Prije točno 55 godina legendarni Arsen Dedić na Splitskom festivalu izveo je pjesmu Kuća pored mora. Te 1964. godine odnijela je prvu nagradu stručnog žirija kao i nagradu za najbolji tekst. Iako se igrom sudbine ta pjesma nikada nije našla u njegovim zbirkama, zaživjela je 1969. godine na albumu Čovjek kao ja. Ovaj evergreen i nakon svih ovih godina u ljudima budi snažne emocije. Prema riječima Arsena Dedića, Kuću pored mora napisao je i skladao jedne obične ličke večeri, dok je bio dežurni na odsluženju vojnog roka u staroj vojarni u Otočcu, „ne misleći ni na što“.
I tako je „ne misleći ni na što“ nastala antologijska pjesma Arsena Dedića Kuća pored mora koja nije samo bezvremenski radijski hit koji mnoge ostavljene ljubavnike podsjeća na izgubljenu ljubav, nego i jedna od najvažnijih pjesama suvremene hrvatske poezije, koja je u vrhunskim ilustracijama Fadila Vejzovića sada pronašla i svoj oslikani dom.
„U Arsenovoj se pjesmi elegijski govori o prošloj ljubavi, ali izgubljena, nestala, napuštena ili otišla ljubavnica prisutna je u mislima, konkretna na razini čežnje ili žudnje. Vejzovićeve predstave tijela također imaju (barem) dvije razine predstavljanja, odnosno mimetičnosti: koji put kao da naznačuju čvrsti volumen, gotovo kip ili lutku, a koji upućuju na meku, nježnu i prozračnu figuru, gotovo sjenu ili prikazu iz sjećanja. U ruševinama ljeta izgubila se zbiljska ljubav, takoreći ishlapila je iz sugerirana prostora, ali u slikarevim evokacijama, svojevrsnim iskopinama tijela obnovljena je erotska napetost i prisna prisutnost, pa makar se dijelom odnosila i na očekivane ”ljubavnike nove”.“ – Tonko Maroević, pjesnik
