Odlazak na Uskršnji otok. Posjet kojem smo se svi najviše radovali na ovom putovanju. Najizoliranije mjesto na svijetu. Do ovog otoka može se doći jedino avionskom linijom iz Santiaga. Ili nekim od kruzera koji nude krstarenja „put oko svijeta“. U tom slučaju, imate samo par sati na raspolaganju za otok koji nudi toliko ljepote i povijesti da je nama 3 dana bilo malo.
Avio karte za Uskršnji otok rezervirali smo prije nego smo napravili plan za putovanje u Čile. I onda smo prema tome organizirali ostatak putovanja. Karte su nas koštale 350€ po osobi i to je odlična cijena, s obzirom da smo nekoliko dana tražili i uglavnom su bile preko 500€. Kako se bližio naš datum putovanja išle su i do 900€! Zato ako ovaj otok želite ubaciti u svoj itinerar, prijedlog je da karte uzmite što ranije, jer iz Santiaga do Rapa Nuia lete svega 2 aviona dnevno. I 15 mjesta u avionu unaprijed je rezervirano za otočane, koji plaćaju 150€ po smjeru.
Kako doći do otoka
Za odlazak na Uskršnji otok vrijede malo drugačija pravila u odnosu na druge unutrašnje letove. Prije svega morate biti na aerodromu 3h prije leta. Prvo predajete prtljagu, a zatim idete na poseban izlaz za Rapa Nui. Prije nego pristupite šalteru imigracijske policije kod sebe morate imati isprintanu potvrdu popunjenog FUI obrasca i potvrdu rezervacije od iznajmljivača sa točno označenim datumima boravka.
FUI obrazac, tj. „Rapa Nui Entry Form“ popunjavate preko linka koji vam obično pošalje domaćin kod kojeg boravite. Na šalteru dobijete potvrdu o FUI obrascu i s tim nastavljate dalje prema boardingu. FUI potvrda slična je PDI potvrdi koja se dobije prilikom ulaska u zemlju, s tim da ovu potvrdu predajete nekom od službenika neposredno pred ulazak u avion. Ukoliko bez popunjenog FUI obrasca dođete do imigracionog šaltera, bit ćete vraćeni! Troje ljudi ispred nas nisu pustili dalje! Let od Santiaga do Uskršnjeg otoka traje 5h i usluga u LATAM avionima bila je odlična! Čim sletite zaboravite na svoj e-sim, jer zbog specifičnog podneblja i lokacije na otoku internet funkcionira samo uz pomoć Starlinka.
Otok je dosta mali, lako ga je obići autom u jednom danu i svuda ćete naići na preporuku da će vam 3 dana/3 noći biti dovoljna. Mi smo se tim savjetima i vodili, što je vjerujem dovoljno za one koji samo žele vidjeti. Ali ako želite i osjetiti, onda preporučujem i koji dan više. Na površini od 163km2 (gotovo dvostruko manji od npr. Hvara) nalazi se toliko čudesnih krajolika, povijesnih mjesta, ugaslih vulkana, dramatičnih litica i špilja i jednostavno ne možete ostati ravnodušni na sve što vas okružuje.
Hanga Roa – srce života na otoku
Glavno i jedino mjesto na otoku je Hanga Roa u kojem smo i našli smještaj. Smještaj je uglavnom jednostavan i ne očekujte nikakav luksuz. Osim ako se ne odlučite za jedini hotel od 5* u kojem su cijene astronomske. U ponudi su uglavnom apartmani, tzv. kabane, i nas su 3 noćenja u jednom takvom smještaju koštala 474$. Iskreno, ne vrijedi, ali je razumljivo da su cijene više, jer je u pitanju najizoliranije mjesto na svijetu. U krugu od 2000 km nemate apsolutno ništa. Najbliže naseljeni je otok Pitcairn, koji je na zapadu udaljen 2075 km, dok je najbliža kopnena država Čile udaljena oko 3600 km. I to je ono što ovom otoku daje posebnu čar.
Ime Uskršnji otok dobio je iz razloga što su se nizozemski moreplovci tamo iskrcali baš na Uskrs 1722. godine. Domorodački naziv otoka bio je „Te Pito te Henua“ što znači „kraj“, „komadić zemlje“ ili „pupak svijeta“, a jedan od naziva bio je i „Mata ki te Rangi“ što znači „oči na nebu“. Hotu Matua najpoznatiji je otočanin ikada. Bio je legendarni prvi doseljenik i ariki mau (vrhovni poglavica odnosno kralj) Uskršnjeg otoka i predak naroda Rapa Nui. Hotu Matua i njegova kolonizacijska ekspedicija s dva kanua bili su Polinežani koji su se iskrcali na plaži Anakena, koja je kasnije bila rezervirana samo za kralja i njegovu obitelj.
Kad smo došli na Anakenu, bilo nam je jasno zašto je upravo ovdje bio kraljev dom. Mjesto je doslovno rajsko! I kupanje na ovoj plaži je moguće, samo se treba paziti meduza. Mi smo baš uboli dan kad ih je bila najezda tako da smo samo „umočili“ noge. I veći dio vremena smo proveli u hladu, jer sunce doslovno prži. Pa bez zaštite svih vrsta ne krećite na sunčanje i u obilaske.
Moai – čuvari prošlosti
Ono po čemu je Rapa Nui naširoko poznat jesu kipovi Moai, koji su i dan-danas enigma mnogim arheolozima i povjesničarima. Kroz dolaske mnogih ekspedicija i međusobna sukobljavanja plemena koja su živjela na otoku, mnoge su se „tajne“ nažalost izgubile u vremenu. Teorije o načinima na koji su kipovi, teški i po desetak tona, podizani i prenošeni do svojih postolja, tzv. ahua, još uvijek nisu znanstveno potvrđene. Kipovi su na glavama imali „pukao“, koji je također težio po nekoliko tona, a za koji su mnogi mislili da je šešir. Međutim, potvrđeno je da je pukao bila kosa koju su tadašnji pripadnici plemena vezivali na glavi. Puno je teorija, još više zanimljivih priča koje smo saznali obilazeći ovaj tajanstveni otok na kojem danas živi oko 10 000 stanovnika, od čega je preostalo svega 4% stanovnika čiste polinežanske krvi.
Obilazak nacionalnih parkova isključivo uz vodiča
Za obilazak otoka najbolje je uzeti rentacar. Cijena najma po danu bila nam je 50 000 CLP (oko 45€). Pojedine lokacije možete obići sami, ali za one najvažnije trebat će vam vodič. Naime, u Nacionalnom parku postoje mjesta koja, iako imate ulaznicu za NP, ne možete posjetiti bez vodiča. To su sva mjesta koja na ulazu uz ogradu imaju kućicu. I to je informacija koju nigdje nismo našli prije dolaska! Sasvim slučajno ušli smo na jedno takvo mjesto, jer u kućici nije bilo nikoga. Razgledali okolo sami i bilo nam je čudno kako su svi oko nas bili u grupama i sa vodičima, sve dok nam jedan lokalni vodič nije prišao i rekao da tuda ne možemo sami hodati i da moramo imati vodiča. Srećom, mi smo preko naših domaćina dogovorili popodnevni obilazak NP-a sa vodičkinjom i objasnili da ćemo se sa njom vratiti kasnije.
Dakle, mjesta kao što su Rano Raraku (planina u kojoj su klesani Moai kipovi i koji su i dan danas ostali razasuti na padinama ove planine), Tongariki (najimpresivnije postolje sa 15 kipova), Ahu a Kivi (postolje sa 7 kipova u središnjem dijelu otoka) i još par poznatih lokacija možete vidjeti samo iza ograde. Čak iako imate ulaznicu, bez vodiča ih ne možete obići. Ali zato na Ahu Tahai, postolje sa kipovima na zapadnoj strani Hanga Roe, možete doći kad god želite. Ovo je ujedno od najljepših mjesta na kojima ćete posmatrati sunce kako tone u Pacifik.
Cijene ulaznica
Ulaznica za Nacionalni park kupuje se online i cijena je 95 000 CLP po osobi, a za djecu od 7 do 12 godina 38 000 CLP. Vodiči na otoku mogu biti samo pripadnici Rapa Nui zajednice i članovi njihovih obitelji. Cijena privatnog vođenja za poludnevnu turu od 3h je 95 000 CLP, a za cjelodnevnu od 6h 180 000 CLP. Mi smo turu uzeli 2 popodneva zaredom. I popodnevne ture ispale su pun pogodak, jer sve grupe na poznate lokalitete idu ujutro, što znači da popodne nema apsolutno nikoga! Ne možete zamisliti koji je luksuz biti sam na takvim mjestima i imati ih samo za sebe!
Naša vodičkinja, porijeklom Njemica, udana je za otočanina i sa njim ima troje djece. Već dugi niz godina živi tamo i fascinantno je bilo slušati priče, ne samo o povijesti Rapa Nui naroda, njihovom načinu života i vjerovanjima, već i o današnjem životu ovog otoka koji je pod upravom Čilea. Iako otočani sa kopnenim Čileancima nemaju baš ništa zajedničko, osim jezika kojim govore.
Svi za jednog, jedan za sve
Ima nešto posebno u tim malim zajednicama koje žive prema načelu „svi za jednog, jedan za sve“! Gdje je zajednica važnija od interesa pojedinca i dje se svi podržavaju, čuvaju i pomažu. Gdje je briga o prirodi i okruženju važnija od profita. Njihova je želja da se broj turista na otoku ne povećava! Odavno nisam vidjela toliki sklad i osjetila toliko mira. Činjenica da ste tako izolirani od ostatka svijeta i moderne civilizacije je zapanjujuća! Nema gužvi. Ni u prometu, ni na ulicama. Još manje na najpoželjnijim turističkim lokacijama.
Ovo mjesto čuva svoju tradiciju, prenosi je s koljena na koljeno. Dobila sam dojam da tamo ljudi žive smislenije. Možda ne nužno bolje, ali definitivno posvećenije. Ne jure za nepotrebnim stvarima. I nije to ono razmišljanje kad misliš da je trava tamo negdje zelenija. Jer nije. Vidjela sam mnoge zelene po svijetu i ova nije najzelenija, ali je najispunjenija. Zelena koja ima smisla.
O Uskršnjem otoku mogla bih pisati danima, jer dojam koji ostavlja nije svakidašnji. Da se pitam, uvrstila bih ga u 7 svjetskih čuda. Ali zadržat ću se na ovome. Uz zahvalnost što smo uopće bili tamo, ostaje mi žal da nismo ostali koji dan više. Ali tko je mogao znati da će jedno tako malo mjesto ostaviti tako duboki trag.
–
Tekst i foto: Maja Tomić #mojemaleprice
