Budimpešta mi je bila predivna još od prvog posjeta i jedva sam čekala da je opet posjetim, ovaj put sa svojim dečkima
Putovanje koje je planirano za proljeće 2020. čekalo je pune dvije godine da se korona mjere ukinu i da se može opet slobodno putovati. I tako je naš mali zMai doputovao u svoju 18. državu sa 7 godina. No zato je Budimpeštu propješačio junački, kao veliki, što prije 2 godine možda i ne bi mogao. U 3 dana smo pješice prošli oko 40 km (uključujući i šetnju po ZOO). U nastavku pročitajte kako nam je bilo i šta smo sve uspjeli vidjeti.
1.dan
Odlučili smo ići preko agencije da ne razmišljamo previše pa je tako putovanje busom iz Zagreba, uz povremena stajanja, trajalo 5-6 sati te smo u Budimpeštu stigli oko podneva. Nakon panoramskog obilaska prošetali smo užim centrom grada do bazilike sv. Stjepana (Szent István Bazilika). Unutra nismo ulazili u tom momentu, a kasnije smo opet bili na drugim lokacijama pa nam je razgled iznutra promaknuo, no ljudi preporučuju razgled i pogled na grad. Ulaz se plaća.
Nakon toga smo došli do najstarije slastičarnice Gerbaud i trga Vörösmarty (Vörösmarty tér) te
prošli Vaci ulicom (Váci utca) koja je glavna pješačka zona i jedna od najpoznatijih ulica u Budimpešti poznata po puno dućana, suvenirnica, restorana i kavana. Presjekli smo preko Kossut Lajos ulice i Ferencek trga u blizini Elizabetinog mosta i tu su nas se posebno dojmile prekrasne zgrade.
Šetnja nas je vodila do Fovam trga (Fővám tér) gdje se nalazi Velika gradska tržnica koja je najstarija i najveća zatvorena tržnica u gradu. Izvana baš plijeni pažnju zbog svog neogotičkog stila sa šarenim Zsolnay pločicama na krovu koje su napravljene u Pečuhu. Nakon razgleda iznutra i obavljenog šopinga, nastavili smo dalje po Mostu slobode koji spaja trg Fovam sa brdom Gellert na čijem se vrhu nalazi Citadela, utvrda iz 19. stoljeća s čijih se bedema pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Ovdje se nalazi i kip posvećen oslobođenju u Drugom svjetskom ratu. Do Citadele se trenutno ne može doći zbog radova, kao ni do Lančanog mosta koji je potpuno u rekontrukciji.
Popodne smo došli u hotel Millenium koji je odmah nasuprot stadiona Groupama Arene. Na tom stadionu svoje domaće utakmice igraju Ferencvárosi TC i mađarska nogometna reprezentacija pa je mojoj muškoj ekipi to bila dodatna poslastica za obići i poslikati se. Hotel je inače skroz u redu, čist i ima dobar doručak, a do centra grada vozi linija metroa M3 koja je trenutno bila zatvorena pa je umjesto nje na toj dionici vozio bus M3 (5 stanica do Budapest Eye).
Navečer smo, unatoč kiši, otišli do centra i prošetali po židovskoj četvrti gdje ima puno restorana i kafića pa je odlično mjesto za predahnuti.
2. dan
Drugi dan je bio rezerviran za razgledavanje s lokalnom vodičkom pa smo tako prvo obišli trg Heroja koji se nalazi na kraju Avenije Andrássy, neposredno prije gradskog parka. Trg okružuju Muzej lijepih umjetnosti s lijeve strane i i Dvorana umjetnosti (Kunsthalle) s desne. Nakon toga smo ušli u gradski park u kojem se nalazi dvorac Vajdahunyad zanimljiv po svojoj gradnji i povezanosti s grofom Drakulom. Predstavlja kompleks sastavljen od 21 građevine koje su svojevrsna replika različitih arhitektonskih stilova i epoha austrougarskog carstva (gotika, romanika, renesansa i barok).
Kompleks je prvobitno zamišljen kao privremena izložba važnih građevina iz svih dijelova nekadašnjeg carstva i stoga su svi objekti bili sagrađeni od dasaka i kartona. Zbog velikog oduševljenja javnosti, vlasti grada su odlučile izgraditi današnji dvorac čija je gradnja trajala od 1904. do 1908. Kompleksom dominira dvorac po imenu “Korvin” koji predstavlja repliku zamka “Hunyad” iz Transilvanije gdje je prema narodnim predanjima, grof Vlad Cepeš, poznatiji kao grof Drakula, bio privremeno zatvoren zbog neslaganja sa mađarskim vladarom Janošem Hunyadijem.
U dvorištu kompleksa nalazi se kip Anonymus (anonimni pisac) kojeg svi uglavnom prilikom fotkanja drže za olovku jer legenda kaže da oni koji dodiruju olovku dobit će sjajne vještine pisanja i pronaći književni uspjeh.
Nakon razgleda Pešte prešli smo busom na Budim i krenuli od Budimskog dvorca koji s Peštanske strane plijeni pažnju svojom veličinom. Gradnja dvorca je započeta u 13. stoljeću, a završena je prije sto godina. Danas se u dvorcu nalaze muzeji, knjižnica te kazalište. Možda najzanimljivija grupa kipova u dvorcu je fontana Kralj Matija u lovu koja je postavljena na zid Mađarske nacionalne galerije.
U podnožju dvorca se nalazi uspinjača koja je nešto duža od naše zagrebačke pa se i s njom može doći na gornji grad.
Šetnju smo nastavili gornjim gradom koji jako podsjeća na zagrebački Gornji grad i došli do Ribarske utvrde, jedne od najpopularnijih atrakcija Budimpešte. Panoramski pogled na Budimpeštu, Dunav i parlament je ovdje odličan, a utvrda je zbog svoje dekorativne arhitekture, tornjeva i terase poznata lokacija za fotografiranje. Utvrda je izgrađena u 19. stoljeću i zapravo nikad nije služila kao utvrda. Sedam tornjeva predstavljaju sedam plemena koja su se doselila 896. godine i osnovala Mađarsku. Ulaz na gornji dio utvrde se plaća.
Nasuprot Ribarske utvrde nalazi se Ruszwurm, najstarija postojeća slastičarnica u gradu, poznata po svojim kremšnitama. Od svog otvaranja 1827. godine, mjesto je privuklo zavidnu postavu kupaca, a ponajviše caricu Sissi, suprugu habsburškog cara Franje Josipa. Treba se malo sačekati za mjesto jer je gužva, no mogu se uzeti i kolači za van (na taj način ne plaćate serviranje koje je uobičajeno u Mađarskoj). Mi smo uspjeli uloviti mjesto i pojesti kremšnite, pa iako su stvarno fine ipak bi dali prednost našim domaćim kremšnitama (možda je i do onog na šta smo navikli). Za ovako poznato mjesto, cijena nije skupa (730 forinti).
Odmah pored slastičarne je Jamie Oliver restoran (u kojem nismo bili).
ZOO
Kako smo nakon razgledavanja Budima imali slobodno, mi smo se vratili u gradski park da bi posjetili jedan od najstarijih zooloških vrtova na svijetu i jedan od najboljih u Europi. Tu se nalaze životinje iz cijeloga svijeta poput žirafa, lavova, tigrova, slonova, nosoroga, madagaskarskih lemura, gorila, orangutana, polarnog medvjeda, pingvina, klokana, veliki akvariji i druge životinje koje nisu u svojim klasičnim kavezima nego su raspoređene geografski po svom staništu. U nekoliko nastambi se može ući i praktički biti u dodiru sa životinjama. Imaju i nekoliko umjetnih planina na kojima su životinje i može se slobodno hodati po tim planinama i biti u neposrednoj blizini životinja. Kroz cijeli ZOO ima jako puno klupica ispred nastambi pa se može sjediti i promatrati životinje. Također, na nekoliko mjesta imaju edukacijske centre za djecu. U svakom slučaju kvalitetno provedenih 3 sata, a mi smo uživali jednako kao naš malac.
Odmah uz ZOO je i kupalište Szechenyi, ali to ovaj put nismo obilazili.
Kako do ZOO: od trga Vörösmarty do trga heroja vozi najplića metro linija M1 i vozite se 8 stanica. To je ujedno i najstarija metro linija u Budimpešti i u stalnom je pogonu još od 1896. godine. Također je i treća najstarija podzemna željeznica u Europi.
Karte za sva prijevozna sredstva (metro, tramvaj, bus, trolejbus) u Budimpešti su 350 forinti (7kn) i vrijede za jednu vožnju ili ako se presjeda u istoj liniji onda za tu liniju. Također mogu se kupiti i dnevne karte. Na puno mjesta su automati, a na nekim metro stanicama su kiosci za kupiti kartu.
Parlament
Za kraj dana smo si ostavili šetnju uz Dunav i posjet jednom od nezaobilaznih mjesta u Budimpešti, a to je njihov parlament koji je treći najveći parlament u svijetu, a drugi u Europi. Obišli smo ga sa svih strana i ne znamo da li je ljepši preko dana, u sumrak ili po noći. Ispred ulaza je velika fontana koja savršeno služi za zrcalne slike. Oko njega ide i tramvaj linije 2 i 2m pa smo se provozali i tramvajem da ga i na taj način doživimo.
U blizini parlamenta nalazi se spomenik “Cipele na dunavskom nasipu” koji je napravljen u spomen na brutalni masakr Židova između 1944. i 1945. tijekom Drugog svjetskog rata. Skulptura se sastoji od 60 pari željeznih cipela, okrenutih prema rijeci na samom rubu. Cipele su dostupne u raznim veličinama, što pokazuje da dob nije bila važna ubojicama. Tu su bile cipele gospodarstvenika, sportaša, žena, djece, rabina i drugih – nitko nije spašen. Ovo je još jedan spomenik koji bi se trebao ljudima urezati u pamćenje da se nikad ovako nešto ne ponovi u bilo kakvim uvjetima rata ili pandemija bez obzira na sve!
Poslije smo došetali do Budapest Eye i nakon toga se vratili u hotel nakon 12 sati izbivanja (sve pohvale našem malcu koiji je cijeli dan bio aktivan). Mi se na kraju nismo odlučili za vožnju kotačem, no ukoliko nekog zanima cijena karte za odrasle je 3000 forinti, a za djecu do 12 god 1800 forinti.
3.dan
U nedjeljno jutro, nakon doručka i odjave iz hotela, mi se nismo odlučili za plovidbu brodom po Dunavu pa smo imali dosta slobodnog vremena do polaska za Zagreb. Agencijski bus nas je ostavio kod tržnice (nedjeljom zatvorena) pa smo malo prošetali okolnim uličicama i dalje Vaci ulicom. Bilo je lijepo vidjeti kako je grad još miran i polako se budi, a lokali se tek počinju otvarati. Na ulicama nije bilo puno ljudi, a iz nekoliko crkvi se čula zvonjava koja poziva na misu. Zavirili smo u jednu crkvu gdje je misa već trajala jer uvijek na putu volimo ući barem na kratko u crkvu i zahvaliti se na svemu kao i na putovanju na kojem se upravo nalazimo.
Nastavili smo laganu šetnju do židovske četvrti i Sinagoge za koju kažu da je najveća u Europi i druga u svijetu. Unutra nismo ulazili nego smo prošetali oko nje pa smo vidjeli dvorište i instalacije koje imaju. Nakon kratkog predaha, odlučili smo prijeći preko Elizabetinog mosta na Budim i tamo se prošetati uz Dunav ispod Budimskog dvorca. Kako se vrijeme počelo mijenjati, šetnju smo zamijenili vožnjom tramvajem. Krenuli smo od podnožja žičare na strani Budima do Margitinog mosta i dalje drugim tramvajem preko mosta gdje smo opet presjedali na liniju 2 oko parlamenta do Lančanog mosta (3 linije smo promijenili za ovaj polukrug).
Inače tramvaji u Budimpešti nemaju klasična okretišta nego sa svake strane imaju kabinu za vozača i onda idu samo naprijed-natrag po trasi. Njihovi žuti tramvaji su nas posebno očarali i jako su fotogenični.
Za kraj
Ono što nas se posebno dojmilo u Budimpešti su klupice kojih ima jako puno, ponegdje cijeli niz tako da se uvijek nađe slobodno mjesto za odmoriti. Još da smo našli i više javnih toaleta pa da je neki i besplatan kao u Zagrebu to bi bio pun pogodak za turiste.
Svaki put kad smo ogladnili i ožednili nekako bi završili u židovskoj četvrti jer ima dosta zanimljivih mjesta za pojest i popit. Gulaš smo jeli u Drum cafeu i stvarno su fini i velike porcije kako smo čitali u preporukama drugih. Tijekom dana smo obično usput s nogu jeli nezaobilazne langoše i chimney (kolač dimnjak) kojih ima puno po gradu. Vina nismo pili, ali smo zato pili Dreher pivo koje nam je bilo sasvim ok.
Forinte smo promijenili u Hrvatskoj jer smo čitali da je tako isplativije. Inače, ako volite plaćati karticama svugdje ih primaju. Mjenjačnica ima malo i ono što smo vidjeli tečaj je bio 1 eur 366 forinti pa do 1 eur 350 forinti (kupovni tečaj).
Mi se nismo vozili brodom po Dunavu kao ostatak grupe, ali smo zato vidjeli bus koji vozi sredinom Dunava i poslije ga sreli na cesti. O tome priznajem nismo ništa znali ni pročitali, ali evo dobra fora za buduće posjete.
Proveli smo odlična 3 dana u Budimpešti te mi se nakon 18 godina od zadnjeg posjeta, grad čini još puno ljepši. Nije smetalo ni tmurno vrijeme, koje je u konačnici bilo puno bolje od prognoze – od predviđene kiše sva 3 dana, padala je samo prvu večer, a imali smo čak i sunčanih razdoblja.
Ukratko šta posjetiti:
- Bazilika sv. Stjepana, Vaci ulica, Velika gradska tržnica, Most slobode
- Budimski dvorac i Ribarska utvrda, uspinjača
- Trg Heroja, dvorac Vajdahunyad, ZOO, kupalište Szechenyi
- Muzej umjetnosti (trg Heroja) , Muzej terora (Andrasy avenija)
- Parlament
- Vožnja tramvajem uz Dunav, vožnja M1 linijom metroa
- Židovska četvrt za restorane i kafiće
Za više fotki s naših putovanja posjetite nas na Instagramu i Facebooku.
Tekst i slike: Branka BH
