Šibenik – grad kojeg prvi put spominje 1066.godine Petar Krešimir (iako arheološka istraživanja dokazuju kako je život u ovom gradu postojao puno prije) bio je sve do 1649.godine najveći grad u Dalmaciji. Danas nije najveći, ali je svojim bogatim povijesnim i kulturnih sadržajima važna točka na turističkoj karti svijeta. On je prvi grad u ovom dijelu Europe koji je u 19. stoljeću imao izmjeničnu električnu struju ali i vodu. Njegova posebnost je i to što je (poput Dubrovnika) opasan zidinama ali i zbog položaja grada koji je na brdu, konfiguracijski potpuno različit u odnosu na druge Dalmatinske gradove. Ulice i trgovi međusobno su povezani stepenicama, a s Dubrovnikom se Šibenik nije još dogovorio tko ih ima više. Dok boravite u kraljevskom gradu, kako mu tepaju brojni povjesničari, istražiti ga možete u potpunosti. Uživajući u njegovoj okolici, posebno u Nacionalnom parku Krka koji je unatrag nekoliko godina projektom ‘Nepoznata Krka: skrivena blaga srednjeg i gornjeg toka rijeke Krke‘ na poseban način fokus stavio na pomalo neistražene dijelove ovog Parka. Tražite li inspiraciju za vikend bijeg ili želite istražiti ljepote naše zemlje koristeći slobodne dane u tjednu, ovo je pet razloga zašto ovog proljeća posjetiti Šibenik i okolicu!
Bogata povijest unutar zidina
Istražiti grad, najbolje je u društvu vodiča a ako nemate, evo kako ćete sami krenuti u đir Šibenikom po naputcima gradskog vodiča ali i arheologa u Muzeju grada Šibenika Tonija Brajkovića! U gradske zidine uđite kroz Nova vrata te kad ih prođete – zastanite! Na lijevoj strani ćete vidjeti katedralu Sv. Jakova koja je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, a na desnoj strani Kneževa Palača u kojoj se nalazi Muzej grada Šibenika. Uđite u njega jer postava muzeja će vas oduševiti, pomoći vam da lakše upoznate povijest grada, ali i Šibenskog područja oduzimajući vam samo jedan sat vremena. Puni znanja, s osjećajem divljenja prema gradu koji poziva na istraživanje stepenicama ćete doći na bivši glavni komunalni trg između Katedrale i Gradske vijećnice gdje se nalazi i najveća cisterna (najveći izvor pitke vode) 4 bunara zapremine tri milijuna litara vode. Na njezinom vrhu je terasa restorana Pelegrini jedinog Šibenskog restorana koji ima Michelinovu zvjezdicu. Put će vas ponovo voditi na stepenice koje će vas dovesti do crkve Sv. Lovre u čijem samostanskom vrtu raste mediteransko bilje. U sredini vrta je zdenac, a on se smatra jedinim samostanskim vrtom te vrste u Hrvatskoj. Krenete li dalje, usput ćete vidjeti ulaze u domove iznad kojih su latinske mudre izreke, ali i crkva Sv. Ivana (15. stoljeće) na kojoj je reljefni prikaz i veduta grada. Put će vam otkriti i mjesto gdje su nekad živjeli vitezovi templari, redovnice Sv. Klare i Sv.Benedikta a danas je na tom mjestu jedina pravoslavna crkva u gradu. Na kraju ćete jednom od gradskih ulica (koje često u Šibeniku nose narodna imena) doći do Poljane, najvećeg gradskog trga, gdje su najbolje sačuvane bedemi grada ali i gdje se nalazi grb grada Šibenika kojeg je napravio Bonino iz Milana i tu se nalazi i gradska knjižnica koja nosi epitet najbolje knjižnice u Hrvatskoj. Na rubu Poljane se ulazi u stari gradski park na kraju kojeg je u smjeru mora spomenik Kralja Petra Krešimira IV, a krenete li iz vrta desnom stranom prema obali, vidjet ćete i najstariji gradski samostan Sv.Frane (prijelaz 13-14 stoljeće) unutar njega se nalazi samostanska zbirka i vrijedna biblioteka s mnoštvom srednjovjekovnih isprava.
Nacionalno park Krka destinacija vrijedna divljenja
Malo je onih koji nisu čuli za NP Krka, do kojeg ćete iz Šibenika stići za čas. Posebno u južni dio Parka koji svojim atrakcijama privlači više od milijun posjetitelja svake godine. Kad već odlučite krenuti u prirodu, diveći se njezinoj moći ali i prkosu vremenu i čovjeku iskazanom kroz slapove, kanjone ali i špilje i rukavce uz južni dio Parka, svakako istražite i gornji i srednji dio toka. Dok ćete se voziti na zacrtane lokalitete unutar Parka, shvatit ćete kako ste ostali bez daha od ljepote koja vas okružuje. I s pravom – jer srednji i gornji dio parka, populariziran kroz projekt ‘Nepoznata Krka: skrivena blaga srednjeg i gornjeg toka rijeke Krke’ skrivaju brojne pješačke staze, ali i Eko kampus Krka u Puljanima, biser antičke povijesti, rimski vojni logor Burnum, Manastir Krka, ali i Roški slap do kojeg vodi šetnica.
Eko kampus ‘Krka’ začin je izleta kojeg ćete provesti (ili možda započeti) u ovom nacionalnom parku. Unutar Eko kampusa (do njega se dolazi pristupnom cestom koja se spaja sa županijskom cestom Ž6055) nalaze se čak tri zgrade s interaktivnim postavima i sadržajima, ali i hostel koji svoju dobrodošlicu želi i djeci, studentima, volonterima. Sadržaj Eko kampusa je za sve uzraste, a tijekom boravka na ovom mjestu upoznati ćete arheološku stranu povijesti, otkriti prirodoslovnu zbirku, istražiti laboratorij prirode koji daje odgovore na brojna pitanja koja se nameću dok prolazite Parkom. Za razgled Kampusa vam treba dobrih dva sata, a nakon što proizvodite vlastiti vir, osjetite moć vjetra i vode, put će vas odvesti u srce dalmatinske zagore, u krš i makiju kroz koju će veličanstveno izroniti Burnum. Riječ je o vojnom amfiteatru u kojoj je pronađena arheološka zbirka s tisućama predmeta (možete je vidjeti u Eko kampusu Puljani) sagrađen na prijelazu iz stare u novu eru, na mjestu s kojeg se u vrijeme Rimskog doba kontrolirao prijelaz preko rijeke Krke, jedne od najvećih vodenih puteva tog vremena. U blizini Burnuma nalazi se i Manojlovački slap, najviši slap Nacionalnog parka Krka, kojeg su davne 1877.godine posjetili austro-ugarski car Franjo Josip 1 sa suprugom Elizabetom Bavarsko (o tome svjedoči i spomen ploča na jednoj od pješačkih staza koja vodi na vidikovac s kojeg se vidi ovaj slap). Na ovom dijelu Nacionalnog parka, točnije samo tri kilometra od Burnuma u selu Kistanje nalazi se Manastir Krka koji se prvi put spominje 1402.godine. Uz njega ćete vidjeti crkvu sagrađenu u bizantskom stilu, a ispod manastira su grobnice.
Tradicija na tanjuru
Kad je o Šibeniku i njegovom zaleđu riječ – na svakom su kutu restorani, pa spadate li u one istančanog ukusa, naučite prepoznati mjesta koja nude domaću i pomno pripremljenu hranu. U centru Šibenika tako možete uživati u restoranu Pelegrini koji je među prvima u Hrvatskoj ponio Michelinovu zvjezdicu. S prvim danima sunca, u funkciji je mala terasa sa stolovima i tanjurima koji vam omogućavaju jedinstveni doživljaj s pogledom na grad. Puno povoljnija, ali itekako zanimljiva ponuda (posebno ručkova/marendi) je u restoranu Marenda 2 u starom dijelu grada. U njoj se svaki dan kuha ‘na žlicu’ i ‘po domaći’ od onoga što su vlasnici pronašli na tržnici. Čim sjednete za stol, odmjerit će vas i procijeniti apetite pa ako vam se ne jede baš nešto određeno – prepustite se. Nahranit će vas kao da ste im ‘najrođeniji’ te u gostima u njihovoj kući! Na putu prema NP Krka, je Skradin (gradić s vjerojatno najvećim brojem restorana po glavi stanovnika) u kojem posebnu pažnju posvetite Cantinetti. Na tanjurima ove konobe naći će se tradicionalno pripremljeni specijaliteti bazirani na namirnicama koje su jedinstvene zahvaljujući slanom i toplom utjecaju mora i obale te osvježavajućem slatke vode Krke i planina na granici s BiH. Carpaccio od dnevne ribe s kaparima i motarom i tuna na tri načina dojmljiva su hladna predjela a kapica Svetog Jakova, pidoče na bijelu buzaru, prokljanska sipa te čokalice s čipsom od rikule, pomalo od svakog jela, senzacionalan prvi pjat. Slijediti može neko fino riblje jelo kao prvo glavno te kao drugo skradinski rižot, koji se priprema satima od najboljih dijelova ravnokotarske teletine, bukovačke kapule i birane riže iz nizine rijeke Po. Odlični su i domaći tradicijski kolači, a bogata je i vinska karta pokraj koje nude i vino kuće, a ni njega se ne treba sramiti.
Đir kroz vinarije
Kad ste u Šibeniku, ne propustite i ‘vinski đir‘. Odabrati ih možete po afinitetu, ali i društvu s kojim boravite u ovom gradu ili okolici. Jedan od ‘fancy mjesta’ svakako je vinarija Baraka koja već pri prvom ulazu asocira na francuske ili toskanske vinarije. Nalazi se u Srimi kraj Šibenika, a na ovom mjestu svakako probajte debit u betonskom jajetu koji je za svaku pohvalu. Poprilično je koncentriran, ali i svjež, s vrlo ugodnim, mineralnim okusom. Na ovom mjestu možete uživati i u tradicionalnoj plati s Dalmatinskim specijalitetima pa dok sljubljuje vino i hranu opustite se uz pogled na vinograd. Kažu da su im zalasci sunca kao iz bajke. Za one koji vole otići na čašu finog vina u blizini Vodica preporuka je Vinarija Birin koja ima odlično ružičasto vino od plavine i lasine. Prva mu sorta daje kičmu i svježinu, a druga, oni koriste “muški” naziv lasin, ljepoti vina doprinosi aromama i nježnošću. Riječ je o vinu koje će u tople dane jako fino popratiti jela s roštilja. Ni s drugim vinima u ovoj vinariji ne može se pogriješiti: fini su im debit i maraština, a jako je dobar i babić, na tragu onoga koji radi Miljenko Bura, umirovljeni zagrebački kirurg te vinar s vjerojatno najljepšom vertikalom babića Hrvatskoj. Njegov se podrum nalazi u Raslini s pogledom na Prokljansko jezero, a kad uđete u podrum svakako kušajte babić različitih godišta stvarajući vlastiti izbor i vinsku vertikalu. Nikako nemojte izostaviti babić 2016. te više nego užitnu 2010. U Oklaju vinariju ima Ivica Džapo čije su dvije mlade maraštine izvanredne. Prva je u tanku od inoksa, druga u rabljenoj drvenoj bačvi, a u paru lijepo pokazuju da sorta svakako može ići u oba smjera. Ima Ivica dobar debit te, u eksperimentalnim količinama, apsolutno iznenađujuć sauvignon bijeli i vrlo korektan chardonnay. Odličan mu je i Merlot 2020., vino s 15,1 posto alkohola koji gotovo da se i ne osjeti. Ima, naravno, slasti, ima i puno svježine i trebaju mu samo godina ili dvije odležavanja da se tanini smire i sasvim uklope u vino. Njegova je vinarija tradicionalna, a kušaonica dio kuće pa volite li kušati vino ‘po domaći’ ovaj će vam vinar biti odličan domaćin. I za kraj, sve vinoljupce put dovodi u Plastovo (nedaleko Skradina) u kojem vino rade Sladići. Ima ih, a svaki od vinara ima svoju posebnu priču! Ante Sladić će tako u svojoj kušaonici ponuditi odležani debit iz 2015., iznimno dobru Plavinu 2020., a još čuva i dobro bira kome dati na kušanje Tribidrag 2016. Eh, to je vinčina. Tribidrag je drugi naš naziv za crljenak, koji u Crnoj Gori i Makedoniji zovu kratošija, u Italiji primitivo, a u Kaliforniji zinfandel. A jedan od najboljih, možda i najbolji prošek u Hrvatskoj ima Antin susjed Marko Sladić. S ocem Josom i mlađim bratom Ivanom radi ga od maraštine, sorte kojoj se obitelj ponajviše posvetila, a nazvali su ga Deorum, što se može prevesti kao bogovski ili božanski. Vino pune u bocu koja nalikuje onima iz starih ljekarni. Fino je, istovremeno slatko i svježe i, ako možda i nije lijek za tijelo, svakako je za dušu. Ova obitelj Sladić od maraštine radi i pjenušac, klasično mirno svježe vino, kratko macerirano, a i zrela maraština 2016. pokazala se izvanrednom.
Događaji jedinstveni na svijetu
U Šibeniku ne nedostaje ni kulture, ni zabave ni dobrog provoda! Kako i bi kad je i sam grad ‘rodio’ brojne umjetnike i glazbenike, ali i entuzijaste koji svakog dana smišljaju programe koji u grad vraćaju ‘šušur’. Jedan od najzanimljivijih događaja, ujedno i zaštitni znak Šibenika je Međunarodni dječji festival koji se ove godine održava po 63. put. Tradicionalno festival se događa na samom početku ljeta, a na njega se nastavljaju i brojni koncerti, izložbe, kazališne predstave. Najpopularnija pozornica je svakako Tvrđava sv. Mihovila na kojoj se u ljetnim mjesecima održavaju brojni koncerti.
Foto: Nikola Zoko
