Djeca različito reagiraju na nepovoljne događaje i stres u svojoj okolini. Kultura također utječe na načine na koje izražavamo emocije. U nekim kulturama, primjerice, nije prikladno pokazivati snažne emocije poput glasnog plača, dok je u drugima to općeprihvaćeno.
Neki znakovi nevolje možda nisu toliko očiti. Također, različita će djeca pokazivati različite znakove nevolje. Stoga u nastavku donosimo neke od znakova nevolje u različitim životnim dobima.
Ujedno, imajte na umu da tijekom stresnih i kriznih razdoblja, djeca promatraju ponašanja i emocije odraslih tražeći savjete o tome kako upravljati svojima. Stoga u takvim situacijama pokušajte biti pribrani i pravilno reagirati koliko je god to moguće.
Jedno od klasičnih naučenih stresnih reakcija je susret sa nepoznatim psom. Ukoliko se roditelj boji psa i prilikom susreta vrisne, povuče naglo dijete uz opaske “pazi, ne diraj” i slično, budite uvjereni da će dijete razviti strah od pasa samo i isključivo jer ga je roditelj tako učio od malena. No, ukoliko se roditelj radi djeteta smiri te pokuša razumno djetetu objasniti da nije u redu dirati tuđeg psa bez pitanja vlasnika te tom prilikom pita vlasnika da li se smije pomaziti taj pas, vjerujte da će dijete razviti potpuno drugačiju reakciju u budućnosti. Sitnice su bitne u svemu.
Uobičajene reakcije na stres kod djece
Mnoge od ovih reakcija traju samo kratko vrijeme i normalne su reakcije na stresne događaje. Ako te reakcije traju dulje vrijeme, djetetu je možda potrebna stručna pomoć. U nastavku pogledajte kako djeca određene dobi reagiraju na neugodne okolnosti.
Djeca od 0-3 godine
Drže se svojih roditelja više nego obično
Povratak na mlađa ponašanja
Promjene u obrascima spavanja i ishrane
Veća razdražljivost
Povećana hiperaktivnost
Više se boji stvari
Dijete je zahtjevnije
Razdražljivost
Djeca od 4-6 godina
Drže se odraslih
Povratak na mlađa ponašanja
Promjene u obrascima spavanja i ishrane
Veća razdražljivost
Slaba koncentracija
Neaktivnost ili hiperaktivnost
Preuzimanje uloge odraslih
Prestanak govora
Zabrinutost
Djeca 7-12 godina
Povučenost
Česta zabrinutost za druge
Promjene u obrascima spavanja i ishrane
Veća razdražljivost
Česta agresija
Nemir
Loša memorija i koncentracija
Fizički simptomi / psihosomatski
Često govori o događaju ili igri koja se ponavlja
Osjećaju se krivim ili okrivljuju sebe
Djeca 13-17 godina (tinejdžeri)
Intenzivna tuga
Pokazuje pretjeranu brigu za druge
Osjećaj krivice i srama
Sve više prkosi autoritetu
Povećano preuzimanje rizika
Agresija
Samodestruktivnost
Osjećaj beznađa
Zadnje tri godine dok je trajala pandemija koronavirusa, bilo je emocionalno teško razdoblje za sve i mnoga su djeca bila jako pogođena, navodi se na web stranici Unicefa. Uz to, nedavni događaji iz regije dodatno su unijeli nemir među školsku djecu što je novi okidač za stres i kod svakog djeteta će djelovati drugačije.
Stoga bi trebali redovito provjeravati kako je vaše dijete. Bilo ono mlađe ili malo odraslije, razgovor s djetetom je od najveće važnosti. Djecu trebate pitati “kako su” na izravan ili neizravan način. Jedan od načina je zamoliti dijete da nacrta ili naslika sliku, naročito ako je mlađe i ne može izraziti svoje osjećaje. Zamolite dijete da vam kaže više o slici, što je nacrtalo ili zašto je upotrijebilo određenu boju. Ovo može pomoći nekoj djeci da govore o tome kako se osjećaju, dok će druga djeca rado pokazati sliku bez pogovora.
Sa školskom djecom svakako nastojte imati redovne razgovore koji neće zvučati kao dijeljenje lekcija, nego iskažite iskren interes za djetetova zanimanja, aktivnosti i događaje u školi i izvan nje. To će im biti od najveće koristi u odrastanju, znajući da imaju podršku roditelja koji ih iskreno sluša. A vjerujte, na ovaj način ćete otkloniti puno situacija koje bi se mogle razviti ako dijete osjeti da nema s kim popričati, podijeliti svoje osjećaje i reći šta ih tišti. Također dopustite djetetu da se rasplače ako se taj dan osjeća tužno jer nekad će samo puštanje suza otpustiti stres. Zapamtite da baš sve kreće od kuće, a na to se samo nadograđuju ostale stvari iz okoline.
Pročitajte i: 3R – recept za suvremeno roditeljstvo
Aktivnosti za smanjenje stresa i podršku dobrobiti vašeg djeteta
Ove se aktivnosti mogu provoditi s vašim djetetom kako bi se smanjio stres i pružile mu pozitivne strategije suočavanja koje podupiru njegovu dobrobit. Ove aktivnosti su također korisne za vas i možete ih raditi sa svojim djetetom zajedno.
Trbušno disanje
Često kada smo pod stresom naše disanje postaje plitko, visoko u prsima, i zaboravimo disati duboko u trbuh, ili abdomen. Trbušno disanje vrlo je umirujuće i pomaže nam da uvučemo kisik duboko u pluća.
Kako to učiniti:
Stavite ruku na trbuh. Udahnite 5 puta duboko, 5 sekundi udišite i 5 sekundi izdišite, udišite kroz nos i izdahnite kroz usta. Objasnite da vaše dijete kada udahne, nježno napuhuje trbuščić poput balona, a kada izdahne zrak ponovno polako izlazi iz balona.
Moje posebno mjesto
Ponekad se svijet oko nas može činiti neodoljivim. Ako na trenutak zamisle da su negdje gdje je mirno bez stresa, djeca se mogu osjećati manje pod stresom. Evo aktivnosti koja će pomoći vašem djetetu da zamisli takvo mjesto.
Kako to učiniti:
Sjednite ili legnite u udoban položaj, zatvorite oči i opustite se. Nekoliko puta duboko polagano udahnite kroz nos i u trbuh. Izdahnite kroz usta. Nastavite disati polako i tiho. Nježni dugi udisaji, a zatim blagi dugi izdisaji. Slušajte i u mislima pratite priču. Zamislite da ste u priči:
Zamislite da stojite na bijeloj pješčanoj plaži. Rano je jutro i sve je tiho. Sunce polako izlazi, a na licu i tijelu osjećate toplu svjetlost. Osjećate se sretno i mirno. Pijesak pod vašim bosim nogama je mekan i topao. Lagani povjetarac miluje tvoje lice. Nebo je plavo i otvoreno, a iznad njega ptice lete i pjevaju. Ovo mjesto je sigurno i ovdje se možete opustiti. Ovo je mjesto na koje se uvijek možete vratiti, koje je uvijek tu, u vašem srcu. Možete posjetiti kad god želite. Sada, vrlo postupno, ponovno počnite primjećivati svoje disanje – blagi ritam udisaja i izdisaja. Primijetite osjećaj zraka na svojoj koži. Vrlo tiho počnite mrdati prstima na rukama i nogama. Udahnite i jako se istegnite. Duboko izdahnite. Kada budete spremni, otvorite oči.
–
Tekst: Barbara D., Foto: Freepik
