U srcu prekrasne prirode, u Gornjoj Paklenici kod Doboja, postoji jedno posebno mjesto gdje životinje pronalaze sigurnost, ljubav i novi početak. To je prihvatilište za životinje u kojem žive Maša i Ljubica, dvije predivne medvjedice koje su nađene kao mali medvjedići pronađeni u šumi pored mrtve majke. Danas uživaju najviše zahvaljujući ljubavi i pažnji Petra Tubića, vlasnik prihvatilišta i član paraglajding kluba Paraghost.
Maša i Ljubica spašene su u ranim godinama života i dovedene u sigurno okruženje, gdje su naučile vjerovati ljudima koji ih vole i brinu o njima. Maša je u prihvatilište stigla prije šest godina, a Ljubica godinu dana kasnije. Uz veliku ljubav, pažnju i požrtvovanost zaljubljenika u prirodu i životinje one su brzo postale veoma pitome, jedu iz ruke, maze se i igraju sa ljudima.
Jeste li kad zamišljali zagrliti živog medu?
Mi smo o ovim divnim bićima saznali putem društvenih mreža i odmah si zacrtali da ih moramo posjetiti. Da li postoji ijedno dijete koje od malena nije imalo plišanog medu? Ja sam imala njih nekoliko, ne znam im ni broja, a moj zMai je prvu igračku dobio u bolnici kad se rodio i to je bio medo. Kako volimo životinje, mogućnost da se možemo podružiti sa živim medom nas je jako razveselila.
Plan da ih posjetimo kovao se godinu dana. Trebali smo im doći prošlo ljeto kad smo išli na Prokoško jezero, ali smo shvatili da nam je jednostavnije doći iz Zagreba pa smo to pomaknuli na jesen. E onda je i jesen proletila, pa zima, pa stalno nešto i 1. maj je bio prvi slobodni termin da se sve poklopilo da možemo otići. I napokon smo otišli.
Da li nas je bilo strah?
Kad smo rekli ljudima da idemo zagrlit medu su neki vjerojatno mislili da smo malo ludi. Vidiš to jednostavno iako ne kažu ništa. Drugi su mi rekli da pazim da još više ne smršavim tako da ostanem npr bez ruke. I sad vozimo se tamo i uzbuđeni smo jako, ali ti u glavi stalno odzvanjaju te neke misli „to je ipak divlja životinja“. Zapravo, mješali su mi se osjećaji potpuno jednako kao kad idem na bilo koji put avionom. Uzbuđenje i veselje je maksimalno, ali u meni uvijek postoji taj jedan strah od aviona koji pokušavam potisnut. E pa i sad je bilo tako.
No kad smo tamo napokon stigli samo sam nestrpljivo čekala da ih vidim. Bacila sam pogled odozgora na njihovu nastambu da ih vidim i vidjela sam da je Petar s njima unutra. Kad je izašao javili smo mu se i rekao je da će nas uvesti unutra, da još par ljudi čeka ispred nas. Stali smo u red iza dvije obitelji s malom djecom i vrijeme kratili hranjenjem preslatkih zečića. A tu su i neobične koke (ne znam vrstu) sa pilićima – mislim da je Mai prvi put uživo vidio pilića. Ali unatoč svemu tome uzbuđenje raste i jedva čekaš ući.
I kad kažem nastambu ne mislim na neki mali kavez. Imaju veliki ograđeni prostor na preko 2000 kvadratnih metara. Unutar tog prostora imaju livade, šume, brloge za njihov smještaj tokom zimskog sna, mjesto za kupanje, za igru, za hranu.
Medo voli bombone
Do Maše i Ljubice se ulazi kroz jedan prostor tipa garaže (kao predprostor do njih). Tu ostavite svoje stvari i popričate s Petrom dok traži najbolje bombone za Mašu i Ljubicu. Iako piše da je ulaz 10 KM, Petar je rekao da se ne plaća nego samo da ostavimo donaciju koliko želimo. A mi smo donijeli i voća i povrća sa sobom jer smo prije polaska pitali šta im možemo donijeti. To smo ostavili kod donacija, jer im to daju kao obroke dok za druženje s posjetiteljima daju im se bomboni!
I svi uvijek pitaju kako bomboni i koliko mogu pojesti pa nam je Petar i sam odmah objasnio kako to svi pitaju. Kaže da su to medvjedi, nisu psi i da oni vole slatko. Maša ima svoje omiljene bombone (kiki), a Ljubica svoje (tvrde voćne). A tvrde voćne sam ja baš imala kod sebe u torbici pa sam ih uzela dati Ljubici.
Maša nije baš druželjubiva s nepoznatim osobama. Petar kaže da bi trebalo provesti s njima barem nekoliko sati da ona malo bolje upozna i stekne povjerenje. No Ljubica je skroz druga priča i kaže da se ona voli družiti s ljudima i biti u centru pažnje. Iako za dobit njezin zagrljaj i s njom treba provesti neko vrijeme.
I napokon ih upoznajemo
Zato je Petar ušao prvi i hranio Mašu bombonima, a onda smo ulazili polako i mi i i šli jedan po jedan prema Ljubici. Petar je tu prisutan i daje savjete. Ja sam išla prva i kad sam joj ponudila bombon bilo je točno kako je Petar i rekao – nježnije nego kad pas uzme. Kad je pojela sve bombone pitala sam da li je mogu pomaziti. Rekao je da mogu, sastrane. Pomazila sam je nekoliko puta i nisam u tom trenutku mogla vjerovati da je mazim kao svog psa. Nakon toga su došli i dečki i dali joj bombone.
Shvatili smo da je već i umorna i da joj je vjerojatno dosta bombona za danas (ipak je bio praznik i više ljudi je došlo, a mi smo kasnili radi granice). Zato smo nakon nekih 15 minuta druženja izašli van i opet ih promatrali odozgora. Ubrzo su i otišle svaka na svoju stranu u šumicu, a mi smo sjeli popiti kavu i odmah baki poslati fotke jer to je bila vijest dana.
Petar nam pričao o njima i općenito kako su medvjedi jednostavni, dobroćudni i pozitivni te da ih se može pripitomiti da žive s ljudima. Rekao nam je da obožavaju ljude i društvo te da ima se svaki put razvesele i pokažu ljubav. Maze se sa njima što smo vidjeli uživo, ali kaže da treba i znati da su medvjeđe nježni.
Vuk i Franc, magarci, koze…
No, Maša i Ljubica nisu jedine stanarke ovog posebnog mjesta. Pored njih, tu su i vuk imena Vuk, psi, koze koje smo vidjeli na krovu, mačke, magarci, koke, zečići, ljama Franc… pa smo se družili i s drugim životinjama.
Vuk je u ograđenom dijelu odmah iznad prostora gdje su Maša i Ljubica pa se u jednom trenutku nešto „ljutio“ i lajao na njih. Ostala sam zatečena jer nisam nikad čula vuka da laje, samo da zavija.
A Franc je priča i smjeh za sebe. Njega smo zadnjeg vidjeli, ali se zato nasmijali zajedno s drugim posjetiteljima do suza. Ja nisam htjela ići blizu Franca da me ne bi pljunuo, ali je zato Dejan išao i praktički je htio da ga pljune. No umjesto toga je dobio povlačenje za majicu s leđa i lagani ugriz 😊. Pola posjetitelja se odvalilo smijati zajedno s nama. Odmah da kažemo ugriz nije bio jak, površinski ga je zakačio.
Iako nam je Petar rekao da će nas ponovo uvesti poslije kod Ljubice, nakon predaha uz kavu i druženja s drugim životinjama, vidjeli smo da su i dalje umorne pa smo se pozdravili i rekli da se nadamo da ćemo opet doći drugom prilikom. I stvarno se nadam da hoćemo jer ovo je stvarno poseban izlet!
Ono što ovo mjesto čini posebnim nisu samo životinje, već ljudi koji su im posvetili svoje srce. Oni ne vide u njima samo divlje zvijeri, već bića koja zaslužuju ljubav, sigurnost i priliku za sretniji život. Njihova predanost pokazuje kako s malo pažnje i dobre volje svijet može biti bolje mjesto. Bolje mjesto za sve nas, ljude i životinje podjednako.
U blizini je i farma jelena, ali do njih nismo sad išli jer smo nastavljali dalje naš put prema Banja Luci.
Info ako poželite doći ovdje
Maša i Ljubica su naučile na pristunost ljudi i posjetitelja. O njima više znaju ljudi iz BIH pa je i više posjetitelja od tamo. Često dolaze obitelji s malom djecom pa vidite da nema straha.
Otvoreni su svaki dan od 10 do 18 sati i u tom periodu se može ući kod medvjedica. Međutim morate biti svjesni ako nisu raspoložene da ćete morati duže čekati jer na silu ne ide.
Savjet: nemojte ići za nikakve velike praznike ako niste iz BIH jer smo 2 i pol sata čekali na granici.
Petar je jako ugodan i pristupačan i nisu nam uopće jasne neke loše recenzije s googla koje smo vidjeli.
Možete ih slobodno i kontaktirati preko Instagram profila i najaviti dolazak kao šta smo mi.
No, ovdje možete doći uživati i bez ulaženja kod Maše i Ljubice ako to ipak ne želite. Mjesto je lijepo za posjetiti i uživati u prirodi. A osim životinja ovdje se možete okušati u paraglajdingu, penjanju na prirodnoj osiguranoj stijeni unutar baze Paraghost, uz nadzor. Možete i šetati po Ozrenskim stazama ili istražiti obližnje pećine uz vodiča. Tu su i zipline kao i paintball
Ulaz je besplatan, za Mašu i Ljubicu je poželjna donacija.
I ono bitno, nema makadama na cijelom putu do ovog divnog mjesta 😊.
Više naših putnih avantura izleta i savjeta, kao i video s ovog predivnog mjesta možete naći na našem Zmaichek instagram profilu.
–
Tekst: Branka BH; Foto: Dejan H, Branka BH
