Ovo je drugi dio našeg jednodnevnog izleta kroz tri austrijska bisera – Hallstatt, St. Gilgen i St. Wolfgang. Nakon bajkovitog Hallstatta, nastavili smo put prema dva mjesta koja su nas osvojila svojom toplinom, adventskim ugođajem i jednostanošću. Dok Hallstatt leži uz dramatično Hallstatt jezero, St. Gilgen i St. Wolfgang dijele obale tirkiznog Wolfgangseea, ali svaki na svoj način
Adventski šarm bez gužve
Nakon 45 min vožnje od Hallstatta dolazimo u St. Gilgen koji nas je dočekao u svom predblagdanskom izdanju i bez gužve. Prošetali smo uz obalu i dalje glavnom ulicom do malog trga koje je središte mjesta. Tu se nalazi gradska vijećnica, a ispred nje stoji mali kip Mozarta kako svira violinu, diskretan, ali simboličan.
Upravo oko tog trga formira se i adventski sajam, nekoliko drvenih kućica koje prodaju ukrase, hranu i tople napitke. U jednom zatvorenom staklenom prostoru su izložene različite jaslice koje su predivne. No nažalost i cijene su im predivne. Jako male i praktički obične košta ju 65 eur, a cijene idu do 900 eur no to su i prava umjetnička djela.
St. Gilgen svoje ime duguje svetom Egidiju, čiji se trag i danas vidi u samom središtu mjesta, obilježenom zvonikom crkve posvećene upravo njemu. Iako je ovo mirno planinsko selo poznato još od 14. stoljeća, pravi zamah doživjelo je tek mnogo kasnije. Prvo je sredinom 19. stoljeća dolazak parobroda na Wolfgangsee donio živost i putnike, a potom je izgradnja uskotračne željeznice Salzkammergut-Lokalbahn dodatno otvorila vrata turizmu. Od tada St. Gilgen živi u ritmu sezona. Tiho i spokojno izvan njih, a živahno i puno energije ljeti i u adventsko vrijeme.
Kako leži na istom jezeru kao i St. Wolfgang mjesta su povezana i brodićem čija vožnja traje oko 40 minuta.
Mjesto Mozartove obitelji, ali ne i njegovih koraka
Iako se St. Gilgen često povezuje s Mozartovim imenom, zanimljivo je da sam Wolfgang Amadeus Mozart nikada nije kročio u ovo mjesto. Veza postoji zahvaljujući njegovoj majci i baki, koje su rođene upravo ovdje. Kuća u kojoj su živjele i danas stoji u središtu sela kao tihi podsjetnik na obiteljsku povijest. Mozart je o St. Gilgenu znao samo iz priča i pisama, ali nikada nije vidio njegove ulice, jezero ni planine koje ga okružuju. Ipak, mjesto je s ponosom zadržalo tu poveznicu. Ne kao turističku atrakciju, nego kao dio svoje autentične povijesti, koja St. Gilgenu daje dodatnu toplinu i karakter.
Nemojte otići da ne probate štrudlu
Primjetili smo da je ovdje totalni hit čips od krumpira kojeg svi nose u većim papirnim tuljcima po ne baš niskim cijenama (8-10 eur). Mi nismo probali, ali smo zato nakon šetnje završili u prekrasno uređenoj slastičarnici Nannerl. Imali smo sreću da smo došli u pravom trenutku pa smo mogli birati mjesto za sjesti jer su se ubrzo svi stolovi popunili. Počastili smo se savršenom štrudlom od jabuka sa šlagom. Topla, mekana i domaća baš onakvom kakvu želite pojesti u zimskom austrijskom selu. Štrudla ima i grožđice koje se praktički ne osjećaju jer ih je moj muž bez problema pojeo, a inače ih ne voli. Iako piše da je cijena 7,5 eur mi smo na kraju 3 štrudle platili manje (nešto preko 18 eur).
U St. Gilgenu je gotovo nemoguće prošetati, a da ne primijetiš crvene svijeće. One su zaštitni znak mjesta i pojavljuju se doslovno posvuda. Na prozorima, balkonima, trgovinama, adventskim kućicama, pa čak i na javnim instalacijama.
St. Wolfgang – adventska bajka na jezeru
St. Wolfgang je na kraju ispao vrhunac izleta – mjesto koje izgleda kao da je ispalo iz božićne priče. Pomalo podsjeća na Colmar, ali s austrijskim potpisom. Drvene kuće, ukrašeni balkoni, topla svjetla i mnoštvo drvenih kipova i likova koji se postavljaju za advent. Svaka ulica ima svoj mali prizor, svoju priču, i sve zajedno stvara atmosferu koja te potpuno uvuče.
Odlično mjesto za odmoriti je stražnji plato pored crkve gdje možete sjesti na zid i promatrati jezero. Ispod možete vidjeti i goste luksuznog hotela kako se kupaju u jacuzziji na obali jezera. Zanimljivo je da je taj hotel nekad bio ona prava seoska krčma. Danas je luksuzni hotel gdje noćenje košta i preko 1000 eura.
Posebno mjesto za uživanje i okupljanje ljudi je na malom trgiću uz jezero gdje se nalazi gigantska adventska svijeća na kojoj se pale i lampice kad padne mrak. Nalazi se na pontonskom molu odvojenom od kopna, a između plivaju patke koje dolaze do ljudi pa je tu jako zanimljivo i djeci.
Sitnice koje čine advent još boljim
Duž glavne ulice i nekoliko sporednih je puno malih dućana i restorana. Adventske kućice se nalaze na trgu ispred hotela i crkve kao i duž ulice lijevo od crkve. Ispred crkve se nalaze i kočije s konjima pa tko želi može uživati u panoramskoj vožnji oko centra (mislim da je pola sata 40 eur – mi se nismo vozili).
Ono šta smo primjetili da ovdje svi hodaju sa keramičkim šalicama po gradiću (unutra je kuhano vino najčešće). Također i ovdje jedu čips od krumpira, a mi smo se opet bacilli na slatko pa pojeli schaumrolle.
Dobili smo preporuku za restoran Toscana gdje osim talijanske hrane imaju i austrijske specijalitete. No kako mi nismo jeli ne možemo reći kako je. Ali možemo reći da ako vam zatreba wc bez problema uđete u taj restoran jer je toalet odmah uz ulaz. Ovakve info su zlata vrijedne na putovanjima, a svi se kao srame o tome pisati i pričati 😉.
Mi smo gradić napuštali kad je pala noć oko 17 sati. Ono šta se moglo primjetiti da je danju manja gužva, a kako je se dan odmicao gužve su bile sve veće da se kroz sami centar teže probijalo. Tako da smo sve vidjeli, te taman u pravom trenutku se zaputili kući puni dojmova od cijelog dana.
Ako niste pročitali prvi dio putopisa, zavirite u priču o Hallstattu, mjestu koje nas je potpuno očaralo.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H
