnju.
Kroz dva zrela, filozofski i životno potkovana ciklusa cilj je promatrača bar nakratko vratiti na, simbolički rečeno, tvorničke postavke i podsjetiti ga da u želji za ispisivanjem životne ploče nije potrebno neobazrivo trčati, već je poželjno zastati, upijati i ostaviti dovoljno prostora za samostalnu kritičku analizu sadržaja kojima smo izvrgnuti.
