Kad samo jednom na slici vidite Tolminska korita, poželite se stvoriti tamo čim prije i vidjeti uživo jedno od najljepših odredišta Nacionalnog parka Triglav
Vjerujem da ste sigurno barem jednom vidjeli slike rijeke Soče i njezinu nestvarno lijepu tirkiznu boju. Ako ste pomislili da se radi o fotoshopu odmah kažemo da je ta boja stvarna. Rijeka Soča jedna je od najljepših rijeka Europe koja svoj put prema Jadranskom moru započinje u Julijskim Alpama u dolini Trente. Dugačka je 137 km, a na svom putu stvara predivne prizore koji ostavljaju bez daha.
Sredinu vrućeg srpnja odlučili smo provesti lutajući po Triglavskom nacionalnom parku i vidjeti uživo tirkiznu oazu Slovenije. Muž je napravio plan za kružnu rutu na kojoj smo vidjeli Most na Soči, Tolminska korita, slap Kozjak, Bovec, Velika korita Soče, Vršič, jezero Jasna u Kranjskoj gori i za kraj danas smo otišli do Villacha kako bi zMai posjetio i 22 državu. Drugi dan je bio predviđen za Bled i na kraju opuštanje na bazenima u Ljubljani.
Vidjeli smo toliko ljepote u 2 dana pa ćemo u nekoliko priča pokušati sve dočarati i dati sve potrebne informacije kako doći do tamo.
Tolminska korita
Ovaj prirodni fenomen smješten je u dolini rijeke Soče i godinama privlači brojne posjetitelje. Riječ je o ušću rijeka Tolminke i Zadlaščice koje se na ovome mjestu spajaju u jednu i čine najnižu točku Nacionalnog parka Triglav na 180 metara nadmorske visine.
Kako doći, gdje parkirati, koliko je ulaznica?
Od Zagreba vožnja traje malo više od 3 sata i dovoljno je pratiti google maps za dolazak točno pred ulaz. Ispred se nalazi parking koji se plaća 3 eur po satu i računajte da ćete platiti 2-3 sata. Mi smo došli valjda u najgore doba oko 11:30 pa smo morali pričekati da se oslobodi parking. Imate i drugi besplatan parking koji se nalazi 1,5 km dalje od ulaza. Ali trebate u startu hodati uzbrdo da bi uopće došli do ulaza pa mi to ne bi preporučili, naročito ljeti po vrućinama.
Mi smo sačekali kratko da se može ući u parking i onda došli na ulaz kupiti ulaznice. Bio je red i za kupiti ulaznice i za ući u park. Naime, postoji ograničenje broja ljudi koliko ih može biti unutra pa se pušta kako tko izlazi van. Međutim, nije tako strašno sačekati za ulazak jer se radi o možda 10 minuta. Jedino savjetujemo da netko odmah kupi ulaznice dok drugi čeka za parking mjesto da si skratite jedno čekanje. Ovo je sve ako dođete između 11-12 sati kad vjerujem da je najveća gužva. No mi nismo nikako uspjeli krenuti prije 8 iz Zagreba. Tko može biti tamo već u 9 imat će još puno bolji doživljaj i park za sebe. Ili dođite iza 13 sati jer kad smo mi izlazili iz parka oko 13:20 nije uopće bila gužva na ulazu.
Cijene ulaznica su 10 eur za odraslu osobu, 5 eur za dijete i mislim da je 8 za umirovljenike i studente. Ako dođete iza 16 sati cijene su jeftinije.
Termalni izvor
Ulaskom u park spuštate se lijepo uređenom stazom do predivne tirkizne Tolminke i ulazite u kanjon. Tu se možete spustiti do vode i malo osvježiti, a temepratura vode nije veća od nekih 8 stupnjeva. Odmah skrećete prema putu koji kroz tuneliće vodi do termalnog izvora koji se nalazi ispod Hudičevog mosta. Temperatura termalnog izvora je 18-20 stupnjeva, ali gledate ga iz visine i ne možete doći do njega. Taj dio parka je nama bio najljepši jer se baš tu nalazi ta predivna plava boja koju gledate uživo i svejedno izgleda nestvarno.
Medvjeđa glava
Dalje nastavljate do jednog visećeg mosta koji ima i poseban ulaz tj kad izlazite morate izaći s ulaznicom. Nakon toga slijedi dosta uspona po stepenicama i nema baš svugdje hlada pa je „skidanje kila“ zagarantirano 😊. Staza nas je dovela do Medvjeđe glave. To je zapravo stijena koja je nekada davno pala i zapela između stijena kanjona rijeke Zadlaščice, te napravila prirodni most. Kad se bolje zagledate stvarno ima oblik medvjeđe glave.
Danteova pećina
Još jedna atrakcija je Danteova pećina, do koje se treba opet popeti. Na tom dijelu zapravo izlazite na cestu koja vodi prema selu i morate paziti jer znaju auti prolaziti. Pravo ime je Zadlaška jama no lokalci su joj dali nadimak zbog legende da je Dante Alighieri upravo ovdje dobio inspiraciju za opis pakla u svojoj knjizi. Jama je zatvorena pa zapravo stanete pred otvor u stijeni sa željeznom ogradom i pogled u duboki mrak. Jedino šta iz pećine ide hladni zrak pa je dobro malo stajati da predahnete od vrućine.
Prije same Danteove pećine nalazi se mala udubina u stijeni u kojoj se nalazi kip Duge babe koji predstavlja jednu od starica koje su živjele u špiljama te pomagale ljudima, a istovremeno su pazile da tu ne prođe nitko nepozvan.
Hudičev most
Na kraju vam ostane samo povratak po toj cesti preko Hudičevog (Vražjeg) mosta s kojeg možete iz ptičje perspektive gledati gdje ste sve prošli. Prije samog izlaska imate i eko wc-e koji su uredni i opremljeni wc papirom.
Uz čekanje na ulaznice i ulazak, sve smo stigli obići u 2 sata pa smo platili samo 6 eura za parking. Ja koja imam astmu, muž koji je nedavno operirao koljeno i dijete od 8 godina prošli smo bez problema sve te silne stepenice i uspone. Obično smo stali odmorit na pola stepenica, popit vode i malo se rashladit koliko se dalo. A kod Duge babe smo si uzeli i pauzu od 10-15 minuta jer je fini hlad i ima klupica za odmoriti. Staza je inače jako lijepo uređena pa je dobra i za djecu i za odrasle. Ostalo je samo stvar kondicije jer staza je duga svega 2 km pa samim time nije toliko teška.
Naš put nastavili smo prema mjestu Kobarid i posjetu slapa Kozjak. Taj dio je mene najviše oduševio, a o tome možete pročitati u drugoj priči.
–
Tekst: Branka BH; Foto; Dejan H.
