Puno puta kad bi spomenuli riječ Djerba ljudi su nas uglavnom pitali šta je to i gdje je to. Pa ajmo od početka onda. Djerba je najveći otok u sjevernoj Africi, pretežito ravan, pješčan i suh gdje, prije svega, rastu masline i palme. Prema legendi, ovaj najveći otok sjeverne Afrike, otkrio je Odisej na putu iz Troje. Zadržao se na njemu zbog njegovih čari uživajući u slatkastom napitku koji je narod svakodnevno pio.
Muž i ja smo u ovu čarobnu zemlju otputovali sad već davne 2009. godine u svibnju. Letjeli smo charter avionom iz Ljubljane, a nakon manje od dva sata sletjeli smo na vruće tlo Djerbe. Autobus nas je već čekao i krenuli smo do hotela Sprinclub u Midounu. All inclusive usluga koju smo uplatili vrijedila je svakog novčića- od hrane, smještaja i bazena do vlastite plaže.
Prvi dan smo uživali na plaži i polako se privikavali na okolinu. More i pješčane plaže su mi se odmah svidjel. Iako uz obalu ima i nanosa trava koje osoblje hotela nije svakodnevno čistilo. Pogled s ležaljke na prekrasne crne, smeđe i bijele konje koji su svakodnevno prolazili uz obalu i osvježavali se u moru, te deve koje su polako hodale i čekale turiste da ih zajašu bio je savim smirujući i dovoljan prizor da zaboravim na sve ostalo. Od svih zemalja gdje sam bila jedino sam ovdje doživjela da se na istoj plaži kupaju ljudi, hodaju deve, konji i pokoji pas u pratnji, a da je to sasvim normalno. Odmah mi je prošlo kroz glavu kako na našem Jadranu dramatiziraju zbog prisutnosti psa i pomislila sam kako je ovo mjesto za mene.
Pješčane i kamene pustinje
Drugi dan smo krenuli na naš prvi izlet prema pješčanoj pustinji, što je uključivalo i kratku vožnju trajektom do kopna. Čekanje trajekta je proteklo razgledavanjem malih štandova na pristaništu gdje domaćini osim robe izlažu i kameleone, kornjače te škorpione u teglama. Tako su na mene stavili kameleona koji mi je hodao po rukama i trbuhu. Početni šok ubrzo je prerastao u ugodan i fora osjećaj. Shvatila sam kako su oni zapravo zanimljive i simpatične životinjice.
Na putu do Sahare vozili smo se preko berberskog naselja Tamezret gdje smo se kratko zaustavili i uživali u pogledu kamene pustinje. Tu svakako upadaju u oči mnogobrojna stada koza koja hodaju po glavnoj ulici. Na tom mjestu smo također nahranili bebu devu mlijekom iz bočice što smo naravno platili, kao i sve slične aktivnosti.
Jahanje deva u Sahari
Dolaskom u mjesto Douz koje nazivaju i vratima Sahare, upuštamo se u jahanje deva. Na ulazu su nas obukli u njihove halje kao zaštitu od jakog sunca te svakome dodijelili devu. Moja je bila mlađahna smeđa deva, vrlo simpatična i smirena. No bilo je i onih malo razdražljivih koje su znale i pljunuti. Da bi se popeli na devu ona mora leći na zemlju, no morate se čvrsto držati za uzde kad se deva diže jer se klatite naprijed-nazad i vrlo lako se može dogoditi da padnete.
Jahanje na devi u skupini je svakako prelijep osjećaj, a svugdje gdje pogled seže je samo pjesak i jako sunce. Hodati bos po takvom tlu je jedinstven osjećaj. Iako je savjet da se ide u tenisicama ja sam imala japanke i jednostavno sam morala probati stati na taj užareni pjesak. Naravno, ukoliko idete na safari s devama od nekoliko dana, svakako imajte tenisice jer se ide dublje u pustinju gdje vrebaju i škorpioni.
Berberska sela
Nakon šta smo naputili pustinju, dolazimo u berberski gradić Matmatu na početku kamene pustinje. Ljudi ovdje žive u kućama trogloditskog tipa, prostorijama ukopanim ispod razine zemlje, tako da je u njima zimi toplo, a ljeti ugodno svježe. Jedini ukrasi su oslikane površine iznad vrata prostorija s obaveznim motivom Fatimine ruke te motivom ribe. Tu nam je jedna berberska obitelj pružila obilazak svog doma te nam je domaćica ispekla pogače na ognjištu koje smo umakali u maslinovo ulje i med. Popili smo i gusti, slatki čaj od mente.
Još jedan primjer karakteristične arhitekture berberskih krajeva su ksarovi. To su bila spremišta za žito i druge namirnice, a danas su to turističke atrakcije. Zasigurno svima poznat primjer ksara je hotel Sidi Driss gdje je sniman film Ratovi zvijezda, koji smo i mi obišli.
Najstarija sinagoga
Jedan dan smo napravili turu po samom otoku počevši od starog rimskog nasipa koji povezuje Djerbu s kopnom. Nastavili smo obilaskom etnološkog muzeja koji se nalazi na najvišoj točki Djerbe, a to je samo 50 m nadmorske visine. Posjetili smo i Guellalu, drevno lončarsko selo u kojem smo gledali izradu lončarija te se upustili u cjenkanje. Nakon toga smo obišli jednu od najstarijih sinagoga na Sredozemlju, La Ghriba. Tu smo se morali izuti te zamotati u maramu da bi ušli unutra. Inače, na tom mjestu je u travnju 2002. godine bio bombaški napad pri čemu je poginula 21 osoba od čega najviše njemačkih turista.
Houmt Souk
Na kraju ture po otoku otišli smo do glavnog grada Houmt Souka. On predstavlja središte trgovine o čemu govori i njegovo ime – trgovačka četvrt. Tu je tradicionalni bazar na otvorenom s odvojenim tržnicama (souk), a sam grad je najpoznatiji po izradi zlatnog i srebrnog nakita. Trgovanje i cjenkanje u cijelom arapskom svijetu je dio tradicije te su trgovci uvrijeđeni ako se s njim ne cjenka. Međutim, nakon nekoliko dana, moram priznti da je to postalo naporno, naročito što su trgovci okupirali turiste sa svih strana čim se izađe iz hotela. Tbog toga smo zadnjih dana uglavnom obilazili dućane u kojima je fiksna cijena, ali smo barem kupovali u miru.
Istraživanje mjesta
Ostatak odmora proveli smo istražujući mjesto. Posjetili smo obližnju farmu krokodila, najveću u sjevernoj Africi te prošetali oko prekrasnog svjetionika. Također, prehodali smo dužinu cijele plaže i uživali u igranju na bijelom mekanom pjesku i kupanju u moru.
Nakon cjelodnevnih kupanja i sunčanja, večeri smo provodili uglavnom u hotelskom kafiću u pravom tuniškom stilu. Tu smo odmarali uz orijentalnu muziku i opuštali se pušeći šišu te ispijajući tradicionalnu rakiju od smokaba Boukha, liker od datulje ili čaj od mente s komadićima bijelih badema.
Savjeti za ugodniji boravak
- Nemojte piti vodu iz slavine, obavezno kupujte flaširanu vodu
- Alkohol se može kupiti jedino u hotelu, a utrgovinama se prodaje samo bezalkoholno pivo
- Cjenkanje je dio tuniške kulture no ako se niste spremni cjenkati radije idite u veće dućane s fiksnom cijenom
- Ono šta ne namjeravate kupiti nemojte nipošto uzimati u ruke jer ćete u pravilu to morati kupiti (teško ćete se riješiti trgovca i otići)
- Tuniški novac se ne smije iznositi iz države, isto tako ne smijete ga ni unositi.
- Savjetuje se da se ne krećete sami izvan turističkih ruta noću
Kako i kada na Djerbu
Nekada je Djerba bila često u ponudi turističkih agencija i nije bila skupa, a glavni organizator je bio Atlas Airtours. Danas je rjeđe nalazimo u ponudi agencija no vidjela sam da je imaju 3 agencije u ponudi s polascima od svibnja do kraja rujna. Kako je ljeti tamo jako vruće, preporuka je ići u proljeće ili jesen.
Moram priznati da nisam tako skoro naišla na putopis ili recenzije s Djerbe pa sam odlučila napisati naša iskustva te tako nekoga potaknuti da ode na taj otok.
–
Branka BH., Foto: Dejan H
