Villach je grad koji se nalazi u južnoj Austriji, na granici sa Slovenijom i Italijom te je važno prometno čvorište. Leži na rijeci Dravi i njezinoj pritoci Gail, dok se u neposrednoj blizini grada nalazi i mnoštvo jezera: Ossiacher See, Faaker See, Silbersee, Vassacher See, Magdalensee i St. Leonharder See.
Baš zbog svoje blizine sa slovenskom granicom odlučili smo ga posjetiti nakon kružne ture po dolini Soče. I tako je zMai posjetio svoju 22 državu. Trebali smo prije godinu dana ići u Beč, no kako je to nesretno otpalo sad se pružila prilika do dođemo u Austriju.
Nismo puno očekivali od gradića, ali nam se zato svidio i ugodno nas iznenadio. Kako je bila subota, auto smo parkirali na polupraznom parkiralištu nekog dućana s madracima. Odmah preko puta se nalazi crkva Sv. Križa koja dominira ulicom u svojoj svijetlo rozoj boji. Radi se o vrlo lijepoj baroknoj crkvi, koja je izgrađena u 18. stoljeću. Nastavili smo mostom preko Drave i krenuli prema središtu koje je udaljeno desetak minuta hoda.
Na cesti skoro uopće nije bilo ljudi, samo auti i pitali smo se gdje smo došli da je tako pusto. Prošli smo niz mirne ulice i spustili se do šetnice uz Dravu gdje smo već vidjeli nešto više šetača. Tu smo naišli na odlične klupice/ležaljke za odmaranje koje se mogu njihati (kao klackalica). Naravno da smo legli i odmarali jedno vrijeme, a onda krenuli dalje. Na tom mjestu smo uočili i pipe s pitkom vodom kojih smo kasnije u centru vidjeli još i više.
Tek kad smo prešli drugi most došli smo u centar i tu je već bilo jako živo. Tu su radili i restorani i kafići i prvo gdje smo skrenuli je naravno slastičarna da zMai pojede sladoled. Ako nekoga zanima kuglica ili bolje reći kugletina (doslovno je bila veličina 2 normalne kugle) je bila 2 eura. Obzirom na veličinu sasvim ok, a bio je i baš fini. To je odmah pored skulpure Harlekin.
Preko puta je još jedna crkva Sv. Nikole ispred koje je spomenik s golubom. Nas je nasmijalo jer se nikako riješiti golubova pa ih i na kipovima vidimo. Preko mosta, ulicom Hauptplatz spušta se u strogi centar i pješačku zonu. I tu se osjeća baš onaj ljetni ležerni duh grada. Ljudi sjede u kafićima i na klupicama, čuje se žamor ljudi, a grad je okićen kao da je božićno vrijeme šta mu je dalo baš jedan šarm.
Dalje niz ulicu se nalazi crkva sv. Jakova koja dominira okolnim prostorom. Ima najviši crkveni toranj u Koruškoj visok čak 94 metra. Prije crkve je naslikana rijeka na podu pa je totalno fora koračati. Nije baš ona prava 3d umjetnost na kakvu znamo naići na društvenim mrežama, ali je fora. Tu su stavljeni i veliki lusteri pa kad padne noć vjerojatno izgleda super sa svim tim lampicama. Prošetali smo do kraja pješačke zone gdje se nalazi kip bračnog para Trachtenpaar. Općenito smo primjetili da imaju jako puno kipova po središtu grada za koje nismo shvatili značenje (veliki orao kod crkve, majstor piva, vatrogasac itd). Vjerojatno je to isto neka priča kao u Buenos Airesu koji ima jako puno kipova koji označavaju scene iz svakodnevnog života. zMaiju je u Buenos Airesu to bilo jako fora i svakog je primao za ruku (imao je manje od 3 godine tada).
Odmah iza spomenika bračnog para nalazi se velika ljuljačka pa smo malo odmorili na njoj i promatrali svijet oko sebe. I tu je isto bila pipa s pitkom vodom i velike zdjelica za pse koja je bila privezana lancem da ne dobije noge. Mi se stvarno oduševimo na ovakve stvari kad se u strogom centru grada može bez problama na više mjesta popiti pitka voda i da se pri tome još mislilo i na životinje. Za sad smo jedino primjetili da to imaju Ljubljana i Villach.
Kako niti jedan dućan nije radio, nismo mogli kupiti nikakav suvenir za zMaija kao podsjetnik na posjet novoj državi. Ali zato imamo slike i uspomene od ugodno provedenih 2 sata tamo 😊.
Kako je padao sumrak mi smo odlučili ići prema autu jer nas je čekao put u Ljubljanu.
–
Tekst: Branka BH, Foto: Dejan H
