Ponukana čestim upitima u grupi “Francuski buldog” o bolestima kralježnice, odlučila sam ovdje napisati naše iskustvo da svima bude uvijek dostupno javno
Zaljubila sam se u francuskog buldoga davne 2000. godine na izložbi pasa na Velesajmu. Došla sam s namjerom pogledati Engleskog buldoga, ali jedno malo, bijelo, francusko klupko mi je preotelo svu pažnju. Stupili smo u kontakt sa uzgajivačnicom, ali nismo uzeli tog psa nego smo čekali novo leglo. I to je bilo doslovno kao čekanje bebe. Kad će ići na parenje, da li je uspjelo, koliko se njih oštenilo te da li postoji dečko bijele boje. I da, postojao je samo jedan dečko bijele boje, moja najveća ljubav Lafi.
U to vrijeme sresti francuskog buldoga na cesti je bila rijetkost. Kod nas u kvartu svi su znali Lafija jer je bio jedini i stalno je skakao na drveće. On je znao da ga svi gledaju i doslovno je stalno to radio jer je imao publiku. Imao je tijekom godina boljke s očima ničim izazvane (njihova standardna bolest kao i svih buljookih pasa), ali s kralježnicom nije imao nikad problema. Totalno vitalan je bio po tom pitanju. Uginuo je s 11 i pol godina od raka.
Rio i diskus hernija
Nakon što je Lafi uginuo slomilo mi se srce. No morala sam uzeti opet Fransuskog buldoga da zaliječi malo tu ranu, ali crne boje da bude suprotnost Lafiju. I tako 5 mjeseci kasnije, muž i ja smo otišli na izložbu pasa na Velesajam. Ugledali smo blentavo, lijeno, crno biće od 5 mjeseci. Zvao se Pitagora, no mi smo ga brzo preimenovali u Rio. U početku je on stvarno bio lijen hodati. Doslovno bi sjeo i promatrao svijet, no kad se „unormalio“ počeli smo ga zvati tsunami. Ta količina energije koja je u njemu je neopisiva. No, puno brže se umori od Lafija i vrućine ne podnosi baš najbolje. Ali to pripisujem i crnoj boji. To moje crno čudo ima sad 10 godina i još uživa s nama (trenutno hrče na leđima, njegova omiljena poza).
Međutim, kad je imao samo 4 godine, prilikom jednog skoka s kreveta ostao je kao zaleđen. Spustio je glavu dole i počeo cviliti. Dizao je prednju šapu i samo cvilio. Jedva da je mogao hodati, a i to što je hodao bilo je u boli. Naš veterinar nas je poslao odmah na Veterinarski fakultet jer se radilo o bolesti kralježnice. No tada kreće show, jer to jedino tako mogu opisati.
“Liječenje” na Veterinarskom fakultetu
Na rtg se ništa nije vidjelo pa je preporučena mijelografija jer da se na tome može vidjeti u čemu je problem. Dogovorili smo mijelografiju koja je pokazala da je problem u leđnom dijelu. Iako sam ja guglajući njegove simptome svugdje nailazila da to ukazuje ne vratni dio. No, ok, bio je na toj pretragi pa valjda znaju – ne, ne znaju! Odmah nakon pretrage, dok je još uspavan, otišao je na operaciju (uz naše dopuštenje). Nazvali su nas ubrzo nakon početka operacije da nam kažu da su psa otvorili i odmah zatvorili jer da ipak nije oštećenje na leđnom dijelu. Molim?!? U prijevodu psu nije bilo ništa bolje niti su oni znali šta mu je. Samo je sad imao i nepotreban rez duž leđa, i dalje je bio u bolovima. Oni su naplatili mijelografiju i nepotrebnu operaciju bez imalo grižnje savjesti. Ne moram ni reći da to nije bila mala cifra (oko nekih 3.500 kn).
Razgovarali smo nakon toga s više veterinara na fakultetu, čak sam pitala da li trebam razmišljati o opciji uspavljivanja ako mu nema pomoći. Odgovor nije bio ni potvrdan ni negativan, ali nisu dali jasno do znanja da psu mogu pomoći. Rekli su da postoji jedino još opcija da se psa pošalje na magnetnu rezonancu u Beč i da je cijena toga 1000 eura. No ako to nismo u mogućnosti da možemo obaviti MR u Zagrebu u jednoj poliklinici za ljude za 500 kn. Naravno da je razlika u cijeni ogromna i da smo se počeli raspitivati u tom smjeru. Nasreću, bio je jedan mladi veterinar na fakultetu, vlasnik francuskog buldoga koji nam je jedini rekao da to ne radimo jer da na njegovom psu to nije ništa pokazalo. I da nam ne želi davati lažne nade te sam mu jako zahvalna na tome.
Na naše upite da li postoji u Sloveniji možda MR , svi su rekli da ne postoji. Zvali smo još jednog privatnog veterinara koji nam je rekao da imamo i opciju u Trstu. Sloveniju NITKO ne spominje.
Trstenjak&Zajc
Međutim kako je moj muž Slovenac i kako mi ipak guglamo sve šta nas zanima, pronašao je da u Ljubljani postoji poliklinika za male životinje koja ima MR (u tom trenu već 6 godina!). Odmah smo nazvali, rekli o čemu se radi i dobili termin drugi dan. To je bila poliklinika Zajc&Trstenjak (sad se zove Zajc&co).
Dr Trstenjak nas je primio, uspavali su psa, odmah mu izvadili čip uz objašnjenje da će ga vratiti poslije, ali da on radi smetnje na MR. To je važan dio i odgovor na pitanje zašto u ljudskoj poliklinici ne valjaju nalazi jer pretpostavljam da ne vade čip psima (barem tada nisu). Ria smo ostavili tamo i čekali poziv. Ubrzo je uslijedio poziv i rekao je da MR pokazuje puknuće diska (diskus hernija) u vratnoj kralježnici i da li se slažemo da odmah ide na operaciju. Objasnio je da je operacija teška. Radi se s prednje strane, napravi se rez na vratu te da su imali i pozitivne i negativne ishode do sad. Operacija je trajala 4 i pol sta i to su bili najdulji sati u životu. Kad je veterinar nazvao, od straha nisam mogla ni slušati razgovor muža i njega, dok mi samo muž nije rekao „Živ je!“.
Došli smo ga odmah pogledati. Bio je opijen od anestezije i dr Trstenjak je objasnio da mu je očistio to područje od diska i da nije stavljao ništa umjesto njega nego je tamo sad prazno područje jer je to bila bolja opcija.
Ria smo ostavili 2 dana kod njih na terapijama da se oporavi, da ga odmah ne vozimo u autu nakon tako teške operacije. Muževa sestra i nećakinja koje žive u Ljubljani su dolazile u posjetu, a nakon 2 dana, pred Sisvete smo došli po njega. Već je bio puno bolje i življi.
Kod njih je MR, operacija i 2 dana boravka koštalo nekih 1500 Eur (neki popust smo bili dobili pa je možda i nešto niže ispalo) i svaki eur se itekako isplatio. Kad usporedim novce koje smo doslovce bacili na Veterinarskom faksu pozlije mi i danas.
U početku je dobivao neke tablete protiv bolova koje su nam dali te svaki dan 1 tabletu Neurobion forte. To su ljudske tablete za obnavljanje živaca koje idu na recept. Veterinar napiše recept i kupi se u ljekarni, znaju pitati za koga je i kažemo da je za psa. 100 komada tableta košta oko 125 kn (nemojte ni pomišljati kupovati manja pakiranja).
Rio se brzo oporavljao pa smo mu smanjivali dozu Neurobiona, svaki drugi dan pa svaki treći dan. Kroz godine smo došli do 1 tjedno. Nakon nekoliko godina kod našeg veterinara u Zagebu smo napravili krvne pretrage i sve je bilo u redu. Kako je to B kompleks, osim šta ima velik apetit, pije i dosta vode od tablete. No one su čudo i stvarno se uz njih brzo oporavljaju psi.
Rio je i danas sa 10 godina na Neurobionu (punih 6 godina od operacije) s tim da je sad na režimu svaki drugi dan jer je u ožujku 2022. imao moždani udar. Brzo smo reagirali i uspio se izvući, no oporavak je trajao nekoliko mjeseci dok on nije počeo biti pas kojeg poznajemo. Jedino šta su mu od moždanog ostale posljedice. Desno oko i desna strana njuškice stalno imaju gnojne iscjetke i s čim god smo do sad liječili imamo uspone i padove pa kao da se nekako vrtimo u krug. Ima dana kad je sve super, a onda se oko i njuškica opet zagnoje. No održavamo sve da ga ne boli, a vid na to oko je izgubio.
Često sam se znala pitati zašto našeg Ria nije nitko kupio. Zašto je ostao u uzgajivačnici 5 mjeseci dok ga mi nismo uzeli. I razmišljam da je postojao razlog zašto smo ga baš mi kupili jer smo mu spasili život kasnije.
Gdje danas liječiti kralježnice
Najtužnije mi je da dr Trstenjak u Ljubljani više ne radi, mi pretpostavljamo da je u mirovini. Klinika se sad zove Zajc&Co, a da li je netko od trenutnih doktora stručnjak za ovo područje treba pitati. Mi nismo imali nikakve posljedice nakon operacije niti smo je trebali ponavljati pa samim time nismo više imali potrebu ići u Ljubljanu u tu kliniku.
Iz grupe vidim da svi spominju dr Milana Matka u Topolšici kao trenutno najboljeg veterinara za operacije s kralježnicom. Vidjela sam da neki pišu da on ima MR, a neki da nema (koliko vidim na njihovom webu nemaju MR ). Stoga imajte na umu da ipak nazovete i kliniku u Ljubljani i pitate jer oni imaju MR. Bar ste unaprijed potkovani s informacijma nakon ovog teksta pa ćete lakše odlučiti kako i šta dalje.
Ovaj tekst sam bila ponukana napisati samo zato jer sam u grupi Francuskih buldoga previše puta vidjela iste upite „Da li je netko imao ovakav slučaj?“ i svaki put prepoznam da je riječ o tim njihovim nesretnim kralježnicama jer sam to prošla. Ima slučajeva gdje veterinari nisu psu znali to dijagnosticirati što me posebno ljuti. Svima uvijek pišem naše iskustvo, a sad sam odlučila to staviti i na blog da svima bude dostupno bilo kada.
Voljela bih da ovaj tekst pročitaju i svi oni koji bi htjeli nabaviti Francuza da se odmah pripreme na moguća oboljenja koju mogu imati s njima. Naravno da neće svaki Francuski buldog imati bolest kralježnice, ali nažalost vidim u grupi da je to čest slučaj.
Prvenstveno se treba pripaziti od koga se kupuje pas. Obavezno iz provjerene uzgajivačnice jer je šansa za zdravlje ipak puno veća nego od nekih štancera i švercera. Treba uvijek imati na umu da Francuski buldog ne bi smjeo hodati po stepenicama baš radi kralježnice. No eto, naš Rio ne hoda ali skače na krevet pa se opet ozlijedio. Dok je Lafi s početka priče skakao na drvo i nikad nije imao problema. Tako da pravila nema, ali treba voditi računa o tim stvarima.
Čuvajte svoje francuske njuškice i sve druge njuškice!
(imamo mi i malog Yorkija kojeg smo našli ozlijeđenog i bačenog u vrećici kao bebu od 2 mjeseca, a sad ima 14 godina)
Tekst i slike: Branka BH
