Organizator: Hrvatski školski muzej
Autorica izložbe i teksta kataloga: Kristina Gverić
Autorica stručne koncepcije: Kristina Gverić
Likovni postav izložbe: Fredy Fijačko i Kristina Gverić
Grafičko oblikovanje: Kristina Džepina-Bajić
Lektura i korektura: Gordana Malnar
Skeniranje i fotografiranje: Fredy Fijačko
Video prezentacija: Ivana Dumbović Žužić
Pedagoški program: Ivana Dumbović Žužić
Marketing: Marijana Bračić
Izložbom i popratnim katalogom Krasopis – lijepo pismo Hrvatski školski muzej privodi kraju svoju rođendansku godinu. Nakon 120 godina muzeološkog, izložbenog i pedagoškog djelovanja, jedini muzej koji prikuplja i čuva građu vezanu za povijest hrvatskoga školstva i pedagogije našao se u nezavidnoj situaciji te je zbog posljedica potresa zatvorio vrata za posjetitelje i korisnike. Rad Muzeja aktivno se javnosti predstavljao u virtualnom svijetu putem virtualnih izložaba, virtualnog pedagoškog programa te putem publicističke djelatnosti. Uz virtualno djelovanje Muzej je svoj rad javnosti predstavljao gostujući na brojnim manifestacijama i događanjima, kao i organizirajući izložbe i aktivnosti izvan svog vlastitog prostora. Ovog puta svoj rad, novu izložbu Hrvatskoga školskog muzeja, o i danas zanimljivoj i aktualnoj temi, krasopisu, predstavljamo u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Priča o krasopisu kao nastavnom predmetu započinje pričom o razvoju pisma, prvim pismovnim sustavima te definiranjem pojma kaligrafija ili krasopis. Analiziramo potom povijesni razvoj obuke u pisanju krasopisom na ovim prostorima od vremena stare krajiške škole, Vojne krajine do prvih hrvatskih školskih zakona u drugoj polovici 19. stoljeća. Putem nastavnih planova i programa u 20. stoljeću pratimo zadatke nastave krasopisa, proučavamo kako se na tom nastavnom predmetu učilo i koliko se učilo.
Slijedi pregled osnovnih karakteristika krasopisa, predmeta koji se u hrvatskim školama učio sve do sredine 20. stoljeća. Istražujemo osnovna svojstva lijepog pisma, izgled slova, zahtjeve koje trebaju ispuniti učitelji kao i one koji se postavljaju pred učenike, zatim definiramo način držanja tijela, pisanke i pera. Promatramo krasopis unutar učionice, metodički rad te povijesni razvoj metoda.
Odgovor na pitanje Što trebamo za pisanje krasopisom? pronašli smo putem muzejskih predmeta koji svjedoče o tome kako je izgledao nastavni predmet krasopis te čime se na tom predmetu služilo. Putem kataloga i izložbe predstavljamo školske klupe, školske ploče i pločice, učeničke torbe, zidne table, šarolike pernice, pera i držala, tintarnice, sušila za tintu kao i zavidan broj pisanki.
Dotaknuli smo se i istaknutih učitelji krasopisa te autora pisanki poput učitelja s velikim iskustvom u krasopisu Franje Klaića ili primjerice Ljudevita Modeca učitelja i ravnatelja učiteljske škole u Zagrebu i Petrinji.
Na kraju spomenimo i zanimljivu raspravu koja se među učiteljima, ali i liječnicima odvijala krajem 19. i početkom 20. stoljeća o tome kojemu pismu, kosom ili uspravnom, dati prednost u školama.
Krasopis – lijepo pismo izložbeni je projekt inspiriran bogatim muzejskim fundusom, vrijednim predmetima koji se čuvaju u muzejskim zbirkama, arhivu te knjižnici Muzeja. Opsežan popis kataloških jedinica u katalogu kao i preko 300 originalnih predmeta javnosti predstavljenih putem izložbe dokaz su koliko je važan bio i što je za povijest hrvatskoga školstva značio nastavni predmet krasopis.
Kristina Gverić, autorica izložbe
