Ako vam usred ljeta nije dovoljno vruće, odite onda u Mostar kao i mi 😊
Šala mala odmah na početku, ali stvarno je tako ispalo. Ovo ljeto je bilo stvarno jako vruće pa iako smo se navikli svako ljeto kuhati na 35-40 stupnjeva danima u okolici Knina, točnije u Promini, ovdje smo baš prekuhali. A nije ni čudo jer Mostar je praktički najtopliji grad u Europi (ok, bilo je iznimaka i u nekim drugim gradovima). Taj dan pisalo je službenih 42 stupnja, a na kamenu je bilo i više.
Odluka da posjetimo Mostar pala je još kad smo došli na Prokoško jezero i kad nam je čuvar prirode rekao da imamo jedino put prema Mostaru koji nema makadam ali je preko 100 km duže. Nema veze, i tako još nismo bili u Mostaru pa smo si taj čas složili nastavak puta da ide u tom smjeru.
I stvarno put od Fojnice prema Mostaru je divan. Iako nas je mamilo da skrenemo i za Sarajevo jer smo bili na 20 km udaljeni, znali smo da sve nećemo stići. Kako smo u Sarajevu bili već 2 puta, nastavili smo za Mostar. Prošli smo kroz Kiseljak, Konjic, Jablanicu… Put uglavnom vodi samo nizbrdo uz Neretvu i predivne krajolike. Nekad mi je stvarno žao da se ni približno kamerom ne može dočarati to šta oko vidi.
Malo smo stali na jednom odmorištu kod Jablaničkog jezera. To je akumulacijsko jezero na Neretvi i ima kupalište, kamp, brodiće koji se mogu unajmiti… Nismo išli na kupanje nego smo nastavili dalje prema Mostaru. Na tom dijelu ima nekoliko restorana uz cestu koji imaju odličan pogled na Neretvu i jezero. Janjci su se u svima vrtili.
Gdje parkirati
Nakon nešto više od 2 sata lagane vožnje stižemo u Mostar nešto prije 14 sati. Muž je imao plan parkirati u nekoj garaži u centru (to je ograđeni parking), ali je ta lokacija bila puna pa smo produžili dalje i stom ulicom. Prva na koju smo naišli je imala i kampere. Nije veliki parking, ali ima dosta naših tablica tamo. Cijena je bila 15 eur za 4 sata, to je najmanja tarifa. Imaju i wc. Iako su rekli da je to samo za potrebe kampera objasnila sam da sam i ja kamper jer su mi sve stvari u autu 😊 pa smo koristili normalno i wc. Inače to su kao dvije male kupaonice gdje se možete i otuširati.
Kad se izađe iz tog parkinga, nakon nekoliko metara silazimo prečicom do Neretve ispod Starog mosta. Tu se dosta ljudi hladi u plićaku i naravno pridružujemo im se. Stajala sam u vodi do koljena dok nisam osjetila da mi je makar malo hladnije mozgu. Noge su već bile mrzle, ali glavu je bilo teže ohladiti. Da sam imala kupaći bućnula bih se bez problema za potpuno osvježenje.
Razgledavanje grada
Nakon osvježenja u Neretvi, popeli smo se uličicom do Starog mosta i dalje preko njega nastavili istočnim dijelom Mostara uličicom punom malih radnji gdje možete naći različitih suvenira. Ima i restorana koji nude pogled na most. U to doba dana je na toj strani sunce pa je preporuka prijeći na drugu stranu. Začudilo me koliko je zapravo bilo puno ljudi na ulicama iako je pakleno vruće, ali mislim da je dosta njih bilo i organizirano s busnim turama.
Nismo uspjeli dugo hodati, a već smo opet bili prekuhani. Naišli smo na Koski Mehmed pašinu džamiju gdje je bilo hlada i malo povjetarca u dvorištu. I ono najvažnije česma! Sjedili smo na onim kamenim stolčićima i prali se da bi se rashladili. I nismo bili jedini.
U džamiju nismo ulazili, iako ima minaret s kojeg je lijepi pogled na most i grad. Imate ulaznice samo za minaret ili minaret + posjet unutrašnjosti džamije. Kako smo pročitali da se treba popeti uz 90 uskih, klizavih stepenica i u mraku tu smo ideju odmah odbacili. Ali za neki posjet u jesen ili proljeće ovo je dobra ideja.
Nastavili smo još malo šetnju istočnim dijelom, pojeli nekoliko finih sladoleda. Cijena je 2 KM (1 eur) iako neki okusi koštaju 3 KM (1,50 eur). A ima stvarno jako finih sladoleda. Nakon toga opet malo hlađenja na česmi i prelazak na zapadni dio Mostara. Jednako tako kroz uličice pune suvenire. Obe strane mosta su zapravo vrlo slične i pune radnji i restorana.
Tabhana
Na zapadnom dijelu nam je cilj bio sjesti u jedan od restorana uz Neretvu kako bi se osvježili. Ulazimo kroz kamena vrata na kojima piše Tabhana i vidimo veliko dvorište. Uz rubove su stolovi i stolice u hladu, a na sredini veliki bazen u kojem se možete kupati. E tek tad sam rekla da sam stvarno trebala imati kupaći na sebi jer ovo su sad već dvije prilike u Mostaru na kojima sam se mogla okupati. Naravno povratak do auta nema smisla jer bi se prekuhala od pomisli da se vratim.
Inače, Tabhana je naziv za kompleks za preradu kože koja je nekad tome služila. Danas su tu kafići i restorani i odlično mjesto za predahnuti. Neki restorani ne daju da se sjedne samo uz konzumaciju pića ili smo mogli sjesti samo gdje je bilo sunce pa smo se zahvalili. No konobar u restoranu Lagero nam je rekao da slobodno uđemo i sjednemo na stol koji ima top pogled na most i koji je u hladu iako je na njemu pisalo Rezervirano. Bio je jako simpatičan i razgovorljiv, a to je ono što nas uvijek negdje osvoji, kad je netko spontan i ima takav stav prema gostima.
Skakači s mosta
Taman kad smo sjeli vidjeli smo da je netko skočio s mosta.
Još dok smo bili u Neretvi vidjeli smo jednog čovjeka da se sprema skočit pa je sjeo pa se opet digao… tako smo se par puta scimali čekajući na skok kojeg nije bilo. Kad smo došli na most smo shvatili da su to domaći koji stoje tamo i traže da im se plati da bi skočili. Traže 50 eur, ali priča je da zapravo daš 25 eur pa će on naći još 25. Još je zMai mislio da moramo platitit da bi mi skočili. Objasnila sam mu da mama ne bi ni za 5000 eur skočila ahahha.
Uglavnom dok smo bili na mostu i kasnije kad smo prošli par puta preko njega nije nitko skočio iako se njih nekoliko izmjenjivalo. Tek kad smo sjeli u restoran smo vidjeli da je netko skočio, ali ne znamo jel zaradio novce ili nije.
Kriva ćuprija
Nakon predaha u restoranu, na putu prema autu prošetali smo preko Krive ćuprije koji je preteća Starog mosta. Smatra se da je ovaj most na riječici Radobolji izgrađen kao probni most prije izgradnje Starog mosta. Oko njega je puno starih kamenih kuća sa lijepim terasama restorana i baš lijepo sve skupa izgleda. Čak možda i šarmantnije od samog Starog mosta.
Fortica i sky walk
U restoranu smo imali pogled i prema brdu Fortici na koju smo odlučili otići nakon predaha u restoranu jer smo znali da je gore staklena šetnica s pogledom na cijeli Mostar. Do njega ima vožnje 15-ak minuta od centra, ali nećete vjerovati nema makadama. Sve je asfalt. Iako smo pročitali da je uska cesta, očito je malo proširena jer je sasvim ugodno za vožnju do gore.
Mislili smo kako će gore puhati i biti ugodnije, ali smo se prevarili. Bilo je još jako vruće iako je već prošlo 18 sati. Jedino je malo jače puhalo kad smo bili na samom vrhu staklene šetnice. Baš prigodno 😊. Šetnica je inače dugačka 35 m, u obliku uglatog slova U, a nalazi se na 15 metara visine. Uglavnom fora.
A za one odvažne tu je i zip line kojem je polazna točka na tom brdu a završna na susjednom. Vidjeli smo njih nekoliko koji su se spuštali dok smo bili gore. Izgleda fora, ali za mene ipak malo previše adrenalina 😊.
Tu gore je i planinarski dom u kojem se može pojesti i popiti. Bilo je poprilično toplo unutra usprkos klimi i sva mjesta u hladu su bila zauzeta pa smo to ipak preskočili i odlučili krenuti prema kući jer nas je čekalo još dosta vožnje.
Kako nas je put prema kući vodio preko Međugorja, odlučili smo i tamo se kratko zaustaviti. Taman smo poslušali misu i krenuli prema našoj Promini. I tako je naš ljetni izlet po Bosni i Hercegovini završio.
Naše avanture možete pratiti na našem Instagram profilu.
–
Tekst: Branka BH; Foto: Dejan H.
